NAJAVA: Gromiljak se priprema za tradicionalnu manifestaciju “6. Lipanjski susreti”
Stanovnici Gromiljaka i cijele općine Kiseljak, kao i brojni gosti, s nestrpljenjem očekuju tradicionalnu kulturnu manifestaciju “6. Lipanjski susreti”, koja će se održati u subotu, 6. lipnja 2026. godine.
Ovaj značajan kulturni događaj, u organizaciji Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva (HKUD) “Gromiljak”, obećava večer ispunjenu pjesmom, folklorom, tradicijom i zajedništvom. Manifestacija će okupiti brojna kulturno-umjetnička društva iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i susjedne Hrvatske.
Glavni dio programa održat će se na platou Osnovne škole “Gromiljak”, dok će vjerski dio i tradicionalno kolo biti upriličeni ispred crkve u Gromiljaku.
Organizatori su pripremili raznovrstan program koji će započeti u poslijepodnevnim satima:
- 16:30 – Mimohod: Svečani mimohod svih sudionika, ukrašenih tradicionalnim nošnjama, proći će kroz naselje.
- 17:00 – Blagoslov društava u crkvi: Sveta misa s blagoslovom svih kulturno-umjetničkih društava.
- 17:30 – Zajedničko kolo ispred crkve: Prilika za sve posjetitelje da se pridruže i osjete duh tradicije.
- 18:00 – Početak programa: Službeni početak nastupa kulturno-umjetničkih društava na platou OŠ “Gromiljak”.
Manifestacija je poznata po tome što okuplja vrhunske čuvare tradicije, a ove godine nastupit će:
- Domaćini: HKUD Gromiljak
- HKUD Tamburica, Koraće, Bosanski Brod
- HKUD Sitan Tanac, Šuica
- HKUD Topola, Nadioci, Vitez
- HKUD Mladost, Domaljevac
- Gosti iz Hrvatske: KUD Bosanska Posavina, Prsten Osijek RH
- KUD Fra Ivo Šimić, Novo selo Odžak
- HKD Napredak, Busovača
- KUD Bratstvo, Vojkovići, I. Sarajevo
- HKUD Crnašica, Knešpolje, Široki Brijeg
- HKUD Župa Zovik, Brčko distrikt
Nakon službenog programa i nastupa svih društava, organizirana je zajednička večera. Svi nazočni pozvani su na druženje uz pjesmu i veselu atmosferu. Za dobru zabavu do kasno u noć pobrinut će se popularni glazbeni dvojac “ILIJANA i JOSIP”.
Iz HKUD-a “Gromiljak” upućuju srdačan poziv svim prijateljima folklora, tradicije i dobre zabave.
“Pozivamo vas da dođete i uveličate ovu našu manifestaciju. Dobro nam došli u Gromiljak!”
Kiseljak.info
Na Radimlji odana počast žrtvama Križnog puta: Istina i sjećanje obveza su budućim naraštajima
Na Radimlji kod Stoca danas je održana komemoracija žrtvama Križnog puta, posvećena stradalima u poraću Drugoga svjetskog rata. Ovo važno mjesto sjećanja u Hercegovini povezano je sa stradanjem tisuća žrtava u Vidovu polju i okolici Stoca te jednim od krakova križnih putova nakon Bleiburga.
Odana je počast svima čija su stradanja ostala duboko upisana u povijest hrvatskoga naroda. Molitva, tišina i zajednički pijetet i ove su godine bili središte okupljanja kojemu su nazočili predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti s različitih razina u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, predstavnici udruga koje njeguju sjećanje na žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i brojni vjernici i hodočasnici.
Program je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika. Vijence su položili izaslanstvo HNS-a BiH predvođeno zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i dopredsjednicom HDZ-a BiH Darijanom Filipović, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića Mladen Glavina, generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić te predstavnici Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik, Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Počasnog bleiburškog voda i Hrvatskog generalskog zbora.
Nakon polaganja vijenaca okupljenima se obratio gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković, koji je istaknuo kako Radimlja nosi duboku simboliku mjesta tuge, molitve i pijeteta, ali i trajne obveze da se žrtve Križnog puta ne prepuste zaboravu.
„Na ovakvim mjestima čovjek zastane i zapita se koliko boli može ostati, koliko boli može stati u jednu obitelj, jedno vrijeme i jedan narod. Ali isto tako, ovdje osjećamo i nešto drugo: snagu vjere, snagu opstanka i snagu zajedništva. Sjećanje nije okretanje prošlosti radi prošlosti. Sjećanje je odgovornost prema budućnosti. Dugujemo to onima kojih danas nema, ali i generacijama koje dolaze iza nas”, poručio je Bošković.
Središnji dio komemoracije bilo je misno slavlje koje je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. U snažnoj propovijedi govorio je o šutnji, zaboravu i istini, podsjećajući kako patnja naroda ostavlja dubok trag u osobnoj, obiteljskoj i kolektivnoj memoriji. Posebno je istaknuo kako neobilježena mjesta stradanja, nepoznata imena i prešućene sudbine ostaju trajna opomena društvu koje želi živjeti odgovorno i slobodno.
„Istina je: kada izbacite Boga iz jednadžbe ljudskog postojanja, onda je sve dopušteno. Tako čovjek postaje ono što nije i ono što ne bi smio biti. Ubojstva tada postaju samo statistika bez odgovornosti, a šutnja koja prešućuje istinu postaje najveći neprijatelj istine. Zato ne smijemo zaboraviti. Ako ih zaboravimo, ništa nećemo naučiti; ako ih ne zaboravimo, ni mi nećemo biti zaboravljeni. Istina uvijek oslobađa. Ona nije naša, vaša ili njihova. Ona je jedna. Naša djeca zaslužuju istinu, a ako živjeti želimo, moramo biti spremni generaciji koja dolazi odgovoriti na pitanje zašto smo šutjeli kada nismo trebali”, naglasio je fra Grbeš.
Poruku pijeteta prema svim žrtvama, ali i odgovornosti koju danas imamo prema svima onima koji su svoje živote dali za hrvatsku slobodu, nakon komemoracije u Stocu uputila je Darijana Filipović:
„Za sve nas u BiH i šire na ovim prostorima važno je čuvati kulturu sjećanja na stradanje hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i u Domovinskom ratu, koje hrvatska povijest itekako pamti. Zato smo danas ovdje, u molitvi, paljenju svijeća i naklonu prema svim nevino stradalima. Naša je obveza da se istina o događajima iz naše prošlosti čuva od zaborava i prenosi mlađim generacijama, kako bi znale cijeniti slobodu i razumjeti cijenu kojom je ona izborena za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”, kazala je zastupnica Filipović.
Komemoraciji je nazočilo izaslanstvo HNS-a BiH: izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Zdenko Ćosić, ministar pravde Federacije BiH Vedran Škobić, ministrica kulture i športa FBiH Sanja Vlaisavljević, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, voditelj Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat u Glavnom vijeću HNS-a BiH i ministar branitelja u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mladen Begić, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović, ministar za pitanja branitelja u Vladi Hercegovačko-neretvanske županije Đuro Prkačin, zastupnica u Skupštini HNŽ-a Marija Bošković te zastupnici Daniel Babić i Josip Grbavac, gradonačelnica Čapljine Iva Raguž, načelnik Općine Čitluk Marin Radišić, načelnik Općine Ravno Andrija Šimunović, članovi Predsjedništva HNS-a BiH Miro Grabovac-Titan, Josipa Prskalo i Nikola Raguž, tajnik Ministarstva pravde BiH Željko Bogut, tajnik Zastupničkog doma PS BiH Dražen Mustapić, predsjednica Općinskog vijeća Neum Daniela Matić, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO HB Jasna Zlomislić te predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO HB Lazar Martinović.
Današnje obilježavanje još je jednom potvrdilo kako čuvanje istine o prošlosti ostaje trajna obveza prema žrtvama, njihovim obiteljima i budućim naraštajima, uz poruku da se kultura sjećanja mora odgovorno čuvati i prenositi.
Kiseljak.info
Bugarska predstavnica DARA pobijedila na Eurosongu
Na 70. Eurosongu, održanom u bečkoj Areni Wiener Stadthalle, pobijedila je predstavnica Bugarske, DARA, s pjesmom “Bangaranga”.
DARA je jedna od najvećih regionalnih pop zvijezda i jedno od najprepoznatljivijih imena moderne balkanske pop scene. Poznata je po hitovima “Thunder”, “Call Me” i “Mr. Rover”, a njezine pjesme i spotovi ostvarili su više od 80 milijuna pregleda i slušanja.
Bila je i mentorica u showu “The Voice of Bulgaria”, a 2025. objavila je album “ADHDARA”, kojim je napravila važan iskorak prema međunarodnoj publici.
Hrvatske predstavnice, grupa LELEK, s pjesmom “Andromeda” natjecanje su završile na 15 mjestu.
U finalu je nastupilo ukupno 25 zemalja.
Ovogodišnji Eurosong održan je u Austriji zahvaljujući pobjedi JJ-a s pjesmom “Wasted Love” na prošlogodišnjem natjecanju u Baselu.
Austrijska televizijska kuća ORF, u suradnji s Europskom radiodifuzijskom unijom, organizirala je jubilarno, 70. izdanje natjecanja, koje se treći put održalo u Austriji, nakon 1966. i 2014.
Kiseljačku publiku oduševila predstava “Otac Hercegovine” o fra Didaku Buntiću
U subotu navečer, 16. svibnja, Hrvatski dom u Kiseljaku bio je središte predivnog kulturnog događaja koji je ispunio dvoranu i oduševio nazočnu publiku. Mladi glumci, u organizaciji Centra izvrsnosti Osnovne škole fra Mije Čuića iz Bukovice, izveli su predstavu pod nazivom “Otac Hercegovine”.
Ova uistinu velika predstava “malih” glumaca posvećena je liku i djelu znamenitog fra Didaka Buntića. Sudeći prema reakcijama publike, Kiseljačani su uživali u svakom trenutku izvedbe. Na pozornici su se redale emotivne i povijesne scene – uključujući i simbolični prikaz vlaka za Mostar – praćene tradicionalnom pjesmom, zvucima harmonike i predivnim nošnjama, što je dodatno obogatilo cijeli doživljaj i oživjelo duh tog vremena.
Nakon uspješne prve premijere u Tomislavgradu, ovo je bila premijerna izvedba za kiseljačku publiku, koja je mlade talente i njihove voditelje nagradila gromoglasnim pljeskom i ovacijama.
Koliko je ovaj projekt snažan i uspješan govori i činjenica da ovi talentirani mladi glumci nakon Kiseljaka ne staju sa svojim izvedbama. Njihov sljedeći veliki korak je nastup na značajnoj manifestaciji “Tjedan Hrvata izvan RH”, gdje će svoj rad predstaviti još široj publici.
Bila je ovo večer ispunjena emocijama, zajedništvom i ponosom, a učenici i djelatnici Centra izvrsnosti iz Bukovice još su jednom pokazali kako se trud, rad i ljubav prema vlastitoj povijesti i kulturi itekako isplate.
Thompson pjevao u Zagrebu, iz Grada se žale: Nije bio prijavljen
U Zagrebu se danas održava “Hod za život”, a jedan od gostiju bio je Marko Perković Thompson koji je pozornici na Zrinjevca izveo pjesmu ‘Lijepa li si’. Ljevičarski mediji javljaju kako su poručili iz Grada objavili da nije bio prijavljen kao izvođač i to bi kao trebao biti problem.
Okupljanje je počelo ispred Hrvatskog narodnog kazališta, a povorka je od HNK-a prošla Frankopanskom, Ilicom do Trg bana Josipa Jelačića i preko Praške ulice do Zrinjevca gdje održati središnji skup. Na skupu se pojavio i Thompson što je posebno razveselilo okupljene.
“Nastavimo hodati za život sve do zakonske zaštite. To je dar Božji’, poručio je Thompson okupljenima nakon izvedbe ‘Lijepa li si’. Uslijedio je gromoglasan pljesak i uzvici podrške sudionika. Thompsona pratile djevojke iz etno skupina “Čuvarice”.
Thompson je ranije na Instagramu pozvao građane da se priključe. Kada je stigao, okupljeni su zapjevali njegove pjesme, među kojima i “Ravnotežu”, “Lijepa li si” i “Geni kameni”.
Za RTL Danas iz Grada Zagreba su poručili da Thompson nije bio prijavljen kao jedan od izvođača na skupu.
Geslo ovogodišnjeg Hoda za život glasi “Prvi korak je zakon – Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!”.
Nacionalna koordinatorica Hoda za život Željka Markić je naglasila da hod ponovno vraća pozornost na važnost zakonske zaštite svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.
Tvrdi da brojke dokazuju da su nerođena djeca i njihove majke najsigurniji u onim državama u kojima pobačaj nije osiguran zakonom, kako kaže ‘u državama u kojima zakon štiti čovjekov život od početka do kraja – od začeća do prirodne smrti’.
“Žena koja nosi novo ljudsko biće ima pravo na svaku zaštitu društva i nikad joj se ne pomaže kada joj se nudi kao rješenje za njezine probleme usmrćivanje vlastitog sina ili kćeri. Svaka žena kojoj se tako nešto ponudi, zahvaljujući nepravednom zakonu, ne samo da usmrćuje dijete, nego se nanosi bol našem društvu”, kazala je Markić.
Osim Thompsona, na Hodu za život je i ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, diplomirani teolog i otac dvoje djece. Rekao je da je došao kao otac, kao i tisuće obitelji koje su se okupile te da podupire život od začeća do prirodne smrti.
“Lijepo je vidjeti mnoštvo mladih obitelji, a novo ministarstvo je itekako dalo snažnu potporu i majčinstvu i očinstvu, s mjerama koje nitko u Europi trenutačno nema. Želimo poslati jasnu poruku da želimo Hrvatsku punu djece, punu života i puno obitelji.”
Danas je Majčin dan: Znate li kako je nastao i zašto se slavi?
Ideja je prvo krenula od starih Grka i Rimljana, ali je polako bila zaboravljena. Zatim se ponvno rodila u Americi i službeno se obilježava od 1911. godine.
Stari Grci i Rimljani imali su svoje festivale na kojima su slavili majke i majčinstvo. U Grčkoj, svako proljeće održavao se festival posvećen majki i božici Rhei, koja je prema grčkoj mitologiji bila majka bogova. Rimljani su također održavali proljetni festival, Hilariu, koji je slavio majku svih bogova. No njihova tradicija se vremenom izgubila te se ponovno uspostavila tek 1858. u Americi inicijativom hrabrih žena. Ann Reeves Jarvis 1858. godine organizirala je Mother’s Day Work Club, to jest skupove majki kojima je cilj bio poboljšanje sanitarnih uvjeta te smanjenje stope smrtnosti kod dojenčadi. Ann je pokrenula ove skupove i zbog vlastitog iskustva. Naime ona je rodila trinaestero djece, ali samo je četvero živjelo do odrasle dobi.
Potreba za slavljenjem majčinstva jačala je tijekom i nakon američkog Građanskog rata, kada su se majke okupljale, izmjenjivale i predlagale ideje koje su se zalagale da je rat zlo koje se može spriječiti. Jedna od tih majki bila je Julia Ward Howe, koja je predložila obilježavanje dana nazvanog Mother’s Peace Day. Taj dan prvi put je obilježen 1873., a obilježavao se i nekoliko godina kasnije. Začetnica ideje o slavljenju majčinstva, Ann Reeves Jarvis, preminula je 1905. godine, ali njezin pokret nastavlja njezina kćer Anna Jarvis. Na drugu godišnjicu smrti svoje majke osnovala je Memorial Mother’s Day Meeting, kada je kupila 500 bijelih karanfila te ih dijelila lokalnim majkama u crkvi.
Njezina želja bila je da se Majčin dan službeno obilježava, kako u Americi, tako i u cijelom svijetu. No njezina ideja bila je odbijena od američkog kongresa, ali ipak se na kraju uspjela izboriti za službeno obilježavanje te se on u Americi slavi od 1911. godine. Tri godine kasnije, tadašnji američki predsjednik Woodrow Wilson, odredio je službeni dan za slavljenje majčinstva, a to je bila druga nedjelja u svibnju.
Anna je bila presretna što je uspjela izboriti službeni dan obilježavanja majčinstva, ali njezin pokret doživio je veliko razočarenje. Naime, Majčin dan se počeo komercijalizirati te su trgovci na njemu počeli zarađivati. Diljem Amerike pojavili su se skupi suveniri, a svaka cvjećara bila je prepuna bijelim karanfilima.
‘Od dana koji je trebao biti posvećen obiteljima, protjecati u intimnoj atmosferi uz cvijeće i darove koje su djeca izradila za svoje majke, stvorila sam čudovište. Pozivam sve da ne kupuju, nego da izrađuju poklone jer su oni znak pažnje, a ne platežne moći’, rekla je Anna te kasnije čak kompanijama koje su komercijalizirale taj dan prijetila tužbama.
Nakon Amerike, Majčin dan počeo se obilježavati Engleskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj i Austriji. Iako se taj običaj kasnije proširio diljem svijeta, u komunističkim zemljama, poput SFRJ-a, nikada nije zaživio jer se smatrao ‘tvorevinom zapadnog svijeta’.
Misa i blagoslov polja u Jaseniku okupili vjernike i izaslanstvo iz Hrvatske
U subotu, uoči Majčinog dana, u groblju Jasenik, koje pripada Župi Solakova Kula kod Konjica, slavljena je sveta misa i blagoslov polja. Svečanu svetu misu predvodio je domaći župnik don Marin Marić.
Na početku misnog slavlja župnik Marić pozvao je okupljene vjernike da zajednički mole za pokojne, kao i za one kojih se nema tko spomenuti. U svojoj homiliji naglasio je važnost hoda kroz uskrsno vrijeme u kojem se nalazimo mi koji ispovijedamo vjeru u uskrslog Krista.
– Cijeli život je hod, pa tako i kršćanski posjet grobljima predstavlja živi hod i svjedočanstvo kako kršćanskog, tako i nacionalnog identiteta. Uz naš hod, susret na ovakvim mjestima potvrda je da su nam naši roditelji, bake i djedovi, kao i branitelji, darovali ono najsvetije, a to je život u slobodi. Zato s ovog susreta odlazimo ohrabreni vjerom, zajedništvom i povezanošću, jer ti ideali vrijede, iako ih ovaj svijet potiskuje i ruši – zaključio je don Marin.
Na kraju svete mise župnik don Marin pozdravio je domaće župljane okupljene na misi u groblju Jasenik, ali i goste iz Republike Hrvatske, koji su ujedno i prijatelji Župe Solakova Kula: Ivana Penavu, potpredsjednika Hrvatskog sabora, Davida Vlajčića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Borisa Marića, načelnika Općine Kreševo, Radoja Vidovića, predsjednika HDZ-a Županije Središnja Bosna, Iliju Kozarića, zamjenika predsjednika Gradskog vijeća Grada Konjica, Marinka Romića, predsjednika Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a, podružnica Konjic, te mnoge druge prijatelje.
Na kraju misnog slavlja otkrivena je i spomen-ploča poginulim braniteljima iz Jasenika. Valja napomenuti kako je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske pomoglo u sanaciji pristupnog puta prema groblju Jasenik.
Susret je završio zajedničkim druženjem na platou područne Osnovne škole u Jaseniku.
Po povratku iz Župe Solakova Kula delegacija Hrvatske odala je počast paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća kod spomen-obilježja u Trusini, gdje je počinjen masakr nad Hrvatima, prenosi Borak.tv.
Emotivan povratak vitezova: Članovi Udruge HVO Zadar i veterani 9. gardijske brigade HV posjetili Kiseljak
Posjet izaslanstva Udruge HVO-a Zadarske županije i veterana 9. gardijske brigade HV “Vukovi” Središnjoj Bosni danas je nastavljen u Lepeničkoj dolini. Boravak u Kiseljaku za mnoge je goste bio puno više od službenog protokola – bio je to emotivan povratak na mjesta gdje je dio njih ostavio dio svoju mladosti i sudjelovao u obrani ovih prostora.
Posebnu težinu ovom posjetu daje činjenica da je dio članova zadarske udruge tijekom Domovinskog rata bio izravno angažiran u obrani Kiseljaka. Za njih, današnje polaganje vijenaca na Središnjem spomen obilježju poginulim hrvatskim braniteljima nije bilo samo odavanje počasti, već susret s uspomenama na suborce i dane ponosa i prkosa.
Također, važno je istaknuti da članstvo ove udruge čine ljudi koji su rodom iz gotovo svih općina Središnje Bosne, kao i onih iz Zeničko-dobojske županije, a koji danas žive i djeluju na području Zadra. Njihov dolazak u rodni kraj simbolizira neraskidivu sponu između iseljene i domovinske Hrvatske, kao i zajedničku povijest Hrvata s obje strane granice.
Goste su u Kiseljaku dočekali načelnik općine Mladen Mišurić-Ramljak i predstavnici kiseljačkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. U srdačnom razgovoru istaknuta je važnost očuvanja istine o ratnim zbivanjima, ali i potreba za stalnim povezivanjem braniteljskih populacija koje su u najtežim trenucima disale kao jedno.
Nakon prijema, izaslanstvo je ispred spomenika u središtu grada položilo vijence i upalilo svijeće, odajući počast svima onima koji su položili živote za slobodu hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni.
Obilazak stratišta u Središnjoj Bosni, od Viteza i “Osmice” pa do Kiseljaka, jasna je poruka da žrtva branitelja nikada neće izblijedjeti. Ovi susreti služe kao trajni podsjetnik na hrabrost i zajedništvo, ali i kao poticaj budućim generacijama da cijene mir i slobodu izgrađenu na temeljima žrtve naših vitezova.
Kiseljak.info
KISELJAK: OBILJEŽENA 81 GODIŠNJICA ZLOČINA NA CRVENOJ STIJENI
Danas je ispred spomen obilježja žrtvama komunističkih zločina na Crvenoj stijeni u Kiseljaku obilježena 81 godišnjica zločina.
Obilježavanju je prethodila sv. misa zadušnica pod Crvenom stijenom za sve stradale Hrvate i Drugom svjetskom ratu i poraću.
Među brojnim stratištima na kojima su se komunustičke vlasti neposredno nakon Drugog svjetskog rata odlučile “obračunati” s neistomišljenicima, je i Crvena stijena, uzvišenje iznad Kiseljaka. U narodu postoji priča da je stijena nazvana crvenom zbog krvi ljudi koji su ondje pobijeni u svibnju 1945. godine.
Ispred spomenika žrtvama komunističkih zločina na Crvenoj stijeni su i ove godine položeni vijenci i upaljene svijeće. Molitvu za duše stradalih predvodio je kiseljački župnik, fra Antun Perković, koji je prije odavanja počasti na Crvenoj stijeni predvodio misu u zavjetnom mjestu “Pod stijenom” koje se nalazi u nesposrenoj blizini.
Kiseljak.info
Šest i više pitanja Islamskoj zajednici BiH
Nakon godišnjega „TradeFesta“ održanoga u Zagrebu 24. i 25. travnja, i onako napeta politička scena u BiH koja iščekuje Opće izbore, dodatno se uzburkala. Tomu doprinose i pojedinci iz različitih područja. Istup Islamske zajednice u BiH otvara pitanja na koja valja tražiti odgovor.
Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik
Vjerojatno TradFest kao, godišnju međunarodnu manifestaciju „tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrjednota u Hrvatskoj i svijetu“, malo tko bi i spomenuo da u njezinu okviru nije održan panel Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta. Tu je predočena i karta koja oslikava kako bi taj entitet u diskontinuitetu izgledao. I to je bio povod za reakcije različitoga spektra: od onih ublehaških koji su kazivali kako kardinala Vinka Puljića kao jednog od sudionika na tom skupu treba uhititi, preko onih političko-poenterskih koji i na ovoj temi žele priskrbiti što bolju poziciju na predstojećim izborima, pa sve do onih čija pozicija zahtijeva uvažavajući pristup u ozračju dijaloga i izgradnje trajnoga mira na ovdašnjim prostorima. Upravo u ove potonje, po naravi stvari, spada Islamska zajednica u BiH te je njezina izjava objavljena 28. travnja otvorila nekolicinu pitanja koja traže odgovore – zarad zajedničkoga hoda u istome interesu.
Pitanje prvo: memorandum?
U izjavi se spominje kako IZ-a BiH u „potpunosti odbacuje ideje memoranduma o etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine“, koja je podsjetila „na opasne memorandume SANU-a i druge planove o etničkoj dominaciji“ u dijelovima BiH.
S kojim pokrićem i s kojom se nakanom jedan panel u okviru jedne manifestacije iz domena civilnoga društva, koja ni u tragovima nema doseg ni važnost akademije znanosti i umjetnosti, dovodi u vezu s poznatim dokumentom od kojega je poteklo ratno ludilo na prostorima bivše Jugoslavije?
Pitanje drugo: preustroj je podjela?
Nadalje, promišljanja koja nemaju nikakvu institucionalnu narav, a govore o potrebi preustroja Bosne i Hercegovine – na temelju toga što Hrvati u ovakvom uređenju iznova i svakodnevno doživljavaju, u prvom redu političke, majorizacije – IZ-a BiH ocjenjuje kao ideju o „podjeli Bosne i Hercegovine“. Zato pitanje: Tko je od hrvatskih političara i, najšire kazano, mislilaca i kada rekao da BiH, kao međunarodno priznatu i suverenu zemlju, treba podijeliti po etničkim kriterijima, poništiti njezin suverenitet te napraviti nove državice s mogućim pripojenjem susjednim međunarodno priznatim zemljama?
Pitanje treće: Hrvatska i Srbija isto?
U izjavi se dalje navodi kako se „iz Zagreba i Beograda ponovo priziva etnička dominacija samo jednog naroda na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine“. Zato i pitanje: Zbog čega se na istu razinu stavljaju ova dva grada koji simboliziraju politike država Hrvatske i Srbije; i što se time želi poručiti Hrvatima koji su zajedno s Muslimanima (poslije Bošnjacima) sudjelovali u stvaranju neovisne BiH, primili muslimanske izbjeglice u Hrvatsku, propuštali svaku vrstu pomoći Bošnjacima te – poslije međusobnoga zla koje su jedni drugima nanijeli – predvodili vojni savez sačinjen u Washingtonu (Splitu) koji je u konačnici doveo do sporazuma u Daytonu?
Pitanje četvrto: neodgovorne politike Bošnjaka?
Također, nakon adresiranja Zagreba i Beograda, IZ-a BiH kaže: „Takve neodgovorne politike su nanijele dovoljno zla ovim prostorima i mogu ponovo dovesti samo do novih sukoba i, ne daj Bože, novih ‘etničkih čišćenja’ i ‘humanih preseljenja naroda’.“ Odatle pitanje: Kada se pogleda današnja karta BiH, razvidno je da, osim prostora Republike Srpske gdje je na djelu bila politika Velike Srbije u kojoj mjesta nije bilo ni za Bošnjake ni za Hrvate, postoje mnogi krajevi u kojima su Hrvati, nakon pretrpljenih masovnih zločina, svedeni na „ostatke ostataka“ (kakanjsko-sutješki kraj, dolina Neretvice…), smatra li IZ-a BiH da su Hrvati sami sebe odatle protjerali ili se „humano preselili“ ili krivicu za to snosi bošnjačka politika?
Pitanje peto: jedinstvo BiH i Katolička Crkva?
Zatim, Islamska zajednica, „zabrinuta za bosanskohercegovačke muslimane Bošnjake i bosanskohercegovačko društvo upozorava odgovorne političke krugove među bosanskim Srbima i Hrvatima te krugovima Katoličke i Pravoslavne crkve da odlučno odbace ideju o dodatnoj podjeli Bosne i Hercegovine i da se zajedno s Bošnjacima počnu zalagati za jedinstvo naše domovine…“. Pitanje je: Što IZ-a BiH smatra pod ovim „jedinstvom“ – je li to koncept unitarne države koja bi onda bila nacionalna država najbrojnijeg naroda ili u ZAVNOBIH-u i Daytonskom sporazumu ukorijenjen koncept konstitutivnih naroda te smatra li IZ-a BiH da se Katolička Crkva do sada nije zalagala za Bosnu i Hercegovinu kao državu?
Pitanje šesto: ravnopravnost?
Završno se u izjavi kaže: „Nijedan narod niti na jednom dijelu Bosne i Hercegovine nema veće niti ekskluzivno pravo od bilo kojeg drugog naroda ili građanina i samo takav pristup može donijeti istinski mir i ravnopravnost svima.“
Zato i pitanje: kakvo državno uređenje Bosne i Hercegovine priželjkuje Islamska zajednica u BiH i jesu li prema njezinu mišljenju Hrvati s pravom razočarani sadašnjim uređenjem države u kojoj se, ponajprije zbog nametanje političke volje brojnih Bošnjaka, smatraju izigranima i prevarenima te hoće li na predstojećim izborima pozvati muslimane da Hrvatima ne biraju njihova člana Predsjedništva?
Svjedok je povijest
Prizivajući za svjedoka vrijeme, odnosno povijest, Islamska zajednica završava upozorenjem da se crtanjem granica etničke dominacije otvara put novim nepravdama. Istina je, kao što je istina i da su svi bosanskohercegovački narodi u određenom povijesnom trenutku, doživjeli nepravde i počinili nepravde jedni drugima: počevši od osmanlijskog vakta, preko austrougarskog, srpsko-jugoslovenskog, ustaškog i partizanskog, pa do komunističkog i ratno-postkomunističkog.
Novija prošlost svjedoči kako se Bosnu i Hercegovinu toliko puta dijelilo i toliko puta narodima nacionalno osporavalo njihov identitet. Rezultat je isti bio: ljudi su izginuli i gotovo svi predjeli ove lijepe zemlje zasijani su sjemenom mržnje.
Pa valjda nismo toliko naopaki da ne vidimo kako je krajnje vrijeme da jedni druge čujemo – čujemo i razumijemo, a ne iznova vodimo monološke dijaloge sa skrivenim nakanama, misleći kako smo samo mi pravedni i mudri te ćemo sve druge prevariti.
Bosne će biti, a i Hercegovine, samo je pitanje hoćemo li dati svoj doprinos napraviti je funkcionalnom državom koja će biti zdravom granom na europskom stablu ili pridonijeti truleži koja će se kad-tad sama raspasti.
Nedjelja.ba
U Zagrebu predstavljene “Vareške suze”, svjedočanstvo istine, boli i hrabrosti Grete Filipović
U punoj dvorani “Jure Petričević” Matice hrvatske u Zagrebu večeras je predstavljena knjiga “Vareške suze” pokojne Grete Filipović, potresno svjedočanstvo o ratnom zločinu, godinama šutnje, pravnoj borbi i snazi žene koja je odlučila progovoriti.
Na predstavljanju su govorili novinar i urednik knjige Brane Vrbić, urednik preč. Ilija Orkić, lektorica Zrinka Mandurić te Marija Murlin, sestra pokojne Grete Filipović.
Predstavljanju su nazočili brojni uzvanici iz javnog, političkog, kulturnog, znanstvenog i društvenog života Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Među njima su bili predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH Ante Nazor, saborske zastupnice Zdravka Bušić i Danijela Blažanović, brigadir Željko Kalić, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Domagoj Knežević, izaslanik ministra vanjskih i europskih poslova Gorana Grlića Radmana, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ivan Matijević, državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva Frano Tokić te ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas. Nazočili su i brojni predstavnici znanstvenih institucija te zavičajnih udruga Hrvata iz Bosne i Hercegovine koje djeluju u Republici Hrvatskoj.
Predstavljanje je održano u organizaciji i pokroviteljstvu Matice hrvatske, njezina Ogranka u Vitezu, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te predsjednice Federacije BiH Lidije Bradara.
Knjiga “Vareške suze” snažnog je osobnog i dokumentarnog karaktera. Nastala je iz potrebe autorice da progovori o ratnom nasilju i stradanju koje je preživjela, ali i da ohrabri druge žene da ne pristanu na šutnju. Greta Filipović u knjizi svjedoči o osobnoj tragediji, o stradanju Hrvata u vareškom kraju, ali i o vjeri, obitelji i unutarnjoj snazi koje su joj pomogle da nastavi živjeti nakon teške ratne traume.
Greta je više od 15 godina u sebi nosila tajnu o zločinu koji je nad njom izvršen u logoru za Hrvate u Varešu, kamo je iz rodne Careve Ćuprije u siječnju 1994. godine pošla kako bi obišla zatočenog brata. Pravnu bitku vodila je dugo i teško, a osudu počinitelja dočekala je 2013. godine.
Deset godina poslije, njezino svjedočanstvo pretočeno je u knjigu. “Vareške suze” prvi su put predstavljene javnosti u Varešu u studenom 2023. godine, a do sada su predstavljene 17 puta. Nakladnik knjige je Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH. Knjiga je objavljena na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.
Tijekom predstavljanja istaknuto je kako ova knjiga nadilazi osobnu ispovijest. Ona je dokument vremena, svjedočanstvo boli i istine, ali i poruka o dostojanstvu žene koja je, unatoč proživljenom zlu, pronašla snagu govoriti javno. Upravo zato “Vareške suze” imaju posebno mjesto u kulturi pamćenja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Greta Filipović preminula je krajem 2025. godine, ali je iza sebe ostavila knjigu koja čuva njezin glas i njezinu istinu. Zagrebačko predstavljanje bilo je prigoda za dostojanstveno prisjećanje na njezin život, hrabrost i svjedočanstvo, ali i za širi razgovor o važnosti javnog govora o stradanju, nepravdi i žrtvama. Snažna poruka iz Zagreba bila je jasna: svjedočanstva poput ovoga ne pripadaju samo prošlosti. Ona ostaju trajna obveza prema žrtvama, istini i budućim generacijama.
Kiseljačanin Valentin Antičević predstavio novu emotivnu pjesmu „Hvala ti, majko“
Kiseljačanin Valentin Antičević objavio je svoju treću autobiografsku pjesmu pod nazivom „Hvala ti, majko“, snažnu i emotivnu posvetu majci, ali i svim majkama svijeta.
Riječ je o pjesmi koja progovara o bezuvjetnoj ljubavi, žrtvi i snazi majčinske podrške, a nastala je, kako sam autor ističe, iz najdubljih osobnih osjećaja i životnog iskustva.
U objavi na društvenim mrežama Antičević je naglasio kako je upravo njegova majka bila njegov najveći oslonac u najtežim trenucima, osobito tijekom borbe s bolešću. Njezina vjera i nepokolebljiva snaga, kako ističe, bile su ključni motiv zbog kojeg danas s ponosom stoji pred publikom.
Pjesmu prati i videospot sniman u Hrvatskom domu u Petrinji, gradu koji nosi posebnu simboliku. Autor je naglasio kako odabir lokacije nije slučajan, već predstavlja podsjetnik na razorni potres i ljude koji još uvijek čekaju obnovu svojih domova, čime pjesma dobiva dodatnu emotivnu i društvenu dimenziju.
„Hvala ti, majko“ donosi univerzalnu poruku zahvalnosti i ljubavi, a Antičević se nada kako će upravo kroz ovu pjesmu mnogi prepoznati vlastite emocije i uspomene te je možda posvetiti svojim majkama.
Podsjetimo, Valentin Antičević je ranije ostvario zapažen uspjeh sudjelovanjem u glazbenom showu SuperStar, što mu je, kako ističe, dodatno učvrstilo vjeru u vlastiti glazbeni put. Također je dobitnik prestižne nagrade Večernjeg lista i Fenix Magazina za najpopularnijeg glazbenika u dijaspori, čime je još jednom potvrđena njegova sve veća prisutnost na regionalnoj glazbenoj sceni.
Zahvalivši se publici, medijima i svim dosadašnjim podrškama, Antičević ističe kako mu je najveća nagrada ako njegova glazba dotakne barem jedno srce, jer, kako kaže, u svaku pjesmu ulaže ono najvrjednije – svoje srce i dušu.
Nova pjesma „Hvala ti, majko“ već pronalazi put do publike, a nema sumnje kako će i ova emotivna priča dodatno učvrstiti vezu ovog mladog Kiseljačanina s njegovim slušateljima.
Načelnik Kiseljaka sudjelovao na pravoslavnom vaskrsni prijem u Visokom
Na poziv protojereja Miljan Rađenović, paroha blažujskog, i jereja Darke Danilovića, načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak boravio je u Visokom povodom pravoslavnog blagdana Vaskrsa, gdje je sudjelovao u svečanom vaskrsnom prijemu upriličenom u pravoslavnoj crkvi Svetog Prokopija.
Tijekom posjeta, načelnik je zajedno s domaćinima i uzvanicima sudjelovao u prigodnom programu te razmijenio uskrsne čestitke, naglašavajući važnost međusobnog uvažavanja, dijaloga i dobrosusjedskih odnosa.
Posebno je istaknuta činjenica kako su Kiseljak i Visoko susjedne općine, iako pripadaju različitim kantonima, što dodatno naglašava značaj ovakvih susreta i suradnje.
Paroh Miljan Rađenović, koji uz službu u Blažuju i Visokom opslužuje i pravoslavni hram svetog Ilije u Kiseljaku, zahvalio je na dolasku i iskazanoj potpori, istaknuvši kako ovakvi susreti doprinose jačanju zajedništva i međusobnog poštovanja među vjernicima i građanima.
Posjet je protekao u ugodnom i svečanom ozračju, uz poruke mira, zajedništva i nade koje nosi najveći kršćanski blagdan.
Kiseljak.info
“Kultura okuplja i povezuje”: U Bugojnu svečano otvoreno Hrvatsko proljeće Središnje Bosne
U Kristalnoj dvorani Općine Bugojno, pred više od 200 posjetitelja, svečano je otvoreno novo izdanje Hrvatskog proljeća Središnje Bosne, vrhunskim koncertom Komornog orkestra „Ivo Tijardović“ iz Splita. Orkestrom je ravnao maestro Hari Zlodre, a publici su se predstavili i Ileš Bečei, tenor i ravnatelj Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, te Neda Pejković, solistica Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Uz sjajnu atmosferu, manifestaciju je otvorio predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Dario Plavčić.
Bugojno je sinoć bilo domaćin svečanog otvorenja novog izdanja Hrvatskog proljeća Središnje Bosne, jedne od prepoznatljivijih kulturnih manifestacija koju od 2014. godine organizira Mladež HDZ-a BiH Županije Središnja Bosna. U Kristalnoj dvorani Općine Bugojno, pred više od 200 posjetitelja, otvorena je ovogodišnja manifestacija koja i dalje ostaje vjerna svom prepoznatljivom geslu – „kultura svima“.
Posebnu svečanost večeri dao je koncert klasične glazbe u izvedbi orkestra Ivo Tijardović iz Splita, čime je ovogodišnje Hrvatsko proljeće započelo dostojanstveno, sadržajno i na visokoj umjetničkoj razini. Važno je istaknuti i kako je, odnosno kako će na svim događajima u sklopu ovogodišnje manifestacije, ulaz biti besplatan, čime organizatori i ove godine potvrđuju da kultura treba biti dostupna svima.
Prisutnima se na početku obratio Miroslav Ristanović, predsjednik Općinskog odbora Mladeži HDZ-a BiH Bugojno i koordinator Hrvatskog proljeća za 2026. godinu, koji je u svom govoru naglasio da kultura nije samo događaj, nego prostor osobnog rasta, zajedništva i odgovornosti. Posebno je istaknuo vrijednost klasične glazbe kao umjetnosti koja oplemenjuje čovjeka te poručio kako prava kultura nije samo u onome što slušamo i gledamo, nego u onome što ona u nama budi i ostavlja.
Govoreći o organizaciji same večeri, Ristanović je istaknuo važnost zajedničkog rada i predanosti mladih ljudi koji stoje iza ovoga projekta, naglasivši da veliki kulturni događaji ne nastaju sami od sebe, nego kao rezultat truda, discipline, zajedništva i ljubavi prema vlastitoj sredini. Posebno emotivan dio njegova obraćanja odnosio se na osobno sjećanje iz 2019. godine, kada je, kako je kazao, jednom prilikom upravo kroz iskustvo odlaska na operu posijano sjeme koje je danas donijelo plod – da Split i klasična glazba dođu u Bugojno.
Nakon njega nazočnima se obratila Andrea Jurina, predsjednica Županijskog odbora Mladeži HDZ-a BiH Županije Središnja Bosna, koja je poručila kako Hrvatsko proljeće Središnje Bosne nije samo kulturna manifestacija, nego snažan podsjetnik na identitet, tradiciju i vrijednosti koje povezuju hrvatski narod ovoga kraja. Naglasila je da ova manifestacija simbolizira zajedništvo, ponos i odgovornost, ali i obvezu da se za buduće naraštaje gradi sadržajniji, snažniji i bolji društveni prostor.
Jurina je u svom obraćanju posebno istaknula ulogu mladih, kazavši da su oni mostovi promjene, novih ideja i energije, te da upravo zato imaju važnu odgovornost u očuvanju baštine i istodobnoj izgradnji budućnosti. Zahvalila je svima koji su sudjelovali u organizaciji, kao i posjetiteljima koji su svojim dolaskom dali dodatnu vrijednost i potporu cijelom projektu.
Manifestaciju je potom svečano otvorio predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Dario Plavčić, koji je u svom govoru istaknuo da je Hrvatsko proljeće Središnje Bosne projekt koji već više od desetljeća okuplja ljude, ideje, kulturu i zajedništvo diljem Središnje Bosne. Naglasio je kako kultura nije nešto sporedno, nego nešto što okuplja, povezuje i daje dodatni smisao javnom i društvenom djelovanju.
Plavčić je posebno izrazio zadovoljstvo što se ovogodišnje otvorenje održalo upravo u Bugojnu, istaknuvši da je riječ o sredini u kojoj Mladež HDZ-a BiH djeluje aktivno, predano i odgovorno te daje važan doprinos i političkom i društvenom životu hrvatske zajednice. U tom je kontekstu posebno pohvalio Miroslava Ristanovića i članove bugojanske Mladeži, istaknuvši da upravo ovakve ekipe pokazuju kako mladi mogu biti istinska snaga zajednice kada rade ozbiljno, složno i s jasnim ciljem.
Govoreći o samoj večeri, Plavčić je naglasio da otvaranje manifestacije koncertom klasične glazbe nosi posebnu simboliku te daje dodatnu svečanost i ozbiljnost cijelom projektu. Njegov govor završio je porukom da su ovakvi događaji važni jer potvrđuju da zajednica koja ulaže u kulturu ulaže i u vlastitu budućnost.
Vrijedi istaknuti kako su svojim dolaskom ovaj događaj uveličali i brojni predstavnici crkvenog i političkog života, među kojima su bili fra Jure Šekerija, bugojanski župnik, Lucija Pavlović, zastupnica u Saboru ŽSB, Igor Vrljić, predsjednik Općinskog vijeća Bugojno, Goran Batinić, predsjednik Općinskog vijeća Gornji Vakuf-Uskoplje, Marijan Marijanović, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, te Dražen Matišić, predsjednik Sabora Županije Središnja Bosna.
Sinoćnje otvorenje u Bugojnu još je jednom pokazalo da Hrvatsko proljeće Središnje Bosne nije samo niz događaja, nego projekt koji iz godine u godinu potvrđuje koliko su kultura, identitet i zajedništvo važni za društveni život Hrvata u Središnjoj Bosni. Sjajna atmosfera, velik odaziv publike i snažna poruka koja je odaslana iz Bugojna dali su najbolju moguću najavu za nastavak ovogodišnjeg programa.
Hrvatsko proljeće Središnje Bosne nastavlja se već 28. travnja u Kreševu, u ‘Poduzetničkom inkubatoru’, gdje će u 19 sati biti izvedena kazališna predstava „Bio sam tamo“ autora i izvođača Pere Eranovića. Nakon otvorenja u Bugojnu i predstojeće predstave u Kreševu, manifestacija će se i ove godine nastaviti u svim općinama i gradovima diljem Središnje Bosne, tako i u Žepču i Sarajevu, potvrđujući još jednom svoj širi kulturni značaj i prepoznatljivost.
(FOTO) Obilježena 33. obljetnica stradanja Hrvata u Višnjica – Gaju
U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Herceg Bosne, podružnica Kiseljak, danas je u Višnjica – Gaju, dostojanstveno obilježena 33. obljetnica stradanja Hrvata, jednog od najtragičnijih događaja novije povijesti kiseljačkog kraja.
Program obilježavanja započeo je svetom misom zadušnicom u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku, nakon čega je kod spomen-obilježja u Višnjica – Gaju upriličeno opijelo te polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve poginule i stradale.
Uz članove obitelji poginulih, obljetnici su nazočili predstavnici braniteljskih udruga, predstavnici vlasti, kao i brojni građani koji su svojim dolaskom odali počast žrtvama i još jednom podsjetili na važnost očuvanja istine o stradanju hrvatskog naroda na ovom području.
Počast su odali i pripadnici Oružanih snaga BiH koji su sudjelovali u protokolarnom dijelu obilježavanja, dok je cijeli program protekao u ozračju pijeteta, molitve i zajedništva.
Podsjetimo, spomen-obilježje u Višnjica – Gaju čuva uspomenu na stradale iz travnja 1993. godine, među kojima je bilo i civilnih žrtava, a ova obljetnica svake godine okuplja veliki broj ljudi koji žele očuvati sjećanje na njihovu žrtvu.
Na današnji dan 18. travnja 1993. godine pripadnici tzv. Armije BiH krenuli su s opsežnom akcijom zauzimanja općine Kiseljak. Braneći svoje domove, već prvog dana poginula su petorica hrvatskih branitelja, a samo dan poslije ubijen je i 14-godišnji dječak Goran Drmač. Za ovaj zločin nikad nitko nije odgovarao.
Ovogodišnje obilježavanje održano je i u posebnom ozračju, nakon nedavnog oskvrnuća spomen-obilježja, što je dodatno naglasilo važnost očuvanja dostojanstva mjesta stradanja i pijeteta prema žrtvama.
Poruka s današnjeg okupljanja bila je jasna – žrtva nevinih ne smije biti zaboravljena, a istina i sjećanje moraju ostati trajno prisutni među budućim generacijama.
Kiseljak.info
NAJAVA: Obilježavanje 33. obljetnice stradanja Hrvata u Višnjica – Gaju
U nedjelju, 19. travnja 2026. godine, bit će obilježena 33. obljetnica stradanja Hrvata u Višnjica – Gaju, jednog od najtragičnijih događaja novije povijesti kiseljačkog kraja.
Program obilježavanja započinje u 11:00 sati svetom misom zadušnicom u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku, tijekom koje će se vjernici prisjetiti nevinih žrtava i uputiti molitve za njihove duše.
Nakon mise, u 13:00 sati planirano je opijelo i polaganje vijenaca na spomen-obilježju u Višnjica – Gaju, gdje će predstavnici obitelji poginulih, braniteljskih udruga, predstavnici vlasti i brojni građani odati počast stradalima.
Ovogodišnje obilježavanje dolazi u posebno osjetljivom trenutku, nakon nedavnog vandalskog čina u kojem je oštečeno spomen-obilježje posvećeno poginulim braniteljima i civilima.
Taj čin izazvao je zgražanje javnosti i dodatno podsjetio na važnost očuvanja dostojanstva mjesta sjećanja i žrtve koju ovaj kraj nosi.
kiseljak.info
Podsjetimo, spomen-obilježje čuva uspomenu na stradale iz travnja 1993. godine, među kojima je i maloljetna žrtva, a svake godine upravo u travnju okuplja velik broj ljudi koji žele odati počast i očuvati istinu o tim događajima.
Organizatori pozivaju sve žitelje da svojim dolaskom sudjeluju u ovom dostojanstvenom obilježavanju te zajednički iskažu poštovanje prema žrtvama i njihovim obiteljima, uz jasnu poruku kako se ovakvi događaji nikada ne smiju zaboraviti.
Kiseljak.info
Vojni biskup mons. Miro Relota u prvom posjetu Kiseljaku: Predvodio misno slavlje u vojarni “Mato Lučić Maturica”
Vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, mons. Miro Relota, boravio je u posjetu Kiseljaku, što je ujedno i njegov prvi službeni dolazak u ovu općinu nakon nedavnog biskupskog ređenja. Središte njegovog posjeta bila je vojarna “Mato Lučić Maturica”.
Tom prigodom, mons. Relota predvodio je svečano misno slavlje u vojnoj kapelici sv. Martina, smještenoj unutar same vojarne. Uz biskupa, misu je u koncelebraciji slavilo i nekoliko svećenika.
Svetoj misi nazočio je veliki broj pripadnika oružanih snaga. Podršku vojnim strukturama i ovom svečanom duhovnom događaju svojim je dolaskom iskazao i načelnik općine Kiseljak, Mladen Mišurić-Ramljak, čime je još jednom potvrđena odlična povezanost i suradnja lokalne zajednice s vojarnom “Mato Lučić Maturica”.
Tijekom propovijedi, vojni biskup uputio je riječi ohrabrenja vjernicima u odorama, naglasivši važnost očuvanja duhovne snage, mira i zajedništva u njihovoj odgovornoj službi. Dolazak mons. Relote, koji je službu vojnog ordinarija preuzeo sredinom veljače ove godine, predstavljao je poseban i radostan trenutak za vojnike koji djeluju u Kiseljaku.
Susret je nakon svete mise nastavljen u duhu zajedništva, a nazočni su imali priliku i osobno pozdraviti novog vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini.
Kiseljak.info
Objavljeni podaci: Evo koliko hrvatskih svećenika djeluje u 180 župa i zajednica svijeta, gdje ih je najviše
Najveći broj misija i zajednica djeluje u Njemačkoj (ukupno 95), potom Kanadi (16), SAD-u (15), Oceaniji (14), Švicarskoj (12), Austriji i Zapadnoj Europi (po 8), Skandinaviji (6), Sloveniji (3), Južnoj Americi (2) i Južnoj Africi (1)
U sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu je u ponedjeljak održana godišnja sjednica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu. Sjednicom je predsjedao predsjednik Vijeća mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik BK BiH.
Na sjednici su, uz tajnika Vijeća vlč. Tomislava Markića, nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, sudjelovale predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine s. Augustina Matijević te delegati hrvatske inozemne pastve za Njemačku fra Petar Klapež, za Austriju fra Zdravko Lazić, za Švicarsku fra Antonio Šakota, za Zapadnu Europu fra Ljubomir Šimunović, za Skandinaviju vlč. Mladen Vuk, za Kanadu vlč. Marko Štefanec, za Sjedinjene Američke Države fra Nikola Pašalić i za Južnu Ameriku vlč. Marko Jukić. Na sjednici su sudjelovali i predstavnik pastoralnih suradnika iz Njemačke Ivan Gavranović i predstvnica časnih sestsra s. Gordana Davidović, dok je delegat za Oceaniju fra Davor Dominović zbog otežanih uvjeta putovanja bio spriječen sudjelovati.
Sjednicu je otvorio predsjednik Vijeća mons. Vukšić pozdravivši nazočne članove, a svoj pozdrav na početku sjednice uputio je i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. dr. Krunoslav Novak. Predsjednik Vukšić izvijestio je o nedavno održanom godišnjem zasjedanju BK BiH i HBK, 9. ožujka u Banjoj Luci, na kojem se redovito raspravlja i o stanju u hrvatskoj inozemnoj pastvi.
Ravnatelj Markić podnio je godišnje izvješće o djelovanju Ravnateljstva za 2025. godinu. U prvom dijelu izvješća govorio je o aktualnom stanju hrvatske inozemne pastve, istaknuvši kako u 180 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara diljem svijeta djeluje ukupno 181 hrvatski svećenik. Najveći broj misija i zajednica djeluje u Njemačkoj (ukupno 95), potom Kanadi (16), SAD-u (15), Oceaniji (14), Švicarskoj (12), Austriji i Zapadnoj Europi (po 8), Skandinaviji (6), Sloveniji (3), Južnoj Americi (2) i Južnoj Africi (1). Prisutne vijećnike upoznao je s personalnim potrebama u upražnjenim misijama te predstavio pastoralni kalendar Ravnateljstva za tekuću godinu. U raspravi su razmijenjena mišljenja o nekim otvorenim pastoralnim pitanjima i planovima.
Područni delegati podnijeli su godišnja izvješća za svoja područja upoznavši jedni druge s pastoralnim izazovima na koje nailaze u povjerenim im područjima. Dogovoreno je kako će se sljedeća sjednica Vijeća održati sljedeće godine nakon Uskrsa u Zagrebu.
U dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu potom je održana i svečana sjednica Vijeća prigodom više jubileja hrvatske inozemne pastve: 60. obljetnice Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, 80. obljetnice hrvatskoga dušobrižništva u Njemačkoj i Austriji te 100. obljetnice Hrvatske franjevačke kustodije za SAD i Kanadu sa sjedištem u Chicagu, navodi se u priopćenju iz Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije.
U tijeku veliki kulturni događaj u Fojnici: Znanstveni okrugli stol otvorio program, sutra promocija Fojničkog grbovnika
Dvodnevni program u Franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici započeo je danas, u utorak, 14. travnja u 16:00 sati, kada je na rasporedu bio znanstveni Okrugli stol s dva panela (“Jačanje znanstvene i obrazovne suradnje IMIN-a s partnerima u BiH” i “Identitet Hrvata Središnje Bosne”).
Drugi dio programa, odnosno središnji događaj predstavljanja novog izdanja Fojničkog grbovnika, održat će se sutra, u srijedu, 15. travnja u 16:00 sati u Muzeju Samostana.
Nakon što je današnji znanstveni Okrugli stol, posvećen jačanju suradnje i identitetu Hrvata Središnje Bosne, uspješno otvorio ovaj dvodnevni kulturni događaj, Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici spreman je za sutrašnji središnji dio programa.
U srijedu, 15. travnja s početkom u 16:00 sati, u prostoru Muzeja Samostana održat će se svečano predstavljanje novog izdanja povijesno neprocjenjivog Fojničkog grbovnika. Ovo novo izdanje nosi i sasvim novu, dodanu vrijednost, budući da je obogaćeno opsežnom znanstvenom studijom akademika dr. Stjepana Ćosića, koja dublje analizira simbolički i kulturnopovijesni značaj ovog djela nastalog u 17. stoljeću.
Program će moderirati dr. fra Josip Jozić, a o povijesnoj važnosti i samom djelu govorit će ugledni predstavljači:
- Akademik dr. Stjepan Ćosić
- Prof. dr. Emir O. Filipović
- Prof. Ivan Lovrenović
- Fra Franjo Miletić
Pozivaju se svi ljubitelji povijesti, kulture i baštine našega kraja da svojim dolaskom uveličaju ovaj značajan događaj za našu lokalnu zajednicu te iz prve ruke svjedoče predstavljanju jednog od najljepših izdanaka ilirske heraldike, koji se stoljećima brižno čuva u srcu Fojnice. Svi zainteresirani posjetitelji su dobrodošli.
Kiseljak.info
Bijela nedjelja ili Mali Uskrs
Prva nedjelja po Uskrsu naziva se nedjeljom Božanskog Milosrđa i nedjeljom nevjernog Tome. Završava Vazmena osmina, osmodnevna proslava najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa. Stari blagdan ima korijene u ranokršćanskoj tradiciji i liturgiji, a na latinskome se naziva “dominica in albis” jer su na taj dan novokrštenici odlagali bijele haljine i odijevali svoju odjeću.
Na drugu uskrsnu nedjelju zvanu Mali Uskrs, darovale su se pisanice koje su imale umjetničku, ali i običajnu i komercijalnu svrhu: nosile su se na posvećenje da se blagoslove, a osobitu funkciju su imale na Bijelu ili Pisanu nedelju.
U selu su se uvijek isticale žene koje su vješto izrađivale pisanice, ponekad ih i prodavale sumještanima koji su radili u inozemstvu i kući dolazili samo o Uskrsu i Božiću, a kupcima je bila očita, suvenirski vrlo prikladna veza s njihovim zavičajem.
Evo najčešćih tradicija i običaja koji se vežu za Mali Uskrs u podneblju Središnje Bosne:
1. Prva sveta pričest i “Bijela nedjelja”
Najprepoznatljiviji crkveni i društveni događaj na Mali Uskrs je podjela sakramenta Prve svete pričesti. Zbog bijelih haljina u koje su djeca tradicionalno odjevena kao simbola čistoće, ovaj dan se i naziva Bijela nedjelja. U župama diljem Središnje Bosne ovo je veliki događaj koji okuplja cijelu zajednicu, a slavlje se nakon mise seli u obiteljske domove uz bogatu trpezu, glazbu i darivanje prvopričesnika.
2. Završetak natjecanja s pisanicama
Pisanice (šarena jaja) koje su preostale od Uskrsa obično se čuvaju upravo do Malog Uskrsa. Ovo je dan kada se održava posljednji “krug” tucanja jajima. Posebno se tome vesele djeca koja obilaze susjedstvo, a cilj je potrošiti preostala kuhana jaja kako se hrana ne bi bacala. Danas je organizirano natjecanje u Gromiljaku, uz veliki broj župljana.
3. Posjeti rodbini i kumovima
Dok je sam Uskrs često rezerviran za najuži krug obitelji, Mali Uskrs je u tradiciji Središnje Bosne dan za širenje radosti. Tada se češće ide u posjete široj rodbini, kumovima i prijateljima koje se nije stiglo obići tijekom samog uskršnjeg vikenda. Gosti se dočekuju uz preostale uskršnje delicije, suhomesnate proizvode i kolače.
4. Blagoslovi i Mlada nedjelja
U nekim krajevima Središnje Bosne, blagdani poput Malog Uskrsa usko su povezani s običajima vezanim za “Mladu nedjelju” (prvu nedjelju nakon mladog mjeseca), koja ima posebno značenje u katoličkoj tradiciji ovog kraja. Ponegdje proljetni blagoslovi polja, koji započinju u ovo doba godine (posebno oko sv. Marka), mogu imati svoje uvodne obrede ili molitve za dobru ljetinu upravo u ovom vremenu.
5. Nastavak svečanog blagovanja
Iako je post i odricanje završilo tjedan dana ranije, na Mali Uskrs obiteljski ručak je i dalje iznimno svečan. Domaćice pripremaju tradicionalna jela, a trpeza je bogata slično kao i na sam blagdan. To je prilika da se “završi” s uskršnjim slavljem prije povratka u potpunu svakodnevnu rutinu.
Svečano u Busovači: 34 mladih primilo sakrament svete krizme u crkvi sv. Ante Padovanskog
Danas je u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Busovači bilo posebno svečano i ispunjeno duhovnom radošću. Sakrament svete potvrde, krizme primilo je 34 mladih župljana, koji su u pratnji svojih kumova, roditelja i obitelji potvrdili svoju vjeru i primili darove Duha Svetoga.
Svečano euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju župnika i ostalih svećenika, predvodio Nadbiskup vrhbosanski, mons. Tomo Vukšić koji je u svojoj propovijedi ohrabrio mlade krizmanike da ostanu čvrsti u vjeri i budu istinski svjedoci kršćanskih vrijednosti u današnjem svijetu. Mladi su, odjeveni u svečane toalete i odijela, aktivno sudjelovali u misnom slavlju čitanjima i molitvama, a na kraju je uslijedilo i zajedničko fotografiranje za trajnu uspomenu na ovaj veliki dan.
Prekrasno i toplo proljetno sunce dodatno je uveličalo današnju svečanost. Odlično sunčano vrijeme išlo je na ruku svima, pa se nakon službenog dijela i čestitanja ispred crkve, slavlje nastavlja u obiteljskim domovima i lokalnim restoranima. Uz svečane trpeze, pjesmu i zajedništvo, obitelji s ponosom nastavljaju proslavu ovog važnog duhovnog iskoraka svojih mladih.
Kiseljak.info
Članovi HKUD-a Gromiljak u Kninu: Pjesmom predstavili svoj kraj i uručili poseban poklon gradonačelniku Ćaćiću
Članovi Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva (HKUD) “Gromiljak” boravili su ovoga vikenda u Republici Hrvatskoj, gdje su svojom nazočnošću i nastupom uveličali obilježavanje 34. obljetnice osnutka Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Kninu.
Po završetku svečanosti polaganja vijenaca kod Spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“ na kojoj su sudjelovala brojna izaslanstva, sudionici su se u mimohodu uputili prema Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, gdje je služena sveta misa za sve poginule i preminule hrvatske branitelje.
Na svečanoj akademiji istaknute su povijesne okolnosti osnutka HVO-a i njegova uloga u obrani hrvatskog naroda, a u sklopu programa održana je i promocija knjige koja tematizira ratna zbivanja u Srednjoj Bosni.
Hrvatsko vijeće obrane (HVO) utemeljeno je 8. travnja 1992. godine kao oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini te je u najtežim trenucima bilo oslonac, snaga i štit hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Ponosno noseći tradiciju svog zavičaja, Kiseljačani su se kninskoj publici i domaćinima predstavili izvedbama tradicionalnih pjesama. Kako su istaknuli iz Društva, dvoranom su odjekivali prepoznatljivi zvuci pjesama “Kiseljak, Kiseljak, svaki momak veseljak” te “Gromiljak me sebi zove”, čime su na najljepši mogući način promovirali bogato kulturno naslijeđe kiseljačkog kraja.
Poseban i svečan trenutak ovog gostovanja bio je susret s gradonačelnikom Knina, Marijom Ćaćićem. Tom prigodom, predsjednica HKUD-a Gromiljak, Spomenka Marjanović, u znak zahvalnosti na srdačnom gostoprimstvu uručila je gradonačelniku vrijedan i simboličan poklon – umjetničku sliku koja prikazuje župnu crkvu Imena Marijina u Gromiljaku. Ovo predivno djelo naslikala je Marija Komšić Katana, talentirana članica ovog društva, čime je poklon dobio dodatnu, osobnu dimenziju.
Uz službeni i kulturno-umjetnički dio programa, članovi društva iskoristili su vrijeme u Zvonimirovom gradu za druženje, stvaranje novih uspomena te nezaobilazan obilazak znamenitosti, uključujući i posjet impozantnoj Kninskoj tvrđavi.
Puni pozitivnih dojmova, pjesme i zajedništva, članovi HKUD-a Gromiljak još su jednom pokazali kako su istinski ambasadori svog kraja, koji gdje god da dođu s osmijehom i ponosom čuvaju i prenose svoju tradiciju.
Kiseljak.info
Zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić uputila vaskrsnu čestitku
Svim pravoslavnim vjernicima u Bosni i Hercegovini upućujem najiskrenije čestitke povodom najvećeg kršćanskog blagdana, Vaskrsa.
Neka vam predstojeći blagdanski dani donesu obilje zdravlja, mira i obiteljske sreće. Želim da radost ispuni vaše domove i bude putokaz za međusobno razumijevanje, solidarnost, toleranciju i poštovanje među svim ljudima u našoj domovini.
Uz želje da blagdan provedete u duhovnom miru i blagostanju, dijeleći radost sa svojim najmilijima.
Ljiljana Lovrić
Zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine
Vaskrsna čestitka
Svim pravoslavkama i pravoslavcima povodom Vaskrsa upućujemo čestitke sa željom da ga provedete u miru i sreći, a mir i sreću podijelite sa svojim prijateljima, susjedima i svojom obitelji.
Sretan Vaskrs!
Kiseljak.info
Veliki kulturni događaj u Fojnici: Predstavljanje novog izdanja Fojničkog grbovnika i znanstveni okrugli stol
Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici poziva sve zainteresirane na dvodnevni kulturno-znanstveni program koji će se održati 14. i 15. travnja 2026. godine. U ime gvardijana samostana, fra Marija Katušića, najavljujemo bogat program koji uključuje stručni okrugli stol i svečanu promociju novog izdanja povijesno neprocjenjivog Fojničkog grbovnika.
Svi zainteresirani posjetitelji su dobrodošli na oba događaja.
Okrugli stol i jačanje suradnje
Program započinje u utorak, 14. travnja u 16:00 sati, kada će se održati Okrugli stol. Program je podijeljen u dva panela:
- 1. panel – “Jačanje znanstvene i obrazovne suradnje IMIN-a s partnerima u BiH”: Sudjeluju fra Mario Katušić (gvardijan fojničkog samostana), mr. sc. Željko Marić (ravnatelj Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” Travnik), dr. sc. Žana Ćorić (Središnji državni ured za Hrvate izvan RH), Bojan Domić (ministar obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i sporta u KSB), dr. sc. Marina Perić Kaselj (ravnateljica Instituta za istraživanje migracija) te Ivan Sajević (član Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske).
- 2. panel – “Identitet Hrvata Središnje Bosne”: Sudjeluju predstavnici Instituta za istraživanje migracija: dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac, dr. sc. Marinko Vuković, dr. sc. Matijas Baković, dr. sc. Petar Bilobrk i akademik dr. sc. Stjepan Ćosić.
Promocija Fojničkog grbovnika
Središnji događaj, predstavljanje novog izdanja Fojničkoga grbovnika, održat će se u srijedu, 15. travnja u 16:00 sati u Muzeju Samostana. Ovo novo izdanje obogaćeno je znanstvenom studijom akademika dr. Stjepana Ćosića, koja mu daje sasvim novu vrijednost.
Moderator ovog dijela programa bit će dr. fra Josip Jozić, a predstavljači su akademik dr. Stjepan Ćosić, prof. dr. Emir O. Filipović, prof. Ivan Lovrenović te fra Franjo Miletić.
O povijesnoj važnosti Fojničkog grbovnika
Prema znanstvenoj studiji akademika Stjepana Ćosića, simboličko i kulturnopovijesno značenje Fojničkoga grbovnika – koji se od svoga nastanka u 17. stoljeću čuva u franjevačkome Samostanu sv. Duha u Fojnici – ne može se razumjeti bez analize šireg konteksta njegova nastanka u okviru ideologije ranonovovjekovnog ilirizma i ilirske heraldike.
Fojnički armorijal izdanak je niza tzv. ilirskih grbovnika, a nastao je djelovanjem dubrovačkog ogranka slanskoga roda Ohmućevića. Pijer Damjan Ohmućević i njegov sin Antun Damjan zaslužni su za nastanak ove najpoznatije inačice grbovnika. Dokument sadrži 141 list sa 139 grbova, a na temelju kompozitnih grbova i povijesnih analiza, zaključuje se da je nastao u razdoblju oko 1675. godine.
Ilirska heraldika, rod Ohmućevića
i Fojnički grbovnik
Simboličko i kulturnopovijesno značenje Fojničkoga grbovnika – koji se od svoga nastanka u 17. stoljeću čuva u franjevačkome Samostanu sv. Duha u Fojnici – ne može se razumjeti bez analize šireg konteksta njegova nastanka u okviru ideologije ranonovovjekovnog ilirizma i ilirske heraldike čiji sadržaj zadire duboko u srednjovjekovnu povijest Bosne i Huma. Fojnički grbovnik nastao je djelovanjem slanskoga roda Ohmućevića, odnosno njihova trećeg, najmlađeg ogranka, dubrovačkih Ohmućevića.
Fojnički armorijal izdanak je i jedna od najljepših inačica niza tzv. ilirskih grbovnika koji je započet izradom Korjenić-Neorićeva izvornika 1595. godine. Prvi među tim zbornicima grbova nastali su potkraj 16. i početkom 17. stoljeća kao simbolička legitimacija ranonovovjekovnog ilirizma. Riječ je o ideologiji prožetoj obnoviteljskim i protuosmanskim planovima koju su više od stotinu godina nakon pada Bosanskoga kraljevstva razvile i širile domaće crkvene i intelektualne elite potaknute prvim značajnijim kršćanskim pobjedama kod Lepanta 1571. i Siska 1593. Uz ideju srednjovjekovnog „Ilirskoga carstva“ koje je na području jugoistočne Europe trebalo biti „obnovljeno“ nakon protjerivanja Turaka, središnji simbolički topos u tim zamislima bilo je Bosansko kraljevstvo kao srce imaginarne Ilirije.
Nakon osmanskoga osvajanja Bosne 1463. i pogubljenja kralja Stjepana Tomaševića (1438-1463), koji je vjenčanjem za Maru, kćer Lazara Brankovića (1421-1458), od 1459. baštinio i titulu srpskog despota, vladarska kuća Kotromanića de facto je zatrta. Posljednja volja u oporuci njegove pomajke, žene kralja Stjepana Tomaša (1411-1461), kraljice Katarine Kosače (1425-1478), bila je da kraljevstvo preuzme papa Siksto IV. i preda ga njezinu sinu ako se on vrati u krilo kršćanstva. Historijska svijest o toj testamentarnoj volji koja nije mogla biti ostvarena zaživjela je u novim povijesnim okolnostima. Čitavo stoljeće nakon Katarinine smrti u Rimu, na više se strana oblikovala ideološko-simbolička koncepcija „Ilirskog carstva“ koja je podrazumijevala kršćansku reconquistu na jugoistoku Europe. Stari bosanski i humski velikaši, zajedno s dinastijom Kotromanića, već odavno su nestali s povijesne pozornice, a na njihovo mjesto stupio je novi „prijestolni“ krug rodova koji su se pozivali na svoje predosmansko plemstvo i nekadašnje posjede u Bosni i Humu. S obzirom na svetu papinsku krunu i baštinu Nemanjića, translatio regni bosanskoga kraljevstva počivao je na legitimitetu kralja Stjepana Tomaševića, odnosno na genealogiji i oporuci kraljice Katarine. Apostrofiranjem papinskoga nasljeđa, od Svete Stolice očekivala se vodeća uloga u oslobađanju Ilirije. Unatoč znatnoj aproprijaciji pravoslavnih protagonista, sva su ta nastojanja u političkom sadržaju i simbolici imala isključivo katolički pa i prozelitski karakter. Štoviše, pojavu humanističkog „ilirskog“ ideologema treba razumjeti u širem kontekstu križarskih planova papinstva, carske dinastije Habsburgovaca i španjolskih kraljeva, te o njima ovisnih talijanskih vladara na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće.
U planovima za protjerivanje Osmanlija labavi je zapadni savez ozbiljno računao na pomoć kršćanskog stanovništva s obje strane granice, osobito na slavenskom jugoistoku Europe i u Albaniji. Zbog svoje gospodarske snage i položaja Dubrovačka je Republika u tome imala važno mjesto. Stoga nije čudno da se dio domaće elite, okupljen oko moćnih brodovlasnika u španjolskoj i napuljskoj službi djelatno uključio u grandiozne zamisli o obnovi virtualnog „Ilirskoga carstva“. U tome su ih potajno pratili i podržavali franjevci provincije Bosne Srebrene pod osmanskom vlašću. Na čelu lige svojim je duhovnim autoritetom stajao papa Klement VIII. (1592-1606), koji je provodio obnoviteljske odluke Tridentskoga koncila, a kao papinska prethodnica, u tim su aktivnostima svoju ulogu imali i isusovački misionari na Balkanu. Očekujući nove titule i „povrat“ golemih feuda neki pripadnici toga kruga sudjelovali su u višegodišnjim političkim i vojno-obavještajnim akcijama oko podizanja protuosmanskog ustanka, od kojega se na kraju ipak odustalo.
Ideologija ilirizma širila se iz više žarišta. Uz krug kapetanskih i brodovlasničkih rodova iz Dubrovačkoga primorja i otoka u španjolskoj službi na čelu s Grgurić-Ohmućevićima, Dolisti-Tasovčićima, Korjenić-Neorić-Jerinićima i franjevcima u Slanom i u Bosni te uz protuosmanski orijentiranu frakciju dubrovačke vlastele, čiji su eksponenti bili pisci Mavro Orbini i Jakov Luccari, nezaobilaznu ulogu u njezinu širenju imao je krug hrvatskih klerika i intelektualaca oko bratovštine i kaptola uz crkvu sv. Jeronima u Rimu.
Za procvat ilirske heraldike i širenje s njom povezanih fenomena, a napose za nastanak Fojničkoga grbovnika važnu je ulogu imao najmoćniji slansko-primorski rod Grgurić-Iveljić- Ohmućevića, odnosno mlađi i najmlađi ogranak toga roda tijekom 17. i početkom 18. stoljeća.
Tko su bili Grgurić-Iveljići-Ohmućevići? Uz obiteljsku predaju i dubrovačka arhivska vrela, najviše podataka o njima u literaturi crpi se iz dviju knjiga koje su objavljene 1663. godine. Prva sadrži opsežni korpus tekstova pod naslovom Le Glorie Cadute dell’Antichissima ed Augusstissima Famiglia Comnena etc, (tzv. Miniatijev zbornik) a druga je rodoslovna povijest Ohmućevića pod naslovom Origine della Famiglia Iveglia Ohmuchievich Con Privilegii de diversi Imperadori, e Rè conceduti à detta Famiglia etc. u kojoj autor Giovanni Battista de Rosatis prezentira autentični i fiktivni genealoški narativ jednak onome u prethodnom djelu. Ista godina objavljivanja obiju knjiga upućuje na koordiniranu aktivnost nasljednikâ Petra (Pedra) Ohmućevića (oko 1552-1596), pustolova i brodovlasnika u španjolskoj službi te posljednjega i najznačajnijeg pripadnika prvoga ogranka Ohmućevića. Budući da su se njegovi preci pred Osmanlijama sklonili u Slansku uvalu, koja je 1399. ušla u sastav Dubrovačke Republike, obnova starog bosanskog plemstva bijaše životni cilj Petra Ohmućevića. Prvi korak u tom pravcu bila je izrada genealogije s podacima o titulama i posjedima koji su baštinili njegovi stari. Najstariji dio rodoslovnog narativa od kraja 12. do sredine 14. stoljeća u genealogiji koju je sastavio Petar Ohmućević nesumnjivo je konfabuliran i izmišljen. O naraštajima od 15. stoljeća postoje podaci u drugim izvorima pa taj dio možemo smatrati autentičnim. Nakon konačnog pada Hercegovine pod Osmanlije 1482. okretanje pomorstvu za Grguriće je bio jedini način da izbjegnu sudbinu kmetova. Usponu Petrova ogranka zasigurno su pridonijele poslovne, rodbinske i ženidbene veze s krugom relativno imućnih vlaških i vlasteličićkih hercegovačkih rodova: Čihorićima, Dolisti-Tasovčićima, Bogašinovićima, Kostanjićima, Krasojevićima, Medvjedović-Orsinijima, Korjenić-Neorić-Jerinićima i drugima s kojima su dijelili neizvjesnost života na obje strane granice. Upravo je to bio razlog što su se znamenja širega kruga slanskih, primorskih i humskih rodova našla u korpusu ilirske heraldike začete u Korjenić-Neorićevu grbovniku koji je 1595, pod utjecajem rodovsko-političkih koncepcija Petra Ohmućevića, bio izrađen za Korjenić-Neoriće-Jeriniće.
Arhivski podaci o Petrovu usponu u Španjolskoj mornarici dostupni su nam tek odnedavno, dočim su detalji iz njegova privatnog života i dalje oskudni. U španjolskoj službi proveo je ukupno 26 godina, što znači da je za Filipa II. plovio od 1570. godine. O njegovim aktivnostima u tom razdoblju malo je detaljnijih podataka. Jedan nedatirani dokument s početka 17. stoljeća sadrži svjedočenja nekolicine španjolskih visokih zapovjednika koji konkretnim podacima potvrđuju da je Petar sa svojom braćom i nećacima, tijekom dvadeset godina, diljem Sredozemlja izveo brojne i opasne podvige u opskrbi španjolskih postrojbi streljivom i ratnim materijalom. Iako Ilirska eskadra koju je izgradio i financirao u vrijeme španjolsko-engleskog rata nije ispunila očekivanja, Petar je zbog vjernosti i ranije stečenih zasluga uspio u nakani da bude primljen u prestižni red vitezova sv. Jakova. Do toga je došlo samo šest mjeseci prije njegove smrti. Nakon dugotrajnog postupka, provjere dokumenata i ispitivanja svjedoka kraljevsko je povjerenstvo 7. siječnja 1596. donijelo konačnu odluku o primanju Petra Ivelje Ohmućevića u viteški red sv. Jakova. Svečano zaređenje bilo je održano 22. ožujka 1596. u glasovitom samostanu Uclés u kojemu se od 1174. nalazilo sjedište reda (caput ordinis). S viteškim redom i titulom Capitan general Petru su pripali i doživotni prihodi komende u iznosu od tisuću škudi godišnje. Međutim, Petrovom smrću iste je godine izumrla izvorna loza Grgurić-Iveljić-Ohmućevića, a titularne posjede i naslijeđe preuzeli su pripadnici mlađeg dubrovačkog ogranka koji su stradali u velikom potresu 1667.
***
Nedugo nakon potresa 1667. i pogibije dubrovačkih Ohmućevića, pojavili su se pretendenti na baštinu iz najmlađeg bočnog ogranka koji je do tada koristio prezime Strmica ili Damjanović. Riječ je o potomcima Damjana Petrovog (†1661), njegovu sinu Pijer Damjanu i unucima koji su se nakon velike trešnje iz Napulja vratili u Dubrovnik. Argumenti ove kadetske grane bili su prilično dvojbeni, a suprotstavila im se i ženska linija izumrlog ogranka pa je o nasljeđu vođen višegodišnji spor pred crkvenim i svjetovnim tijelima u Dubrovniku i Napulju.
Poput mnogih Ohmućevića s različitim patronimicima Damjan Petrov služio je u španjolskoj mornarici, a po povratku u Dubrovnik 1644. postao je admiral Dubrovačke Republike. Tu je zvučnu titulu zapravo nosio kao nadzornik državnoga arsenala. Damjan je bio oženjen Marijom Brsečina-Radmirović, nećakinjom don Andrije Ohmućevića, kćeri njegove sestre Ane. Njihov sin Pijer (Petar) Damjan oženjen za Mariju Jablanović, bio je vrstan matematičar i pomorski pisac. U Dubrovniku je na poziv Republike podučavao aritmetiku od 1644. a u Napulju od 1656. Pijer Damjan se 1667. s obitelji vratio u Dubrovnik gdje je u državnom arsenalu naslijedio oca pa su posljednji Ohmućevići 1668. bili među onim utjecajnijim građanskim rodovima koji su se natjecali za prijem u dubrovačko plemstvo. Iako u tome nisu uspjeli, Pijer Damjan i njegov sin Antun Damjan uporno su nastavili borbu za fideikomis i priznavanje plemstva svoga ogranka. Na temelju izjava starijih svjedoka iz Slanoga i okolice oni su pred dubrovačkim nadbiskupom uspjeli dokazati da su potomci „pravih“ Ohmućevića. Naime, iz rodoslovlja se nije mogla dokazati Pijer Damjanova krvna veza s don Andrijom i njegovim sinovima Karlom i Petrom pa su to morali potvrditi ili opovrgnuti domicilni svjedoci. Tako je nekoliko starijih Slanjana 26. i 27. veljače 1668. pred generalnim vikarom dubrovačke nadbiskupije pod prisegom potvrdilo rodbinsku povezanost Pijer Damjana Ohmućevića i njegovih nasljednika s izumrlim ogrankom don Andrije i njegovih sinova. Svjedoci su potkrijepili Pijer Damjanove tvrdnje da su njegov pradjed Antun Markov i don Andrijin otac Nikola Ohmućević bili prvi rođaci. Daleki zajednički predak obaju ogranaka bio je Tvrtko, knez Slanoga u doba dubrovačkog zauzimanja Primorja potkraj 14. stoljeća. Na temelju ovih svjedočenja Pijer Damjan i njegovi sinovi iste su godine priznati za „prave“ Ohmućeviće, a 1675. od Senata im je potvrđeno i pravo na fideikomis izumrlog ogranka.
Afirmacijom najmlađe loze nakon velike trešnje započeo je još jedan, posljednji uspon Ohmućevića. Kao državni službenik Pijer Damjan je uživao veliko povjerenje Senata. Time je omogućio društveni uspon svojim sinovima Antunu Damjanu, Matu i svećeniku Karlu Radoslavu. U napetim političkim okolnostima, pred početak rata s Osmanlijama, poduzetni Antun Damjan Ohmućević upućen je 1678. kao izaslanik Republike u Beč. Tom je prilikom u dvorskoj kancelariji Leopolda I. zatražio priznavanje plemstva i privilegija nad nekadašnjim posjedima Ohmućevića pod Turcima. Već 2. studenoga 1678. Pijer Damjanu i njegovim sinovima priznato je ugarsko plemstvo kao i svi posjedi u Bosni i Makedoniji, a car ih je uvrstio u red svojih „pravih i tajnih savjetnika“ i ubrzo im dodijelio rimsko plemstvo. Titule nisu mogle donijeti ništa opipljivo bez teritorijalnog osvajanja pa je Antun Damjan nakon poraza Osmanlija pod Bečom 1683. stupio u carsku vojsku. O svom je trošku unovačio dvadeset „Bošnjaka“ s kojima se u Velikom ratu borio na hrvatsko-turskoj granici i u Bosni. O ratnim i političkim prilikama više je puta opširno izvještavao dubrovačku vladu koja mu je pred odlazak u borbu godine 1682. potvrdila članstvo u prestižnoj bratovštini antunina. Nakon ranjavanja kod Dervente 1688. uz odličja i carske počasti povukao se iz rata i vratio u Dubrovnik. Nagrada za vjernost Habsburškom dvoru nije izostala. Odobrena su mu sredstva od kameralnih dobara i renta od 10 tisuća forinti od prihoda osvojenih zemalja. Najzad, godine 1703. Ohmućevići su postali pravi feudalci. Budući da je Bosna ostala u turskim rukama car Leopold je Antunu Damjanu dodijelio 30 selišta na posjedima Blacko, Viskovac, Srednje selo, Orljavac i Derviš aga kod Požege.
Naraštaji Ohmućevića stoljećima su gradili mit o viteškom podrijetlu, o gradu Tuhelju, feudima u Smuckoj župi i u Makedoniji. Moto na grbu Ohmućevića „Tempus restauravit“ nadahnuo je pustolovnog Antuna Damjana Ohmućevića kojemu se činilo da je došao čas da se plemićke težnje njegova roda ostvare. Ratujući u Bosni on je tražio i pronašao tobožnje posjede Ohmućevića u Smuckoj župi, a po povratku u Dubrovnik surađivao je s carskim rezidentom Filipom Saponarom s kojim je od 1693. također odlazio u Bosnu. Da je uspio djelomično ostvariti san predaka i doći do „svojih“ zemalja potvrđuje nam precrt topografske karte Smucke župe s gradom Tuheljom datiran godinom 1688. Na karti je detaljno ucrtan reljef toga područja s brojnim toponimima, a dodan je i kraći zapis o posjedima i privilegijama Ohmućevića sastavljen na temelju don Pedrovih krivotvorenih isprava. U tekstu se spominju i bosanski franjevci fra Antun Tonković i fra Lovro Alaupović koji su možda sudjelovali u njezinoj izradi. Iz Antunovih izvještaja s bojišta vidi se da je bio iskusan časnik pa nema sumnje da je sam izradio kartu još uvijek nedostižnih posjeda svojih predaka.
U međuvremenu 1692. u Dubrovniku je umro Pijer Damjan, Antun Damjanov i Matov otac. Na nadgrobnoj ploči koju je podigao u dominikanskom samostanu također se očituju stare ambicije slanskih Ohmućevića. Ukrašen raskošnom baroknom plastikom na ploči je uklesan potpuni grb Ohmućevića s epitafom.
Na tragu mistifikacija o Ohmućevićima i njihovu podrijetlu što ih je u 16. stoljeću konstruirao don Pedro, njegov je nasljednik Antun Damjan ostatak nemirnog života proveo putujući, proučavajući arhive i genealogije vezane za obiteljsku povijest. Njegova žena Ana potjecala je iz antuninske obitelji Niketić ali nisu imali potomaka. Zabilježene su vijesti da je Antun Damjan povremeno obilazio svoja imanja kod Požege. Tomo Matić piše da je u tom kraju bio poznat pod nadimkom Smirko, a da su ga kmetovi poznavajući narodne pjesme zvali Hrelja. Neko je vrijeme bio u dobrim odnosima s požeškim isusovcima koje je posjećivao ali su se 1714. razišli radi spora oko međa Antunovih sela i kutjevačkog vlastelinstva. Antun Damjan Ohmućević umro je 1729. Budući da su braća Karlo Radoslav i Mato umrli prije, naslijedio ga je nećak, Matov sin Petar. Iz Dubrovnika je bilo veoma teško upravljati imanjem u dalekoj Slavoniji. Godine 1747. Petar je izvijestio svoje kmetove u Blackom da će u kuće opustjele od kuge koja je harala 1739. poslati neke Ličane te je postavio novog upravitelja imanja Nikolu Šimunčevića. Petra je 1761. naslijedio malodobni sin Matija koji je kao posljednji muški potomak najmlađe loze Ohmućevića ubrzo umro. Rod je ostao bez muških nasljednika, a imanje bez uprave. U takvim je slučajevima, po ugarsko-hrvatskom pravu, posjed trebao pripasti državnom fisku. Dubrovački Senat je pokušao sve da imanje zadrži za Petrovu udovicu i tri njegove sestre pa je s tim ciljem 1762. pisao carici Mariji Tereziji i hrvatskom banu Franji Nadaždiju. Prodaja je bila privremeno zaustavljena ali je ipak 1767. imanje Blacko prodano Ljudevitu Hraniloviću za 19 tisuća forinti. Dubrovačke i slanske posjede Ohmućevića baštinili su nasljednici po ženskoj liniji iz obitelji Bizzaro i Pugliesi čiji su potomci dodali i prezime Ohmućević.
U nastojanjima za stjecanjem fiktivnih posjeda na Balkanu posljednji Ohmućevići nisu zaboravili na heraldičke argumente. Pijer Damjan i njegov sin Antun Damjan zaslužni su za nastanak jedne od najpoznatiji inačica grbovnika koji se čuva u franjevačkom samostanu Svetoga Duha u Fojnici. Fojnički grbovnik donekle se razlikuje od Korjenić-Neorićeva. Sadrži 141 list sa 139 grbova. Natpisi su mu samo latinični, sveci i grbovi crtani su manje vještom rukom, pojednostavljeno i rustično. Uz Gospu i Svetoga Jeronima tu je još samo slika Svetih liječnika Kuzme i Damjana, zaštitnikâ roda Ohmućević. Pojednostavljeni ćirilični naslov dodan je naknadno: „Rodoslovie bosanskoga aliti iliričkoga i sarpskoga vladania zaedno postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu, na slavu Stipana Nemanjića cara Sarbljena i Bošnjaka“. Kao vrijeme Rubčićeva prerisa precizira se godina 1340, što se ne spominje u Korjenić-Neorićevom grbovniku. Uz taj naslov je i latinska bilješka biskupa fra Grgura iz Vareša datirana 1800. kojom potvrđuje da se grbovnik „bosanskih plemićkih obitelji“ čuva u fojničkom samostanu od pamtivijeka.
Fojnički grbovnik gotovo je stotinu godina mlađi od Korjenić-Neorićeva pa se u njemu očituje nova simbolička konstelacija koja naglašava ulogu posljednjega ogranka Ohmućevića i njihova rodovskoga kruga. Prvi grb je kompozitno znamenje „ilirskih zemalja“ koje je u Korjenić-Neorićevu grbovniku pripisano caru Dušanu. Slijedi deset pojedinačnih grbova ilirskih zemalja. Osim razlikâ u nekim imenima i heraldičkim rješenjima, u Fojničkom primjerku nema kreiranog grba cara Uroša i još dvadeset grbova iz Korjenić-Neorićeva grbovnika, a dodano je šest novih rodova i znamenja. Nedostaju grbovi sljedećih rodova iz Korjenić-Neorićeva grbovnika: Glavić, Bjelavić, Klupković, Šić, Martinušević, Pokrajčić, Ljupković, Pikjelomenović, Žegligović, Kobilić, Ursinić, Orlović, Marulović, Divojević, Musijević, Denović, Alinić, Jakšić, Jugović i Jagrosalić. Dodani su grbovi: Vraničić, Ekličić, Radmirović-Đivanović i Dobrijević. Grb Glumčića jednak je grbu Glavića kod Korjenić-Neorića. Rod Debeljića je predstavljen s dva grba od kojih je jedan jednak onome u Korjenić-Neorićevu izvorniku, a drugi je veoma sličan grbu Bjelavića u tom grbovniku. U Fojničkoj varijanti je i grb Cetinjanića koji je u Korjenić-Neorićevu grbovniku „prekriven“ grbom Vukosavića. Uz grb Bogašinovića nema dodatka Dobrašinović i Mrnara, uz grb Neorića nema prvog dijela prezimena (Korjenić), niti uz Ohmućević dodatka Grgurić jer ga i nisu izradili potomci toga ogranka. Također, list 120 s grbom Prelasovića je istrgnut.
Prema analizi vodenih žigova, papir Fojničkog grbovnika proizvodio se od kraja 16. do sredine 17. stoljeća, a slični su i rezultati laboratorijskih 14C mjerenja. Međutim, jedina vjerodostojna datacija nastanka grbovničkoga sadržaja – kako je prema kompozitnim grbovima vlasnika grbovnika zaključio i Aleksandar Solovjev – jest razdoblje oko 1675, u vrijeme kada je pripadnik najmlađeg ogranka Pijer Damjan Ohmućević dokazivao svoje pravo na fideikomis roda u Slanom. Naime, na kraju grbovnika, na 139. stranici, nalazi se jasan „potpis“ njegovih tvoraca. To je složeni grb najmlađeg ogranka Ohmućevića s geslom Semper Spero što jasno govori o njihovim težnjama. U prvoj i četvrtoj četvrtini je grb Ohmućevića, u drugoj Brseč-Radmirovića, a u trećoj Kovačića. U sredini kompozicije je grb Jablanovića. Začetnik najmlađe loze Petar Ohmućević mlađi, bio je oženjen Anom Kovačić, njegov sin Damjan Marijom Brseč-Radmirović iz Banje, a unuk Pijer Damjan Marijom Jablanović. Grbovnik je, dakle, mogao nastati tek nakon te, posljednje ženidbe. Na 102. stranici je grb roda Radmirović-Ivanović koji odgovara grbu u drugoj četvrtini složenoga grba Ohmućevića. Toga grba nema u grbovniku Korjenić-Neorića ali ga nalazimo u tzv. Olovskom grbovniku koji se čuva u Bologni. Jasno je da su u ovom slučaju Jablanovići iz Dubrovačkog primorja homonimijom postali srednjovjekovni Jablanovići-Pavlovići čiji je grb s tri kule u sredini štita. Kovačići se također javljaju u Grbovniku i genealogiji Korjenić-Neorića u naraštajima 16. stoljeća i vjerojatno je riječ o humskom rodu vlaškog podrijetla. Brseč-Brsečine-Radmirovići stari su kapetanski rod iz Brsečina u Dubrovačkom primorju višestruko povezan s Ohmućevićima i Dolisti Tasovčićima. Potkraj 16. stoljeća spominju se kapetani Marko i Ivan Brsečina, a Petar Brsečina u to doba ženi Anu, sestru don Andrije Ohmućevića. Godine 1628. Petar Brsečina, sin kapetana Ivana, kupuje dio imanja Đura Dolisti Tasovčića u Banji gdje se obitelj nešto kasnije i preselila.
Odgovor na pitanje kako je došlo do toga da je grbovnik slanskih Ohmućevića dospio u središnju Bosnu, u Fojnički samostan, zacijelo se krije u stoljetnim vezama slanskih franjevaca, od kojih su neki pripadali rodovima Ohmućevića i Korjenić-Neorića-Kmetovića, s Bosanskom vikarijom i provincijom. Vjerojatno je sam Antun Damjan za jednog od boravaka u Bosni, u potrazi za feudima svoga roda, franjevcima ostavio grbovnik kao svojevrsni politički program. Dakako, potkraj 17. stoljeća sadržaj grbovnika izgubio je prvotno naglašenu ideološku komponentu koja je podrazumijevala translatio regni srednjovjekovne Bosne. Iako je kršćanstvo ostalo glavna vjerska okosnica, nova nada u protjerivanje Turaka i osvajanje Balkana bila je otjelovljena isključivo u imperijalnoj moći Habsburgovaca. Pred integracijskom ideologijom Carstva i u Fojničkom su grbovniku izblijedile sve ranije zamisli o restauraciji predosmanskoga stanja. U novim je okolnostima sadržaj cjelokupne ilirske heraldike sveden na uski utilitarni karakter koji je pojedincima i rodovima služio u „dokazivanju“ plemićkih korijena na Bečkom dvoru i pred mletačkim Senatom.
Otvorena Spomen soba 115. brigade „Zrinski“: Žrtva hrvatskih branitelja obvezuje sve generacije
„Budite ponosni na ono što ste učinili. Ova Spomen soba trajno će svjedočiti da se ovdje živjelo, branilo i ostajalo na svome, a naša je obveza čuvati istinu, poštovati žrtvu hrvatskih branitelja i graditi Bosnu i Hercegovinu kao domovinu triju konstitutivnih naroda u kojoj će hrvatski narod biti legitimno predstavljen“, poručio je Čović.
Boravak predsjednika Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine dr. Dragana Čovića i zastupnice u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijane Filipović u Tuzli i Husinu protekao je u ozračju pijeteta, sjećanja i trajnog poštovanja prema hrvatskim braniteljima, u okviru svečanog otvorenja Spomen sobe 115. brigade „Zrinski“ HVO-a.
Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca na Središnjem spomen-obilježju za sve poginule branitelje, nakon čega je uslijedio središnji dio svečanosti. U ime izaslanstva HNS-a BiH predsjednik dr. Dragan Čović položio je vijenac te sudjelovao u činu rezanja vrpce kojim je otvorena Spomen soba.
O značenju trajnog očuvanja uspomene na ratni put brigade i žrtvu hrvatskih branitelja govorio je pukovnik Zvonko Jurić, ratni zapovjednik 115. brigade „Zrinski“. „Danas otvaramo ovaj prostor ne samo kao arhiv, već kao živo svjedočanstvo časti brigade Zrinski u najtežim vremenima. Spomen soba 115. brigade ‘Zrinski’ trajno će čuvati uspomenu na naše poginule branitelje, njihovu žrtvu i častan ratni put brigade te svjedočiti o važnosti očuvanja istine, dostojanstva i opstanka hrvatskoga naroda na ovom području“, kazao je Jurić.
U ime Koordinacije braniteljskih udruga HVO-a Tuzlanskog kantona govorio je i Ivo Andrić Lužanski, koji je naglasio da novootvoreni prostor treba ostati i mjesto sjećanja i mjesto opomene. „Ova prostorija će, nadam se, biti soba uspomena, ali i soba opomene – opomene da se ono što se nama događalo više nikada i nikome nigdje ne dogodi“, istaknuo je Lužanski.
Govoreći o značenju očuvanja nacionalnog identiteta i političkog subjektiviteta hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, generalni konzul Republike Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić naglasio je kako je nužno sačuvati narod, očuvati nacionalni identitet i osigurati politički subjektivitet Hrvata u BiH. „Nastavlja se političkim putem borba za ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je jamstvo opstanka Bosne i Hercegovine, a ujedno i strateški interes Republike Hrvatske da Bosna i Hercegovina bude samostalna, sigurna i suverena, ali i funkcionalna država koja će jamčiti opstanak hrvatskog naroda“, kazao je Bandić.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved istaknuo je kako Spomen soba 115. brigade „Zrinski“ čuva istinu o ulozi HVO-a i žrtvi hrvatskih branitelja u obrani Bosne i Hercegovine, uz poruku trajne potpore pripadnicima brigade i Bosni i Hercegovini. „Želim vam poručiti, dragi pripadnici 115. brigade Hrvatskog vijeća obrane ‘Zrinski’: uz vas smo, zajedno smo s vama i bit ćemo i ubuduće. Toga moramo biti svjesni i neka nam vaš doprinos, žrtva koju ste podnijeli vi, 115. brigada ‘Zrinski’, ali i cijelo Hrvatsko vijeće obrane, uvijek bude podsjetnik da sloboda koju imamo nije darovana, nego plaćena krvlju. Naša susjedna prijateljska zemlja, Republika Hrvatska, bila je i bit će uz Bosnu i Hercegovinu, a posebno u strateškom smjeru kretanja Bosne i Hercegovine i na njezinu putu u članstvo u Europskoj uniji“, poručio je Medved.
Završnu poruku zajedništva, odgovornosti i trajnog čuvanja nacionalne i povijesne baštine uputio je predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović. „Hvala vam što smo danas mogli kroz ovaj dio kulture sjećanja koju baštinimo poslati poruku onim generacijama koje će tek doći da se ovdje živjelo. Budimo ponosni na našu baštinu, na našu povijest. Sve je ovo ugrađeno i dograđeno u naš identitet kao narod. Pozivam da nastavimo dalje, da bude što manje riječi prijekora, a što više riječi koje će kroz zajedništvo graditi bolji život za one koji dolaze“, naglasio je Čović.
Uz predsjednika Čovića u izaslanstvu su bili i ministar pravde u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Vedran Škobić, član Predsjedništva HDZ-a BiH Božo Antunović, predsjednik ŽO HDZ-a BiH Soli Mato Matijević, predsjednik GO HDZ-a BiH Tuzla Dejan Kovačević te predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a Herceg Bosne Nikica Tomić.
Dalmatinska pjesma u srcu središnje Bosne: Velolučka „Kumpanija“ oduševila Brestovsko, sutra spektakl u Kreševu
Večeras je župna crkva Blažene Djevice Marije u Brestovskom bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a razlog tome bio je gostovanje Folklornog društva „Kumpanija“ iz Vele Luke. Gosti iz Dalmacije su s početkom u 18 sati pred brojnim vjernicima i mještanima izveli dojmljiv kulturno-umjetnički program. Kako svjedoče i videozapisi s nastupa, crkvom je odjekivala besprijekorna klapska pjesma koja je, uz prepoznatljive nošnje, donijela pravi duh otoka Korčule u središnju Bosnu.
Nakon službenog dijela u crkvi, slavlje i zajedništvo preselili su se u dvorište, gdje je upriličeno druženje. Ovu hvalevrijednu inicijativu i susret mještana s gostima iz Hrvatske organizirali su brestovački župnik fra Mirko Majdandžić i duhovnik sestara klarisa fra Nikica Vujica.
Članovi ovog cijenjenog društva svoj su boravak u Brestovskom iskoristili i za posjet samostanu sv. Klare. Posebno emotivan bio je susret članova društva, odjevenih u tradicionalne nošnje, sa sestrama klarisama – zatvorenim ženskim redom u Bosni i Hercegovini. Razgovor i pjesma kroz samostanske rešetke dali su cijelom događaju jednu posebnu, duhovnu dimenziju.
Tko je Velolučka „Kumpanija“ i što donose u Kreševo?
Folklorno društvo „Kumpanija“ iz Vele Luke javnosti je najpoznatije po njegovanju tradicionalnog „Plesa od boja“, stoljetnog mačevalačkog plesa koji je simbol identiteta i ponosa Vele Luke. Riječ je o složenom scenskom prikazu koji uključuje uloge kapitana, barjaktara i kumpanjola (plesača), uz ritmičku pratnju i simbolično udaranje mačeva. Uz ovaj jedinstveni ples, društvo njeguje i tradicionalni velolučki ples „Mafrina“ te prepoznatljivu dalmatinsku klapsku pjesmu.
Nakon večerašnjeg nastupa u Brestovskom, turneja se nastavlja već sutra, 11. travnja. U organizaciji HKD Napredak – podružnica Kreševo, Velolučani će nastupiti kao glavni gosti na svečanom uskrsnom koncertu, koji ujedno označava početak ovogodišnjih „Svibanjskih dana kulture“.
Koncert će se održati u Gradskoj sportskoj dvorani na Trosci u Kreševu s početkom u 19:00 sati, a ulaz je besplatan. Organizatori pozivaju sve građane da dođu i uživaju u ovom jedinstvenom kulturnom događaju.
Kiseljak.info
Filipović: Slobodu izborenu žrtvom HVO-a danas moramo pretvoriti u prosperitet
„Vi ste bili brana između straha i slobode, između neizvjesnosti i života kakav danas imamo. Upravo zato naša je trajna obveza čuvati istinu o Hrvatskom vijeću obrane, biti dostojni žrtve hrvatskih branitelja i slobodu koju su izborili pretvarati u ravnopravnost, ostanak i prosperitet hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini“, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović na večerašnjem središnjem obilježavanju 34. obljetnice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane i 21. obljetnice utemeljenja 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, održanom u Mostaru pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine.
Svečana akademija, kao središnji dio večerašnjeg obilježavanja, okupila je dužnosnike, branitelje, predstavnike institucija i brojne uzvanike u programu posvećenom sjećanju, zahvalnosti i očuvanju vrijednosti koje je HVO trajno ugradio u noviju povijest hrvatskoga naroda u BiH.
Program obilježavanja započeo je svetom misom u Katedrali Marije Majke Crkve, koju je predvodio mons. Miro Relota, vojni ordinarij u BiH, u organizaciji Vojnog ordinarijata u BiH, uz suradnju HNS-a BiH, braniteljskih udruga HVO-a i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH. Nakon misnog slavlja uslijedio je vojni mimohod do Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, gdje je izaslanstvo HNS-a BiH, predvođeno predsjednikom dr. Draganom Čovićem, kod središnjeg spomenika položilo cvijeće i upalilo svijeće u spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje.
U ozračju pijeteta, poštovanja i zahvalnosti, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović podsjetila je na žrtvu pripadnika HVO-a, naglasivši da je današnja odgovornost novih generacija i političkih predstavnika nositi viziju ravnopravnog, ponosnog i slobodnog hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
„Dok smo kao djeca u skloništima pokušavali razumjeti rat, vi ste na crtama bojišnice ispisivali pobjedničke stranice naše povijesti. Upravo ste vi mojoj generaciji omogućili da odrasta na svojim ognjištima, govori svojim jezikom i danas gradi ovu zemlju na temeljima pravde, istine i slobode. Zato ova obljetnica nije samo sjećanje, nego i obveza da budemo dostojni žrtve koju ste podnijeli za generacije koje dolaze“, poručila je Filipović.
U sklopu svečane akademije nazočnima se obratio i ministar hrvatskih branitelja Republike Hrvatske Tomo Medved, istaknuvši kako je Hrvatsko vijeće obrane dalo izniman doprinos obrani Bosne i Hercegovine. Govoreći o trajnoj obvezi poštovanja prema hrvatskim žrtvama i očuvanja istine o stradanju hrvatskoga naroda, Medved je istaknuo i važnost nastavka ekshumacija i rasvjetljavanja zločina iz Drugoga svjetskog rata i poraća.
„Nakon dugog vremena i velikog napora, na području Zagvozda na Biokovu pronađena je nova masovna grobnica iz vremena Drugoga svjetskog rata i poraća, što predstavlja još jedan dokaz zločina počinjenih nad hrvatskim narodom. Prema dosadašnjim spoznajama, među pronađenim žrtvama nalaze se i fratri iz Širokog Brijega, a ekshumacija i potraga za svim stradalima bit će nastavljene kao trajna obveza prema žrtvama i istini“, rekao je Medved.
Ujedno je poručio da Republika Hrvatska ostaje snažno opredijeljena za potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, osobito hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, kao i za očuvanje istine o Domovinskom ratu. „Da nije bilo Hrvatskog vijeća obrane, ne bi danas bilo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali ne bi bilo ni cjelovite Bosne i Hercegovine.“
U završnom dijelu održan je i prigodan koncert na kojem su nastupili Jazz orkestar Hrvatske vojske i Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“, uz vokalne soliste Josipa Palametu, Luciju Zovko i Ivanu Jukić.
Pobjednik uskršnjeg turnira Stipo Tuka inicirao prikupljanje donacija za udrugu “Naša djeca” Kiseljak
Sinoć je u Motelu Zigi na Han Ploči u općini Kiseljak održan tradicionalni turnir u tucanju jajima, koji već godinama predstavlja nezaobilazan dio uskršnjih blagdana i okuplja veliki broj ljubitelja ovog starog običaja.
Za razliku od prethodnih godina, kada je glavna atrakcija bio ekipni okršaj između ekipa Kiseljaka i Fojnice, ove godine došlo je do promjene formata. Zbog manjeg broja prijavljenih natjecatelja u fojničkoj ekipi te izostanka dogovora o ekipnom srazu, odlučeno je da se turnir održi isključivo u pojedinačnoj konkurenciji.
U napetom i veselom natjecanju sudjelovalo je ukupno 30 natjecatelja (15 iz Kiseljaka i 15 iz Fojnice), a titulu najboljeg ove godine ponio je Stipo Tuka. On je u samoj završnici pokazao najviše umijeća i sreće pri odabiru, a turnir je trijumfalno završio s čak četiri čitava jaja.
Drugo mjesto pripalo je Gabrielu Remiću. Zanimljivost ovogodišnjeg finala leži u tome što je Stipo inače član kiseljačke, a Gabrijel fojničke ekipe, no promjena pravila dovela ih je do toga da se za prestižni pehar bore jedan protiv drugoga.
Gabrijel Remić je na turniru razbio ukupno 64 turnirska jajeta sto je bio rekord naovome turniru, Ivo Bilan 52, a pobjednik Stipo Tuka je razbio ukupno 49 turnirskih jaja.
Ono što ovom događaju daje posebnu težinu i hvalevrijednu dimenziju je njegov plemeniti karakter. Sudionici i posjetitelji su pokazali veliko srce te je tijekom večeri prikupljeno 2280 KM. Ovaj značajan iznos bit će uplaćen na račun udruge “Naša djeca” Kiseljak, čime je blagdansko druženje okrunjeno i lijepom humanitarnom gestom.
Ovaj turnir već drugu godinu zaredom dokazuje da tradicija i humanost idu ruku pod ruku. Pobjednik Stipo Tuka, koji je nastupao za ekipu Kiseljaka i odnio titulu najboljeg, ponovno je bio pokretač akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga. Zahvaljujući njegovoj inicijativi te velikodušnosti natjecatelja i ostalih nazočnih, prikupljen je ovaj značajan iznos.
Iz Udruge “Naša djeca” ne kriju zahvalnost na ovoj kontinuiranoj podršci. Prisjetili su se kako su sredstva prikupljena na prošlogodišnjem turniru bila presudna za organizaciju dva izleta koja su djeci donijela mnogo radosti i novih iskustava.
“Sredstva koja su prikupljena prošle godine utrošili smo na organizaciju dva izleta za naše članove, što im je bilo nezaboravno iskustvo. Ove godine planiramo nastaviti u istom smjeru te će i ova sredstva biti usmjerena isključivo na aktivnosti s djecom i nove projekte koji će obogatiti njihovu svakodnevicu”, poručili su iz udruge, zahvalivši Stipi i svim ljudima dobre volje koji su se odazvali pozivu.
Motel Zigi je i ove godine bio središte odličnog blagdanskog druženja, njegovanja tradicije i zdravog natjecateljskog duha. Uz bogatu trpezu i sjajnu atmosferu, slavlje pobjednika uz Band “Vuletići”, potrajala je dugo u noć.
Čestitke Stipi Tuki na osvojenom peharu, kao i svim sudionicima koji iz godine u godinu čuvaju ovu lijepu tradiciju i pomažu zajednici!
Kiseljak.info
Fra Zdravko Dadić: Odlazak ljudi s naših prostora nije samo ekonomsko pitanje nego duboko zahvaća i identitet
Kristova muka snažno nas poziva na poniznost. On, koji je bio bez grijeha, prihvaća put poniženja, šutnje i predanja. U svijetu koji često veliča moć, uspjeh i nadmetanje, Krist nam pokazuje drugačiji put – put služenja
Katolici ovih dana na osobit način promišljaju o porukama koje sa sobom nosi najveći kršćanski blagdan Uskrs, a koja jasno svjedoče o pobjedi života nad smrću te utiru put svima onima koji u vremenima neizvjesnosti, boli i patnje ne gube nadu, već, vjerujući u ono što ih čeka nakon, trebaju, slijedeći Isusov primjer, živjeti život poniznosti, ljubavi prema bližnjem, nesebično dajući sebe za druge.
Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Svetog Križa – Bosne Srebrene, za Večernji list govori o duhovnim aspektima Uskrsa, odnosu svakog pojedinca vjernika prema onomu što nam Uskrs pokazuje, ali i snažnim porukama koje, osobito u vremenima nesigurnosti i neizvjesnosti, dobivaju na snazi, pružajući nam toliko potreban optimizam.
Vecernji.ba: Veliki tjedan koji za kršćane vjernike predstavlja vrijeme duhovne pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs svakom vjerniku je i osobita prilika za promišljanje o muci Kristovoj i njegovu nesebičnom činu apsolutne ljubavi. U kojoj je mjeri važno upoznati se i prihvatiti ključne poruke koje sa sobom donosi Uskrs?
Fra Zdravko Dadić: – Veliki tjedan i Uskrs u kršćanskoj tradiciji nisu samo podsjetnik na povijesne događaje nego poziv na osobnu unutarnju promjenu. Koliko je važno upoznati i prihvatiti njihove poruke, zapravo ovisi o tome koliko netko želi živjeti svoju vjeru svjesno i duboko.
Poruka Uskrsa ima za vjernike nekoliko ključnih razina. Najprije, Kristova muka i smrt predstavljaju vrhunac ljubavi – spremnosti da se trpi za drugoga. Zato upoznati tu poruku znači pokušati je potvrditi u vlastitom životu: u opraštanju, strpljenju i u brizi za druge ljude. Dalje, vrlo je važno znati da Uskrs nije samo svjedočanstvo o patnji nego o pobjedi života nad smrću. Prihvatiti tu poruku znači živjeti s nadom i u teškim trenucima te vjeru kako patnja nije kraj, nego može imati smisao i voditi prema nečemu novom i važnome. Veliki tjedan potiče čovjeka da zastane i pogleda svoj život: vrijednosti, stavove, odnose i djela. Bez toga koraka Uskrs može ostati samo vanjski običaj, a ne unutarnje iskustvo.
Vecernji.ba: U Vazmenom trodnevlju promišljamo o otajstvu Kristove muke. Koliko nas ona iznova poziva na poniznost, skromnost i ljubav prema bližnjem?
Fra Zdravko Dadić: – Otajstvo Kristove muke jedno je od najdubljih mjesta naše vjere jer u njemu na poseban način otkrivamo kakav je Bog i kakav treba biti čovjek. U danima Vazmenog trodnevlja ne promatramo samo događaje iz prošlosti nego ulazimo u samu srž kršćanskog života – u ljubav koja se daruje do kraja.
Kristova muka snažno nas poziva na poniznost. On, koji je bio bez grijeha, prihvaća put poniženja, šutnje i predanja. U svijetu koji često veliča moć, uspjeh i nadmetanje, Krist nam pokazuje drugačiji put – put služenja. Poniznost ovdje nije slabost, nego snaga koja se očituje u spremnosti da drugoga stavimo ispred sebe.
Istodobno, muka Kristova poziva nas na skromnost. Ona nas oslobađa iluzije da je čovjeku za sreću potrebno mnogo izvanjskih stvari. Krist na križu nema ništa, a daje sve. To je snažna poruka i za naše vrijeme obilježeno potrošnjom i utrkom za materijalnim: prava vrijednost života ne mjeri se onime što posjedujemo, nego onime što smo spremni darovati. No, možda je najdublja poruka muke Kristove ljubav prema bližnjemu. Isus i na križu oprašta, ne uzvraća zlom na zlo i ostaje vjeran čovjeku do kraja. To je izazov za svakoga od nas. Lako je ljubiti kada je sve dobro, ali prava se ljubav pokazuje u trenucima nerazumijevanja, nepravde i boli. Zato nas Vazmeno trodnevlje iznova poziva da preispitamo svoj odnos prema drugima: u obitelji, na poslu, u svakodnevnim susretima. Jesmo li spremni oprostiti? Jesmo li spremni pomoći bez interesa? Jesmo li spremni nositi jedni druge u slabostima?
Kristova muka nije samo poziv na razmatranje nego na nasljedovanje. Ona nas uči da se veličina čovjeka ne očituje u tome koliko je uzeo za sebe, nego koliko je bio sposoban ljubiti i darovati se za druge. Ako to uspijemo barem malo živjeti, tada otajstvo križa neće ostati daleko i nerazumljivo, nego će postati snaga koja mijenja naše srce i naše odnose – i čini nas istinski bližnjima jedni drugima.
Vecernji.ba: Koliko su Uskrs i njegova poruka koju možemo prepoznati kroz motiv pobjede života nad smrću osobito aktualni u današnjem vremenu opće nesigurnosti, izostanka duhovnog, pa čak i ljudskog pristupa na brojnim društvenim poljima?
Fra Zdravko Dadić: – Poruka Uskrsa danas je potrebnija nego ikada. U vremenu koje je obilježeno nesigurnošću, strahovima, ratovima, ekonomskim neizvjesnostima i svojevrsnim gubitkom duhovnog uporišta, čovjek se lako zatvara u tjeskobu i beznađe. Upravo u takvu stvarnost dolazi uskrsna poruka kao snažan navještaj da tama nema posljednju riječ. Uskrs nas uči da život pobjeđuje smrt, ali ne na površan ili jeftin način, nego kroz križ, patnju i kroz vjernost Bogu i čovjeku. To je poruka koja duboko odgovara iskustvu našega čovjeka, osobito na ovim prostorima gdje su mnoge generacije prošle kroz stradanja, gubitke i nepravde. Uskrs ne briše rane, ali ih zacjeljuje, daje im smisao i otvara prostor nade. Danas možda više nego ikada osjećamo kako nedostaje istinskog ljudskog pristupa – u društvu, u politici, pa ponekad i u međuljudskim odnosima. Često prevladavaju interesi, podjele i površnost. U takvom ozračju Uskrs nas vraća na bitno: na dostojanstvo svakog čovjeka, na vrijednost žrtve, na snagu opraštanja i na mogućnost novog početka. Za vjernika Uskrs nije samo blagdan koji se slavi jednom godišnje nego stvarnost koja mijenja pogled na život. Ako vjerujemo da je Krist uskrsnuo, onda vjerujemo i da nijedna naša borba, nijedna suza i nijedno dobro djelo nisu uzaludni. To daje snagu da ne odustanemo od dobra, čak i onda kada se čini da zlo ima prednost. Zato bih rekao da je uskrsna poruka danas poziv na obnovu – ne samo osobnu nego i društvenu. Poziv da ponovno otkrijemo čovjeka kao brata, da gradimo odnose na povjerenju i poštovanju te da unosimo svjetlo ondje gdje vlada tama. Jer Uskrs nas ne ostavlja zatvorenima u strahu, nego nas šalje u svijet da budemo svjedoci nade i života.
Vecernji.ba: Na čelu ste Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Koliko se ona suočava s demografskim izazovima kojih nisu lišene ni brojne druge sredine u BiH, ali i u okružju?
Fra Zdravko Dadić: – Da, i Bosna Srebrena suočava se s ozbiljnim demografskim izazovima – padom broja fratara, manjkom novih zvanja i smanjenjem broja vjernika. Ipak, važno je naglasiti da Bosna Srebrena tijekom povijesti (više od 700 godina neprekinutog djelovanja) pokazuje veliku sposobnost prilagodbe. Danas se ta prilagodba očituje u potrebi reorganizacije pastorala, većoj mobilnosti fratara i traženju novih oblika prisutnosti u društvu. Franjevačka provincija Bosna Srebrena itekako osjeća dubinu demografskih promjena koje zahvaćaju Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, ne radi se o izoliranom fenomenu, nego o procesu koji traje već desetljećima, a danas poprima razmjere ozbiljne krize. Podaci jasno pokazuju da se suočavamo s kontinuiranim padom broja stanovnika, snažnim iseljavanjem i starenjem populacije. Procjenjuje se da čak više od polovine ljudi podrijetlom iz BiH živi izvan zemlje, a osobito zabrinjava odlazak mladih i čitavih obitelji. U tom kontekstu i naše župne zajednice postaju sve malobrojnije. Neke sredine, osobito u Bosni, doživjele su dramatičan pad broja vjernika – ne samo zbog ratnih stradanja i nedovoljnog povratka nego i zbog trajnog iseljavanja koje traje i danas. Ako znamo da je broj katolika u Bosni i Hercegovini u posljednjim godinama značajno smanjen, jasno je koliko je taj izazov dubok i ozbiljan. No, ne radi se samo o brojkama. Demografska kriza mijenja samu strukturu naših zajednica. Sve je više starijih osoba koje ostaju same, dok mladi odlaze tražeći sigurniju egzistenciju. Time se gubi životna snaga župa, ali i ona svakodnevna radost susreta, zajedništva i obiteljskog života. U mnogim mjestima više ne govorimo o razvoju nego o očuvanju onoga što još postoji. Ipak, unatoč svemu, ne želimo govoriti samo jezikom zabrinutosti. Franjevačka provincija Bosna Srebrena tijekom svoje duge povijesti naučila je živjeti u teškim okolnostima, ali i ostati uz svoj narod. Naš je poziv i danas isti: biti prisutni, dijeliti sudbinu ljudi i davati nadu ondje gdje je ona često gotovo ugašena. Demografski izazovi su stvarni i ozbiljni, ali oni nas istodobno potiču da još snažnije promišljamo svoje poslanje – kako biti Crkva koja ne napušta čovjeka, nego ga vodi za ruku, ohrabruje i pomaže mu da i u ovim okolnostima pronađe razloge za ostanak i život dostojan čovjeka.
Vecernji.ba: Kako sačuvati vjernike na svojim ognjištima, a u bliskoj budućnosti možda i preokrenuti trend i raditi na povratku?
Fra Zdravko Dadić: – Ovo je jedno od ključnih i najtežih pitanja s kojima se danas suočavamo, ne samo kao Crkva nego i kao društvo u cjelini. Odlazak ljudi s naših prostora, osobito mladih obitelji, nije samo ekonomsko pitanje nego duboko zahvaća i identitet, pripadnost i nadu u budućnost.
Kada govorimo o očuvanju vjernika na njihovim ognjištima, važno je naglasiti da Crkva sama ne može riješiti sve uzroke odlazaka, ali može i mora učiniti ono što je u njezinoj biti: biti blizu čovjeku. To znači graditi žive i povezane župne zajednice u kojima se ljudi ne osjećaju sami, nego prihvaćeni i ohrabreni. Obitelj mora ponovno postati središte naše pastoralne brige – jer tamo gdje je obitelj snažna, tamo postoji i veća snaga za ostanak. Osim toga, potrebno je njegovati kulturu nade. Ljudi često ne odlaze samo zbog posla nego i zbog osjećaja nemogućnosti ostvarenja sretne budućnosti. Zato je važno slati poruku da ovdje ima smisla živjeti, stvarati i odgajati djecu. Crkva to čini kroz konkretne geste solidarnosti, karitativno djelovanje, ali i kroz riječ ohrabrenja koja ne zatvara oči pred problemima, nego potiče na odgovornost i zajedničko djelovanje. Kad je riječ o povratku, moramo biti realni, ali i otvoreni. Povratak nije samo fizičko vraćanje nego i ponovno otkrivanje vlastitih korijena. Naša dijaspora ostaje duboko povezana s ovim prostorima i tu vidimo veliku priliku. Važno je stvarati mostove – kroz susrete, projekte i inicijative – kako bi se ta povezanost očuvala i produbljivala. Na koncu, rekao bih da je ključno graditi društvo pravednosti, sigurnosti i dostojanstva za svakog čovjeka. U tome Provincija Bosna Srebrena, kao i Crkva, želi biti partner svima koji žele dobro ovom narodu. Zaključit ću rečenicom koju treba ponavljati: samo ondje gdje čovjek osjeća da je poštovan i da njegov život ima vrijednost, može se roditi odluka da ostane – ili da se vrati.
FOTO: Veselo uskrsno druženje u Brestovskom uz pjesmu, kolo i narodne nošnje
Danas je, na najveći kršćanski blagdan Uskrs, dvorište župe Blažene Djevice Marije u Brestovskom bilo ispunjeno radošću, pjesmom i istinskim blagdanskim zajedništvom. Kao što je i najavljeno, nakon svečane pučke svete mise, upriličeno je tradicionalno uskrsno druženje za sve župljane i drage goste.
Ovaj lijepi događaj, koji iz godine u godinu okuplja sve veći broj vjernika, zajedničkim su snagama uspješno organizirali Župa Blažene Djevice Marije Brestovsko i Hrvatsko kulturno umjetničko društvo “Fra Karlo Kujundžić” iz Brestovskog, njegujući tako bogatu tradiciju i običaje ovog kraja.
Posebnu draž današnjem slavlju dalo je mnoštvo okupljenih, sviranje tamburaša Župe Brestovsko na misi, a brojni članovi društva, kao i sami župljani, ponosno su prošetali u prelijepim tradicionalnim narodnim nošnjama. Blagdansko raspoloženje kulminiralo je uz živu glazbu, a nedugo nakon mise zaigralo se i veliko, veselo narodno kolo.
Da slavlje bude potpuno pobrinuo se i sam brestovački župnik, fra Mirko Majdandžić. Na opće oduševljenje prisutnih, župnik je sjeo na čelo benda, uzeo gitaru u ruke i zasvirao, pokazavši još jednom svoju prepoznatljivu bliskost s narodom i ljubav prema glazbi.
Uz pjesmu, igru i bogatu trpezu domaćih slastica i pića, organiziran je i zabavni dio programa. Održan je izbor za najljepše uskrsne pisanice, što je posebno obradovalo najmlađe, a za pobjednike natjecanja župnik fra Mirko je osigurao i prigodne nagrade.
Današnje druženje u Brestovskom još je jednom potvrdilo važnost očuvanja tradicije i snagu župnog zajedništva, poslavši iz Kiseljaka najljepšu sliku proslave blagdana Uskrsa.
Kiseljak.info
Zašto se Uskrs slavi baš u proljeće? Evo nekoliko zanimljivosti vezanih uz najveći kršćanski blagdan
Uskrsnuće Isusa Krista temeljno je vjerovanje kršćanstva koje kazuje da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih, a nakon što je umro za otkupljenje grijeha ljudi
Katolici u cijelom svijetu slave Uskrs, najstariji i najveći kršćanski blagdan kojim se obilježava nedjelja Kristova uskrsnuća i njegova pobjeda nad smrću i grijehom te je uskrsna poruka, kako je rekao papa Lav XIV. “najradosnija i najpotresnija vijest koja je ikada odjeknula kroz povijest”.
Uskrsnuće Isusa Krista temeljno je vjerovanje kršćanstva koje kazuje da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih, a nakon što je umro za otkupljenje grijeha ljudi, svojim je uskrsnućem pobijedio smrt i stoga poruka Uskrsa glasi da ljubav pobjeđuje smrt.
Papa Lav XIV. je krajem godine u katehezi “Uskrsnuće Kristovo i izazovi suvremenoga svijeta” rekao da je “uskrsna poruka najradosnija i najpotresnija vijest koja je ikada odjeknula kroz povijest”.
“To je “Evanđelje” u pravom smislu riječi: svjedočanstvo pobjede ljubavi nad grijehom i života nad smrću. Zato je ona jedina sposobna utažiti čovjekovu žeđ za smislom koja muči njegov um i srce”, rekao je papa Lav.
Sveti Ivan Pavao II. je svojedobno rekao: “Ne prepuštaj se očaju! Mi smo ljudi Uskrsa i Aleluja je naša pjesma”.
Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoga tjedna pa se Crkva na Veliki četvrtak prisjećala Isusove posljednje večere. Veliki petak bio je spomendan Isusove muke i smrti. Taj dan se ne služe mise nego obilježava Muka Gospodnja. Velika subota bila je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenoga trodnevlja pa je taj dan uvečer Crkva počela vazmeno bdijenje.
Spomen Kristova uskrsnuća slavi se svečanim misama, koje u većim gradovima predvode nadbiskupi i biskupi.
Uskrsu je prethodilo 40-dnevno razdoblje korizme, vrijeme pokore, molitve i obnove. Korizma je vrijeme kad čovjek disciplinom u jelu, piću i radu može iscijeliti svoje tijelo i psihu – skinuti teret sa savjesti i osloboditi se tereta krivih emocija.
Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsnuća i nade, već i novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.
Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena.
Podrijetlo Uskrsa u židovskoj Pashi
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe, tj. Pesaha pa su u katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izraelskog naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga mora.
I Isus, kao Židov, je slavio Pashu sa svojim učenicima i tom večerom počeo je njegov Pashalni misterij. I u Starom zavjetu, i s Isusom Kristom, govori se o izlasku iz ropstva. Izraelci su bili u ropstvu Egipćana, dok su svi ljudi u ropstvu grijeha.
“Slika iskustva izabranog naroda može nam poslužiti kao model za čovjeka pritisnutog grijehom, koji nije svoj gospodar, već podložnik slabosti, ali u kojem postoji težnja za slobodom”, objašnjava teologinja Tanja Popec.
Slavlje Uskrsa od doba apostola
Uskrs se slavi još od doba apostola, a u ranokršćansko doba se slavio svake nedjelje. Tek od 2. stoljeća Uskrs se slavi jednom godišnje, točnije u nedjelju, nakon prvog punog proljetnog mjeseca.
Za razliku od Božića, ne slavi se na isti datum, već je on utemeljen na lunarnom kalendaru sličnom hebrejskom.
Ovisnost kršćana o židovskim nepouzdanim izračunima datuma proljetnog punog mjeseca za Pesah te razlike u kršćanskim tradicijama vezane za dan proslave Uskrsa, potaknuli su rimskog cara Konstantina da sazove Prvi ekumenski sabor u Niceji na kojem je osmišljena nova formula izračunavanja datuma Uskrsa.
Zahvaljujući odluci da se Uskrs slavi prve nedjelje nakon proljetnog punog mjeseca, kršćanski Uskrs trebao bi biti povezan s Pesahom, ali ne i poistovjećen s njim, čime bi se održala povijesna veza između Isusove smrti i uskrsnuća i Pesaha/Pashe.
Od 16. stoljeća računanje datuma Uskrsa se mijenja u zapadnoj i istočnoj crkvi. U zapadnome kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnome kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.
Tijekom 21. stoljeća, Pravoslavna i Zapadna Crkva zajednički će proslaviti Uskrs samo 31 put. U narednim stoljećima zajedničko slavljenje Uskrsa bit će sve rjeđe, budući da se odstupanja julijanskog kalendara povećavaju.
Ako ne dođe do korekcija, 2698. godine pravoslavni i zapadni Uskrs posljednji će se put slaviti istog dana.
Zašto proslava Uskrsa u proljeće?
Proljeće mnogi smatraju najljepšim godišnjim dobom, a za Židove je ono doba mladosti, buđenja i nove snage. Štoviše, ono je po njima i godišnjica stvaranja svijeta.
Proljeće je razdoblje kada sve cvjeta, životinje se bude iz svojih zimskih snova, a neke se biljke već počinju sijati. Proljeće simbolizira novi početak, ponovno rođenje i buđenje prirode. Mnogi su narodi i civilizacije kroz povijest to prepoznali te su obilježavali ovo vrijeme na specifičan način, a neki običaji su se održali i do danas.
Božji kriterij za datum najveće pobjede nad zlom nam je protumačio sv. Euzebije: “Ovo vrijeme je ono isto što se pokazalo u času prvog stvaranja svijeta, kada je zemlja prvi put procvala i kad su se pojavile zvijezde. U to vrijeme je također Spasitelj čitavog svijeta slavio svoje otajstvo i kao velika zvijezda pojavio se da obasja sav svijet zrakama svoje religije.”
Ćiril Aleksandrijski, teolog i aleksandrijski patrijarh od 412. godine koji se štuje kao svetac i u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi, razrađuje ovu sliku proljeća i uskrsnuća: “Zajedno s travom i drvećem ponovno je oživjela i ona narav što vlada svime na zemlji (…) Uistinu, doba proljeća donosi nam uskrsnuće Spasiteljevo, po kojemu smo svi preoblikovani u novost života, jer smo izbjegli raspadljivost smrti”.
Uskrsni običaji
Molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kolači i njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, tradicija stara oko 1000 godina, te pjesme u slavu Uskrsa tek su dio pučkih uskrsnih običaja.
U hrvatskoj tradiciji najpoznatije su pjesme “Kraljice neba”, “Uskrsnu Isus doista”, “Na nebu zora rudi” i dr.
Uskrsno drvce simbolizira novi život koji su vjernici zaslužili po Isusovu uskrsnuću. Uskrsno drvce čine grane zimzelenoga stabla, kao što je maslina, čempres, bor, smreka, koje se ukrašava dekorativnim biljnim ili cvjetnim ukrasima.
Nezaobilazna je i pinca, uskrsni kruh (kolač) u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri. Oblikuje se u kuglu koja se, prije pečenja, premaže žumanjkom i razreže po sredini u obliku križa i pospe šećerom.
Jedan od najpoznatijih uskrsnih simbola je janje, “Agnus Dei” (Jaganjac Božji) simbol povezan sa židovskom Pashom. U davnini su Židovi žrtvovali janje za taj blagdan. Prvi kršćani, koji su većinom bili Židovi, povezali su tu žrtvu s Kristovom žrtvom na križu. Radosno pashalno slavlje, kojim se slavilo oslobođenje Židova iz egipatskog sužanjstva, kršćani su usporedili s oslobođenjem od smrti koje im donosi Uskrsnuće.
Blagovanje janjeta na uskrsnom ručku u srednjem vijeku postalo je običajem na Papinu dvoru, a u mnogim europskim zemljama i dalje traje ta tradicija.
Sretan i blagoslovljen Uskrs želi vam redakcija portala Kiseljak.info!
Poštovane čitateljice i čitatelji,
U ime redakcije portala Kiseljak.info, od srca vam želimo sretan, blagoslovljen i mirom ispunjen Uskrs!
Neka vam najveći kršćanski blagdan donese obilje nade, radosti i međusobnog razumijevanja. Želimo vam da ove blagdanske dane provedete u toplini svojih domova, u zdravlju i veselju, okruženi obitelji i najmilijima.
Neka svjetlost Uskrsa obasja vaše živote i donese vam snagu za sve izazove koji su pred nama. Hvala vam na svakodnevnom povjerenju koje nam ukazujete i što zajedno radimo na boljitku naše lokalne zajednice.
Svako dobro želi vam,
Vaš Kiseljak.info
U Kraljevoj Sutjesci otkriveno najveće uskrsno jaje na Balkanu
U Kraljevoj Sutjesci, malom mjestu bogatom kulturnom i povijesnom tradicijom, ove je godine otkriveno i blagoslovljeno uskrsno jaje visoko 3,33 metra, a organizatori ga navode kao najveće na Balkanu. Blagoslov je održan na Veliku subotu, neposredno nakon obreda blagoslova jela. Ceremoniju je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana fra Bono Tomić, čime je projekt dobio i simboličnu duhovnu dimenziju povezanu s uskrsnom porukom nade i obnove.
Autor i izrađivač ovog impozantnog uskrsnog jajeta je lokalni poduzetnik Andrej Zorić, a cijeli projekt realiziran je u organizaciji Organizacijskog odbora, koji je pokrenut prošle godine s ciljem revitalizacije Kraljeve Sutjeske. Organizatori ističu kako najveće uskrsno jaje nije samo ukras, nego simbol novog rađanja i zajedništva, poruka koja odražava potrebu za novim zamahom, zajedničkim aktivnostima i konkretnim iskoracima u ovoj sredini.
U organizaciji događaja sudjelovali su i predsjednica Organizacijskog odbora Manuela Marinčić te predsjednik mjesne zajednice Perica Rodić, uz potporu lokalnog stanovništva i dijaspore. Prema riječima organizatora, ovo je samo jedna u nizu inicijativa usmjerenih na jačanje vidljivosti, razvoja i društvenog života Kraljeve Sutjeske, a divovsko jaje već je privuklo pažnju posjetitelja i medija.
Izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH Boris Mrnjavac uputio čestitku povodom Uskrsa
Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Simbol vječne pobjede dobra nad zlom, slaveći Uskrs slavimo nadu i vjeruju u božansku snagu iskupljenja.
Od srca vam želim radostan i blagoslovljen Uskrs i uskrsne blagdane, sa željom da ih provedete u miru, dobrom zdravlju i sreći sa svojim najbližima.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Kiseljak.info
Uskrsna čestitka Ljiljane Lovrić, zamjenice ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine
Da budemo iskreni, suosjećajni i s uvažavanjem jedni prema drugima. Neka nam svima radost i svjetlo ovog blagdana budu putokaz, a naše zajedništvo temelj izgradnje uspješnije društvene zajednice, stoji u čestitki zamjenice ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Liljane Lovrić.
Kiseljak.info
DANAS JE CVJETNICA: Ovo je šest stvari koje morate znati o ovom danu
Hrvatski naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica odnose se na procesije s blagoslovljenim maslinovim ili palminim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem
Danas je Cvjetnica, odnosno početak Velikog tjedna u kojem se pripremamo za najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Cvjetnica se uvijek slavi u nedjelju prije Uskrsa, tj. posljednju, šestu korizmenu nedjelju, a ovo je šest stvari koje bi svaki vjernik trebao znati o ovom posebnom danu. Naziv ‘Cvjetnica’: Nedjelja kojom započinje Veliki tjedan službeno se naziva Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj čime se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Muke, piše bitno.net.
Ovaj se naziv prvi put pojavljuje u 8. stoljeću, kada je objedinjena istočna i zapadna tradicija. Istočna, jeruzalemska tradicija već je u 4. stoljeću ovoj nedjelji dala naziv Nedjelja palmi, naglasivši tako Kristovo mesijansko poslanje i njegov ulazak u Jeruzalem, dok je drevna rimska tradicija ovu nedjelju nazivala Nedjeljom Muke Gospodinove stavivši u središte Kristovu muku na križu.
Hrvatski naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica odnose se na procesije s blagoslovljenim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj).
Prvi opis liturgije Cvjetnice u Jeruzalemu nalazimo u 4. st. kod hodočasnice Egerije koja opisuje kako se te nedjelje u Jeruzalemu, nakon jutarnje euharistije, oko 13 sati sav puk s biskupom ponovno sabrao na Maslinskom brdu kod bazilike zvane Eleona. Nakon himni i antifona te službe riječi vjernici bi otišli do bazilike Uzašašća na istome brdu. Oko 17 sati pročitao bi se evanđeoski odlomak o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, nakon čega bi svi u procesiji krenuli u prema bazilici Uskrsnuća pjevajući Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje i noseći grane palmi ili maslina. Nakon službe svjetla u Bazilici, biskup bi otpustio narod. Ovaj običaj došao je na Zapad u 8. stoljeću.
Poklici Židovska su djeca, Hosana Davidovu Sinu, Slava, čast i hvala ti, dio su stoljetne tradicije liturgije Cvjetnice i nose snažno mesijansko značenje. Poklik hosana (Gospodine, spasi nas), preuzet je iz Ps 118, 25-26 (Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje), a uz zaziv Maranatha (Dođi, Gospodine) u slavlju euharistije prisutan je od 1. stoljeća. Poklik je ušao i u liturgiju Cvjetnice ukazujući na sliku poniznog Krista koji se potpuno predaje Božjem naumu spasenja.
Na Cvjetnu nedjelju čitaju se sljedeća čitanja: Iz 50, 4-7 (Treća pjesma o sluzi Gospodnjem); Ps 22 (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?); Fil 2, 6-11 (Kristološki himan); Muka Gospodina našega Isusa Krista. Prije posljednje liturgijske reforme na Cvjetnicu se uvijek čitala Muka po Mateju, dok se danas čitaju izvješća o Kristovoj muci iz Evanđelja po Mateju, Marku ili Luki, ovisno o godini.
Liturgijske napomene
Direktorij za pučku pobožnost kaže: Potrebno je da vjernici budu poučeni o značenju slavlja, da bi bio shvaćen njegov smisao… Bit će prikladno naglasiti da ono što je uistinu važno jest sudjelovanje u procesiji, a ne tek nabavljanje palme ili maslinove grančice; da se one ne čuvaju poput hamajlije ili samo radi terapeutskih ili apotropejskih ciljeva, tj. kako bi se udaljili zli dusi i zaštitile kuće i polja… što bi mogao biti jedan oblik praznovjerja. Palmina ili maslinova grančica trebaju se čuvati poglavito kao svjedočanstvo vjere u Krista, mesijanskog kralja i u njegovu vazmenu pobjedu. (br. 139).
Poslijesaborska liturgijska obnova donijela je odredbu da na Cvjetnicu u kršćanskoj zajednici bude samo jedna procesija i to prije slavlja euharistije na kojoj se okuplja najveći broj vjernika. Na čelu procesije nosi se križ urešen grančicama, a svećenici i liturgijski služitelji noseći grane palmi idu ispred puka.
Smisao i poruka Cvjetnice
Evo što je rekao papa Benedikt XVI.: Neka dva osjećaja budu prisutna ovih dana: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu sa svojim hosana; i zahvalnost, jer u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus će obnoviti najveći dar koji se može zamisliti: darovat će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali, na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način, darivanjem nas samih, našeg vremena, molitve, našeg biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.
Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje, koje ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovog tjedna pozvani slijediti našeg Kralja koji izabire križ kao prijestolje; pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči olaku zemaljsku radost, već radost u nebu, blaženstvo Boga. Moramo se upitati: koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas ovdje došli slaviti Cvjetnu nedjelju i započeti Veliki tjedan? (Iz propovijedi pape Benedikta XVI. na Cvjetnicu 2012. godine).
U Sarajevu otvorena zajednička Uskrsna izložba HKD Napredak i udruge Krug iz Dugog Rata
U Maloj galeriji Franjevačkog samostana sv. Ante na Bistriku u Sarajevu otvorena je zajednička Uskrsna izložba Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Sarajevo i Poljičke likovne udruge Krug iz Dugog Rata, koja kroz umjetnički izraz donosi snažnu duhovnu poruku Uskrsa i u središte stavlja teme nade, obnove i pobjede života. Ljubitelji likovne umjetnosti će je moći pogledati do 6. aprila.
Izložbu je otvorio predsjednik HKD Napredak Nikola Čiča, koji je u svom obraćanju naglasio važnost umjetnosti kao prostora susreta, dijaloga i duhovnog uzdizanja, osobito u vremenu obilježenom ubrzanim načinom života i izazovima suvremenog društva.
Nazočnima su se obratili i riječi dobrodošlice uputili gvardijan Samostana fra Stipan Radić, predsjednica Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Hiba Mustafić te predsjednik Poljičke likovne udruge Krug Joško Ćizmić.
Riječ je o uskrsnoj izložbi u punom smislu te riječi, izložbi koja ne tematizira samo proljeće ili simboliku svjetla, nego se nadahnjuje samom biti Uskrsa: pobjedom života, obnovom, nadom i preobrazbom. Umjetnici kroz vlastite likovne izraze promišljaju tajnu prijelaza iz tame u svjetlost, iz tišine u radost te iz stradanja u uskrsnuće.
U različitim poetikama, od mediteranske topline i kolorističke otvorenosti do suptilne duhovne introspekcije, prepoznaje se zajednička nit, potraga za svjetlom. U sakralnom ambijentu samostanske galerije izložena djela dobivaju dodatnu simboličku snagu, jer prostor i tema dišu u istom ritmu. Boja postaje znak nade, svjetlosni kontrasti nose poruku novog početka, a kompozicije prerastaju u tihu meditaciju o obnovi.
– Ova izložba nije samo likovni događaj u kulturnom kalendaru, nego i snažan duhovni i kulturni čin koji okuplja umjetnike u zajedničkom promišljanju temeljnih vrijednosti vjere, nade i zajedništva, podsjećajući da umjetnost može biti most između unutarnjeg i vidljivog te između osobnog iskustva i zajedničke radosti Uskrs
U vremenu koje često zaboravlja tišinu i dubinu, ova izložba poziva na zastajanje, na gledanje srcem i na vjeru u obnovu koja je uvijek moguća – priopćrno je iz HKD Napredak.
FRA ZVJEZDAN LINIĆ O CVJETNICI: Cvjetnica je blagdan pun unutarnjih napetosti i oscilacija – poruke su bremenite za sva vremena, jer s Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke
Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tog dana poslije radosne procesije s grančicama čita kod mise potresni izvještaj muke Isusove.
Ulazimo u najbogatije vrijeme crkvene godine. Tjedan koji je pred nama zove se Veliki tjedan. Započinjemo ga nedjeljom koja se zove Cvjetnica. Vidjet ćemo po našim gradovima i selima mnogo vjernika koji s grančicama u ruci polaze u crkvu ili iz nje dolaze. redovito su to grančice masline, ali i drugo cvijeće. Sav naš životni prostor nekako zamiriši proljećem i šarenilom.
Maslina je oduvijek bila u ovom dijelu svijeta gdje je niklo kršćanstvo plemenito stablo koje je čovjeku darivalo dragocjeno ulje, znak Božjeg blagoslova i obilja. Maslina isto tako postaje i znakom mira, posebno onog između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Prema izvješću iz evanđelja brojni hodočasnici u Jeruzalemu dočekali su Isusa kao svog Mesiju dok je jašući na magarcu ulazio u Jeruzalem. Nosili su cvijeće i zelenje, najviše maslinove grančice, prostirali su pred njega svoje plašteve i iskazivali su mu pjesmom i pljeskanjem svoju radost i priznanje. To se i danas zove svečanim Isusovim ulaskom u Jeruzalem. Bilo je to kronološki nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe. Crkva nastoji, koliko je moguće, kalendarski svake godine pratiti u svojim obredima ono što se događalo u Isusovu životu tih posljednjih dana.
Međutim, Cvjetnica je blagdan pun unutarnjih napetosti i oscilacija. Poruke su bremenite za sva vremena. S Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke. Prema tome najprije vidimo Isusa uzvišena u prvom dijelu crkvenih obreda u svečanom ulasku u Jeruzalem, a u drugom dijelu se čita izvješće o njegovoj teškoj muci i smrti. Najprije mu ljudi kliču i slave ga, a u drugom dijelu svjetina viče i poručuje Pilatu: “Raspni ga!” Slava pa poniženje. Grozan kontrast koji se nažalost i dogodio u Isusovu slučaju.
Što se zaista događalo, jesu to isti ljudi koji su ga dopratili u Jeruzalem i potom oni koji su se našli pred Pilatovom sudnicom, koji su mu klicali a onda tražili njegovu smrt? Teško je reći, ali nije daleko od istine činjenica da se čovjek može često i brzo promijeniti u svojim stavovima i ponašanjima, da može brzo zaboraviti na neke činjenice i da može biti lako pod utjecajem svijeta oko sebe.
Čovjek može brzo zaboraviti na dobročinstva i zaveden okolinom tražiti smrt svoga dobročinitelja. Nitko u tome nije siguran. Najrječitiji su mi u tome sami apostoli. Oni su pošli za Isusom, slušali ga i pratili u stopu, mnogo su toga s njim podijelili. Bili su dio njegova života. Izgledalo je kao da tu sve štima. Međutim, i oni su bili često u napastima. Kad ih je Isus na Posljednjoj večeri prozvao i dao do znanja kako će ga jedan od njih izdati, mi danas znamo da je on pritom mislio na Judu. No, apostoli nisu znali. Jedan od njih, to bi moglo značiti bilo tko od njih. A ni jedan se u tom času nije osjećao apsolutno sigurnim da nije u nečem Isusa krivo shvatio i da nije negdje očijukao s vlastitim profiterstvom dok je Isus pozivao na sebedarje i žrtvu. Dakle, u tom času dok Isus govori o izdaji evanđelje nam govori kako su se svi pitali i govorili Isusu: “Da nisam ja, Gospodine?”
Cvjetnica je izazov i nama. Na krštenju je Isusu obećano da ćemo hrabro za njim; mnogo puta tijekom života u različitim prigodama prozvani su vjernici da obnove svoja krsna obećanja. A opet se događa da griješimo, često i teško, kao da nismo ništa shvatili. Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tog dana poslije radosne procesije s grančicama čita kod mise potresni izvještaj muke Isusove.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
Očuvanje tradicije u susret Uskrsu: HKUD “Gromiljak” organizirao tradicionalno šaranje jaja
U prostorijama Hrvatskog kulturno umjetničkog društva “Gromiljak” večeras je održana predivna radionica koja svjedoči o važnosti njegovanja starih običaja. Članice pjevačke skupine ovog društva svoje su bogato znanje o tradicionalnom šaranju jaja prenosile na mlade generacije folkloraša.
U susret najvećem kršćanskom blagdanu, Uskrsu, članovi HKUD-a “Gromiljak” još jednom su pokazali kako se čuva baština i ljubav prema tradiciji svoga kraja. Starije članice društva okupile su mlade snage kako bi ih podučile starinskom načinu ukrašavanja pisanica – autohtonom tehnikom pomoću voska i lucine.
Ova drevna vještina, koja se na našim prostorima generacijama prenosi s koljena na koljeno, zahtijeva strpljenje, preciznost i mirnu ruku. Sudeći prema predivnim radovima, mladim folklorašima toga nije nedostajalo. Uz ugodno druženje, priču i osmijehe, nastale su unikatne pisanice ukrašene tradicionalnim motivima, a na nekima od njih ponosno je ispisano i ime samog društva.
Ovakve su radionice od neprocjenjive važnosti jer osiguravaju da prepoznatljivi običaji ne padnu u zaborav, već da nastave živjeti kroz mlade. Gledajući zajedništvo i trud svih generacija okupljenih za istim stolom, od onih najmlađih pa do iskusnih članica, jasno je da kulturna baština u Gromiljaku ima svijetlu budućnost.
Vrijedne ruke članova HKUD-a “Gromiljak” na ovaj su način, u duhu zajedništva i vjere, na najljepši mogući način započele pripreme za nadolazeći blagdan.
Kiseljak.info
Krišto, Čović, Filipović, Brkić sa Svetim Ocem: Ohrabruje spoznaja da se pogledi Vatikana na budućnost BiH podudaraju s ciljevima hrvatskih predstavnika. Papu pozvali u Mostar i BiH
hrvatskih predstavnika. Papu pozvali u Mostar i BiH
Hrvatski politički predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz Bosne i Hercegovine nazočili su danas audijenciji kod Svetog Oca Lava XIV.. Tijekom susreta snažno su se založili za izgradnju stabilne i prosperitetne BiH u okviru europske obitelji. Izaslanstvo dužnosnika HDZ-a s razine BiH, predvođeno predsjedateljicom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto te dopredsjedateljem Doma naroda PS BiH Draganom Čovićem, zastupnicom u Zastupničkom domu PS BiH Darijanom Filipović i zamjenikom ministra vanjskih poslova Josipom Brkićem, iskazalo je zahvalnost Svetoj Stolici na ustrajnoj potpori Bosni i Hercegovini, a posebno katoličkom hrvatskom narodu.
„Svetom Ocu prenijela sam našu misao koja duboko odražava stvarnost i neodvojivu povezanost hrvatskoga naroda i Katoličke crkve: ‘Ako nema Hrvata u BiH, nema ni Katoličke crkve u BiH’, uz molbu da ovu misao prihvati kao apel za očuvanje zajednice koja je stoljećima bila dio BiH i želi ostati njezin aktivni i ravnopravni sudionik. U cilju osiguranja jednakopravnosti hrvatski narod vidi europski put BiH kao jamstvo stabilnosti i pravednijeg društva za sve njezine narode”, kazala je Krišto te naglasila kako je papu Lava XIV pozvala da posjeti BiH.
„Susreti su ovo od posebnog značaja i važnosti. Svetom Ocu prenijeli smo svoje zahvale za stalnu potporu i brigu za katolički puk, ali i upoznali ga sa situacijom u BiH, osobito u pogledu hrvatskoga naroda ”, naglasio je Čović. „S političke, ali i moralne strane, prevažno je imati potporu Vatikana i naše Katoličke crkve. Bosna i Hercegovina nema mnogo tako istinskih i posvećenih prijatelja kao što su Država Vatikan i naša Crkva, predvođena papom Lavom XIV. Za nas je ovo bilo nadahnuće i poticaj da nastavimo rad na osiguranju stabilne i europske budućnosti BiH, izgradnji pravedne i moderne države u kojoj će hrvatski narod biti potpuno jednakopravan s druga dva konstitutivna naroda”, kazao je Čović.
Darijana Filipović istaknula je kako za hrvatski narod, osobito u Bosni i Hercegovini, potpora Svete Stolice ima posebno i trajno značenje. „Ohrabruje spoznaja da se pogledi Vatikana, odnosno Katoličke crkve, na budućnost Bosne i Hercegovine podudaraju s onim za što se i sami dosljedno zalažemo – izgradnjom stabilne, europske države u kojoj će sva tri naroda biti potpuno jednakopravna. Upravo to dodatno učvršćuje našu odlučnost da, unatoč izazovima, ostanemo ustrajni. Ovaj posjet, iako državnički, ne može se odvojiti od osjećaja osobne vjere, koja nas dodatno usmjerava prema uvažavanju i dijalogu u ukupnom političkom djelovanju”, poručila je Filipović nakon susreta sa Svetim Ocem.
Hrvatski politički predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz BiH uručili su Svetom Ocu i prigodne darove – statuu portreta kraljice Katarine Kosače, koja je pokopana u rimskoj crkvi Santa Maria Aracoeli. Dopredsjedatelj Čović uručio je Papi Lavu XIV dres Hrvatskog športskog kluba Zrinjski Mostar na kojem u posveti stoji poziv Svetom Ocu da posjeti Mostar iduće godine, o čemu je prethodno upoznao mjesnog biskupa Petra Palića.
KREATIVNA RADIONICA “OSMIJEH PROLJEĆA”: Učenici pokazali izniman umjetnički talent
U Osnovnoj školi “Kiseljak 1” Bilalovac, 24. ožujka 2026. godine, održana je inspirativna kreativna radionica pod nazivom “Osmijeh proljeća”. Ovaj hvalevrijedan događaj okupio je mlade talente i ugledne goste, slaveći buđenje prirode kroz pisanu riječ i likovni izričaj.
U kreativnom stvaralaštvu sudjelovali su nadareni učenici literarne i likovne sekcije, od šestog do devetog razreda. Njihov su rad tijekom radionice pažljivo pratili i usmjeravali posebni gosti – predsjednik Udruženja za kulturu “Nova svjetlost” Ibrahim Osmanbašić i potpredsjednik Faik Hadrović, uz svesrdnu podršku nastavnice bosanskog jezika, Zehre Šljivo. Ugostiti cijenjene književnike i stvarati rame uz rame s njima, za školu i učenike predstavljalo je iznimnu čast.
Tijekom dvosatnog druženja, ispunjenog maštovitim i poticajnim sadržajima, nastale su predivne literarno-likovne kreacije. Da dječjoj kreativnosti nema kraja, potvrdio je i sam književnik Ibrahim Osmanbašić, koji je s posebnim pohvalama ocijenio dječje radove. Istaknuo je kako se učeničke kreacije odlikuju naglašenom osjećajnošću i visokom stilskom vrijednošću te da neupitno svjedoče o izuzetnom potencijalu i kvaliteti mladih autora.
Cijeli je događaj protekao u ugodnoj, radnoj atmosferi i odličnom raspoloženju. Kako bi dolazak proljeća bio obilježen na najljepši mogući način, pobrinuli su se i učenici VI-4 razreda. Oni su u revijalnom dijelu programa izveli prigodan performans posvećen proljeću, unijevši dodatnu radost i dinamiku u ovaj susret.
Na samom kraju radionice, učenici su s gostima i nastavnicima podijelili svoje pozitivne dojmove. Sudeći prema njihovim reakcijama, “Osmijeh proljeća” bio je ne samo uspješan projekt, već i dragocjeno iskustvo koje će ovim mladim kreativcima zasigurno poslužiti kao poticaj za daljnji rad.
Kiseljak.info
ISPOVIJEST SEMIRA ŠABIĆA Kako sam promijenio vjeru i vratio se Kristu: U islamu nisam imao mir
Njegova odluka da prihvati krštenje i postane dio ove vjerske zajednice, ističe, nije bila nimalo laka, jer je podrazumijevala i suočavanje s očekivanjima okoline i obitelji. Ipak, tvrdi da je u njoj pronašao sigurnost i duhovno ispunjenje.
Nakon što je njegova posljednja objava na društvenim mrežama izazvala burne reakcije i brojne negativne komentare, Semir Šabić iz Zenice, đakon Novoapostolske crkve Bosne i Hercegovine, odlučio je javno pojasniti svoj životni i duhovni put, prenosi viteski.ba.
U otvorenom obraćanju Šabić je podijelio osobno svjedočanstvo o prelasku iz islamske vjere u kršćanstvo, ističući kako je godinama tragao za dubljim smislom i bližim odnosom s Bogom, iako je poštovao tradiciju u kojoj je odrastao (rođen i odgojen u islamskoj vjeri). Unatoč tome, osjećao je, kaže, unutarnju prazninu i potrebu za jasnijim odgovorima.
Odlučio je tako detaljno objasniti svoj životni i duhovni put — od odrastanja u islamskoj vjeri do odluke koja mu je, kako kaže, promijenila život. Kako navodi, ključni trenutak dogodio se kada je upoznao učenje Novoapostolske crkve, koje mu je, prema njegovim riječima, donijelo odgovore na brojna životna pitanja i unutarnji mir.
Njegova odluka da prihvati krštenje i postane dio ove vjerske zajednice, kako ističe, nije bila nimalo laka, budući da je podrazumijevala i suočavanje s očekivanjima okoline i obitelji. Ipak, tvrdi da je u toj odluci pronašao sigurnost i duhovno ispunjenje.
Kako tvrdi, prekretnica se dogodila kada je došao u kontakt s učenjem Novoapostolske crkve. Poruke o vjeri, oprostu i duhovnom vođenju ostavile su snažan dojam na njega i, kako kaže, dale odgovore na pitanja koja su ga godinama mučila, prenosi Crna hronika.
Nakon dugog razmišljanja, molitve i proučavanja, odlučio je prihvatiti krštenje u toj zajednici. Ističe da odluka nije bila laka — značila je prekid s dotadašnjim životom i očekivanjima okoline. Vremenom je postao aktivan član zajednice, a kasnije i đakon. Danas pomaže drugima kroz rad u crkvi, posebice s mladima te sudjeluje u organizaciji vjerskih aktivnosti i pružanju podrške ljudima u teškim trenucima. Kaže da sada osjeća unutarnji mir i sigurnost da je pronašao svoj put te da želi nastaviti služiti i napredovati u vjeri.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama, uz podijeljena mišljenja javnosti, ali i veliki broj poruka podrške:
“Nakon mnogih upita i poruka koje sam dobio zbog moje posljednje objave, dugujem svima jedno objašnjenje. Draga braćo i sestre, prijatelji i obitelji, želim s vama podijeliti svoj duhovni put i razloge koji su me doveli do današnjeg trenutka.
Rođen i odgojen u islamskoj vjeri, godinama sam tražio dublji smisao života i bliži odnos s Bogom. Iako sam poštovao tradiciju i molitvu koju sam naslijedio, osjećao sam unutarnju prazninu i čežnju za nečim što bi mi dalo sigurnost spasenja i jasno vodstvo prema povratku Isusa Krista.
U jednom trenutku života, kroz Božju milost, došao sam u dodir s porukom Novoapostolske crkve. Evanđelje koje sam čuo – o živom apostolatu, o daru Duha Svetoga koji se danas dijeli, o sigurnosti oprosta grijeha i pripremi za Dolazak Gospodinov – duboko me dirnulo i odgovorilo na mnoga pitanja koja su me mučila godinama.
Nakon dugog razmišljanja, molitve i proučavanja, donio sam odluku da prihvatim krštenje vodom i Duha Svetoga u Novoapostolskoj crkvi. To nije bio lagan korak – značio je napuštanje poznatog okružja, obiteljskih očekivanja i dijela vlastitog identiteta. Ali u srcu sam osjetio mir i uvjerenje da sam pronašao pravi put kojim me Gospodin vodi. Danas sam zahvalan što sam dio zajednice koja živi u iščekivanju uskorošnjeg dolaska našeg Gospodina i Spasitelja.
Nekoliko godina nakon što sam postao član, primio sam Božji poziv i bio zaređen za đakona. Taj trenutak smatram jednim od najvećih blagoslova u svom životu. Od tada nastojim svim srcem služiti braći i sestrama – bilo kroz posjete bolesnima, pomoć u zajednici, sudjelovanje u bogoslužjima, poučavanje djece i mladih, organizaciju aktivnosti ili jednostavno slušanjem i ohrabrivanjem onih koji prolaze kroz teška vremena. Svoje slobodno vrijeme, energiju i ljubav ulažem u crkvu jer vjerujem da je to najvrijednije što mogu učiniti za Gospodina i za Njegovu djecu.
Sada, nakon višegodišnjeg vjernog i predanog služenja u činu đakona, osjećam unutarnji poziv i želju da Gospodin – ako je Njegova volja – proširi moje ovlasti i odgovornosti te me pozove u svećenički čin, čin sveštenika.
Vjerujem da bih u tom višem činu mogao još snažnije blagoslivljati zajednicu – posebno kroz dijeljenje oprosta grijeha, slavljenje Svete Večere i dublje pastoralno vođenje duša koje su mi povjerene.
Ne tražim ovo iz taštine ili želje za položajem, nego iz ljubavi prema crkvi i iz uvjerenja da Bog darove koje mi je dao može još obilnije upotrijebiti na korist cijele zajednice. Spreman sam i dalje učiti, rasti u poniznosti i poslušnosti te prihvatiti svaku zadaću koju mi crkva povjeri.
Molim vas da me u svojim molitvama nosite pred Gospodina i da, ako je Njegova volja, moja služba bude proširena na svećenički čin kako bih još više mogao doprinijeti izgradnji Njegova djela u ovo posljednje vrijeme”, napisao je, među ostalim, u svome obraćanju javnosti Semir Šabić, đakon Novoapostolske crkve Bosne i Hercegovine.
Šabić je nekoliko godina nakon pristupanja crkvi zaređen za đakona, a danas aktivno sudjeluje u životu zajednice kroz različite oblike služenja – od rada s vjernicima do pomoći potrebitima.
Inače, Novoapostolska crkva je kršćanska vjerska zajednica koja je nastala u 19. stoljeću u Europi, a danas djeluje diljem svijeta, uključujući i BiH. Osnovne značajke su joj da spada u kršćanske crkve – vjeruje u Boga, Isusa Krista i Bibliju. Naglašava važnost apostola danas (po tome je posebna). Vjernici vjeruju u skori drugi dolazak Isusa Krista. Ima hijerarhiju: apostoli, biskupi, svećenici, đakoni. Smatra da i danas postoje živi apostoli koji vode Crkvu. Posebno naglašava dar Duha Svetoga koji se, prema njihovu učenju, prenosi polaganjem ruku apostola. Veliku važnost daje pripremi vjernika za Kristov ponovni dolazak. Može se reći da je to relativno mala, ali organizirana kršćanska crkva koja se razlikuje po vjerovanju u današnje apostole i snažnom naglasku na skori dolazak Krista.
Održan Bajramski prijem u Kiseljaku: Poslane snažne poruke zajedništva i suživota
Danas, 21. ožujka 2026. godine, u restoranu “Orijent” održan je svečani Bajramski prijem povodom nastupajućeg Ramazanskog bajrama. Domaćin ovog ugodnog druženja, koje slavi dane radosti, zajedništva i duhovne ispunjenosti, bio je predsjedatelj Općinskog vijeća Kiseljak, Elvedin Mušanović. Prijem je okupio brojne goste, predstavnike vjerskog i političkog života iz Kiseljaka i susjedne općine Kreševo, koji su u blagdanskom ozračju podijelili radost.
Nazočnima se prvi obratio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak, efendija Kenan Bajrić. Podsjetio je na važnost truda i odricanja tijekom mjeseca ramazana, istaknuvši kako je cilj svakog vjernika izaći iz ovog razdoblja kao bolji čovjek, te apstinirati od svega lošeg u mjesecima koji slijede. Efendija Bajrić je izrazio posebno zadovoljstvo što se radost drugog dana Bajrama dijeli sa susjedima i prijateljima iz Kiseljaka i Kreševa, podsjetivši sve na univerzalno bratstvo svih ljudi po Ademu i Havi, te pozvao na odbacivanje mržnje, zlobe i zavisti.
Nakon njega, u ulozi domaćina, obratio se predsjedatelj Općinskog vijeća Kiseljak, Elvedin Mušanović. On je u ime Općinskog vijeća i u svoje osobno ime pozdravio nazočne, posebno se zahvalivši gostima iz Kreševa što su svojim dolaskom uveličali radost bajramskih blagdana i podijelili je sa svojim susjedima.
Nermin Merhemić, predsjednik Medžlisa IZ Kiseljak, naglasio je kako je Bajram vrijeme radosti, solidarnosti i međusobnog potpomaganja. Posebno je izrazio ponos i zadovoljstvo nazočnošću ljudi različitih vjera i tradicija, ističući da je to pravi dokaz mogućnosti zajedničkog života u Središnjoj Bosni, uz obvezu međusobne brige jednih o drugima u općinama Kiseljak i Kreševo.
Predsjednik Općinskog vijeća Kreševo, Mirsad Beganović, u svom kratkom obraćanju prvenstveno se zahvalio načelnicima i Općinskom vijeću na pozivu, te je svim vjernicima uputio iskrene čestitke povodom Bajrama.
Načelnik općine Kiseljak, Mladen Mišurić-Ramljak, u svom je govoru povezao ramazanski post sa svakodnevnim životnim navikama, istaknuvši potrebu za trajnim odricanjem od negativnosti poput mržnje, zla, zavisti i ogovaranja. Nazočnima je poželio puno zdravlja, radosti i mira, uz iskrene čestitke za blagdan.
Na kraju službenog dijela obratio se načelnik općine Kreševo, Boris Marić. Zahvalio se na pozivu i predivnoj atmosferi, naglašavajući da je njegovanje zajedničkog života i građenje veza jedini ispravan put, umjesto podjela. Marić je pohvalio iznimnu suradnju s Kiseljakom i načelnikom Mišurić-Ramljakom, spomenuvši i konkretne planove za budućnost, poput izgradnje lokalnog puta koji bi trebao još bolje infrastrukturno povezati ove dvije susjedne općine.
Nakon prigodnih obraćanja, nazočni su nastavili ugodno druženje uz svečanu trpezu.
Kiseljak.info
Tko je sve slavio na 32. Večernjakovoj ruži? Josipa Lisac, Enis Bešlagić, Ema Branica…
U zagrebačkom HNK održana je 32. dodjela najprestižnije i najstarije medijske nagrade u Hrvata, a u nastavku slijedi pregled večeri
Završena je 32. dodjela najprestižnije medijske nagrade Večernjakove ruže! Glamurozna nagrada koji sa sobom vuče i spektakularnu dodjelu okupila je brojne medijske stručnjake, glumce i glazbenike koji su se zabavljali do dugo u noć. Najstarija medijska nagrada u Hrvata ove se godine dodjeljivala u osam kategorija i to su bile: “Digitalna ruža”, “Glazbenik godine”, “Glumačko ostvarenje godine”, “Novo lice godine”, “Radijska emisija godine”, “Radijska osoba godine”, “Televizijska emisija godine” i “Televizijska osoba godine”.
Prestižnu statuu ove godine osvojili su… Ružu u kategoriji radijska emisija godine osvojila je emisija “Plesnjak” Radio Sljemena, a u drugoj radijskoj kategoriji, onoj za radijsku osobu godine slavio je Davor Jurkotić s Radija Korzo. Digitalna ruža za 2025. godinu pripala je “(Ne)uspjehu prvaka“, a novo lice godine je, očekivano, Jakov Jozinović. Glumačko ostvarenje imao je Enis Bešlagić. Televizijska osoba godine po glasovima čitatelja Večernjeg lista je Ema Branica, a TV emisija je “The Voice Kids”. Glazbenicom godine proglašena je velika Josipa Lisac.
Dodjela nagrada održala se u zagrebačkom HNK, a prisustvovale su brojne istaknute osobe među kojima su bili nominirani, prezenteri, glazbenici i drugi uvaženi gosti. Čast najaviti nominirane i uručiti im nagrade imale su brojne istaknute osobe iz javnog života među kojima su bili: “Gospoda Savršeni” Petar Rašić i Karlo Godec, glumci Asim Ugljen, Filip Juričić i Roko Sikavica, voditeljica Mia Kovačić, direktor i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, televizijska novinarka i voditeljica Zrinka Grancarić, glumica i pjevačica Ružica Maurus, lovci Dean Kotiga i Morana Zibar, pjevač Martin Kosovec, glumica Linda Begonja, Miss Universe Hrvatske 2025. godine Laura Gnjatović, ali i AI generirane ličnosti.
Dodjelu Večernjakove ruže svojim su nastupima uveličali i Lima Len koji je izveo svoje “Brajde”, Urban koji je nastupio s “Blijeda u proljeće”, Jakov Jozinović sa svojom prvom pjesmom “Polje ruža”, baš kao i grupa LELEK s pjesmom “Andromeda” koja je u veljači odnijela pobjedu na Dori te će u svibnju predstavljati Hrvatsku na Euroviziji koja se odvija u Beču. Kroz večer su nas vodili Doris Pinčić Guberović i Duško Ćurlić.
BAJRAMSKA ČESTITKA PREDSJEDATELJA OPĆINSKOG VIJEĆA KISELJAK ELVEDINA MUŠANOVIĆA
U ime Općinskog vijeća Kiseljak i u svoje lično ime, svim muslimankama i muslimanima upućujem iskrene čestitke povodom Ramazanskog bajrama, s željom da ove mubarek dane provedete u zdravlju, miru i porodičnoj sreći.
Neka Bajram donese radost u vaša srca, toplinu u vaše domove i dodatnu snagu da nastavimo graditi međusobno poštovanje, razumijevanje i zajedništvo u našoj zajednici.
Bajram šerif mubarek olsun!
Elvedin Mušanović
Predsjedavajući Općinskog vijeća Kiseljak
Blagdansku čestitku povodom Ramazanskog Bajrama svim vjernicima islamske vjeroispovijesti uputio je načelnik općine Kiseljak
Vjernicima islamske vjeroispovijesti upućujem najiskrenije čestitke povodom Ramazanskog Bajrama, sa željom da im ovo blagoslovljeno vrijeme protekne u miru i veselju, obiteljskom i prijateljskom zajedništvu.
Načelnik općine Kiseljak
MLADEN MIŠURIĆ-RAMLJAK
Sretan Ramazanski bajram svima koji slave, a posebno našim čitateljicama i čitateljima!
Neka je sretan i blagoslovljen Bajram – Bajram šerif Mubarek Olsun svima koji slave.
Svim vjernicima islamske vjere želimo zdravlje, ljubav, sreću i mir u povodu Ramazanskog bajrama, da ga proslave u miru, ljubavi i svakom obilju sa svojom obitelji.
Redakcija portala Kiseljak.info
Više od izložbe: Mladi arhitekt Ivan Cetina Dadić priredio Kiseljaku vizualno-zvučni spektakl za pamćenje
Sinoćnji program u izložbenom paviljonu Srednje škole “Ivan Goran Kovačić” nadmašio je okvire klasične izložbe i pretvorio se u prvorazredni kulturni događaj za Kiseljak. Svojom prvom samostalnom izložbom naziva “XII – Vizija, rast, povratak”, mladi i talentirani domaći arhitekt Ivan Cetina Dadić predstavio je svoj dosadašnji rad, spojivši modernu arhitekturu, emociju i umjetnički performans u jedinstvenu cjelinu.
Ovaj vizualno-zvučni spektakl privukao je iznimno veliko zanimanje javnosti, okupivši brojne sugrađane, ljubitelje umjetnosti, te osobe iz javnog i društvenog života.
Službeni program i svečanu atmosferu večeri besprijekorno je moderirala mlada profesorica Maja Vujica. Kroz nadahnutu najavu, Vujica je prisutne provela kroz bogatu povijest Srednje škole “Ivan Goran Kovačić”, slikovito uspoređujući njenu trajnost i značaj za Kiseljak s motivom Andrićeve ćuprije na Drini. Podsjetivši na 65 generacija i mnoštvo učenika koji su prošli njenim hodnicima od 1961. godine, istaknula je onu nevidljivu, ali snažnu dobru energiju kojom ova ustanova zrači, a koju prepoznaju i njeni gosti. Njezino vješto i toplo vođenje programa dalo je poseban pečat cijelom događaju, savršeno uvezujući priču o dugogodišnjoj tradiciji škole s modernom umjetničkom vizijom i nastupima govornika.
Da Kiseljačani znaju prepoznati i podržati trud mladih vizionara, potvrdio je ispunjen paviljon, a izložbi je nazočila i predsjednica Federacije BiH, Lidija Bradara, podržavši ovaj hvalevrijedan događaj u svom rodnom gradu.
Obljetnica škole i emotivan povratak korijenima
Ovaj kulturni događaj održan je pod pokroviteljstvom Općine Kiseljak i načelnika Mladena Mišurića Ramljaka, a poslužio je i kao sjajna uvertira u proslavu Dana škole.
Kako je istaknuto na samom početku, Srednja škola “Ivan Goran Kovačić” obilježava 65 generacija srednjoškolaca i 61 godinu od svog osnivanja, dok sama zgrada na tom mjestu stoji već dugih 126 godina.
Nazočne je prva pozdravila ravnateljica škole Mirjana Medić, ne krijući ponos što škola, koja je kroz desetljeća iznjedrila brojne uspješne liječnike, profesore i arhitekte, danas širom otvara vrata svojim bivšim učenicima, njegujući status živog stupa zajednice.
Simbolika broja 12: “Ja sam ništa bez svog tima”
Središnji dio večeri pripao je samom autoru. Vidno emotivan, Ivan Cetina Dadić obratio se okupljenima pojašnjavajući dublju simboliku naziva svoje izložbe.
”Osobito mi je čast da se nalazimo u prostoru srednje škole, mjestu gdje sam ja napravio svoje prve umjetničke korake. Naslov izložbe simbolično nosi broj 12 – on predstavlja 12 dugih godina od moje mature ovdje, a zatim slijedi vizija, rast i večeras ovaj povratak,” istaknuo je Cetina Dadić.
Arhitekt je iskoristio priliku zahvaliti se svojim roditeljima na neizmjernoj potpori, ravnateljici Medić i svojoj nekadašnjoj profesorici likovne umjetnosti, Ivani Ribičić, kao i načelniku općine Kiseljak Mladenu Mišuriću – Ramljaku.
Svoj je govor zaključio snažnom i nadasve skromnom porukom: “Ja sam ništa bez svog tima”, ističući kako iza svakog njegovog uspješnog projekta stoji zajednički rad cijelog kolektiva.
Promišljena estetika, čiste linije i igra svjetlosti
O Ivanovom razvoju i samim djelima biranim je riječima govorila njegova nekadašnja profesorica povijesti umjetnosti, Ivana Ribičić. Prisjetila se Ivana kao učenika koji je oduvijek bio motiviran, odgovoran i iznimno precizan.
”Biti prisutan u životu i dokazivati se, ne znači samo pred strukom i profesionalcima, nego i običnim ljudima. Ambicija kod mladih ljudi nekad ide u pravom, a nekad u krivom smjeru. Ivanova ide upravo u onom pravom – u jedan rast. Njegova estetika je profinjena, elegantna i čistih linija. Koristi specifične, moderne materijale poput kamena, stakla i čelika, a u svoje objekte savršeno uvodi svjetlost,” naglasila je profesorica Ribičić.
Spoj arhitekture, tijela i zvuka
Da događaj ne ostane samo na klasičnom razgledavanju arhitektonskih vizualizacija, pobrinuo se inovativan postav prostora. U središtu paviljona nalazila se svjetleća platforma na kojoj je izveden impresivan performans baletnih umjetnika Narodnog pozorišta Sarajevo, Jovane Milosavljević Lovrenović i Tila Čmančanina. Spajajući dinamiku ljudskog tijela sa statičnošću arhitekture, uz moderni glazbeni ritam za koji je bio zadužen DJ Daniel, Kiseljak je na trenutak dobio ugođaj kakvim se ponose velike europske metropole.
Potpora zajednice kao vjetar u leđa
Izložbu je službeno proglasio otvorenom načelnik općine Kiseljak, Mladen Mišurić – Ramljak, koji nije krio oduševljenje cijelim projektom.
”Često puta poželim da radije šutim nego govorim na ovakvim događajima, da samo budem promatrač ove ljepote. Raduje me kada mladi ljudi poput Ivana imaju viziju, kada imaju ambiciju koja znači ići naprijed i rasti. Ivane, želim ti u budućnosti sve najbolje i da dotakneš onu umjetničku zlatnu jabuku,” poručio je načelnik, uputivši zahvale svima koji kontinuirano podržavaju umjetnost i kulturu u Kiseljaku.
Nakon službenog dijela, posjetitelji su nastavili uživati u pomnom razgledavanju izložbe, fotografiranju i prigodnom domjenku. Izložba “XII – Vizija, rast, povratak” jasno je pokazala da se vizija, trud i predan rad itekako isplate, te da se svaki uspjeh najljepše slavi tamo gdje je sve i počelo – kod kuće.
Kiseljak.info
Što se događa s crkvom u Njemačkoj? Izneseni ALARMANTNI podaci
Ako se vjernicima koji su napustili svoje zajednice pribroje i umrli članovi, onda se broj registriranih kršćana u Njemačkoj u protekloj godini smanjio za 1,35 milijuna
Više od 600.000 njemačkih katolika i protestanata napustilo je crkvu prošle godine, priopćeno je jučer, dok dvije glavne kršćanske crkve u Njemačkoj nastavljaju gubiti članove.
Kako proizlazi iz statistika koje su objavile Katolička crkva i Evangelička crkva u Njemačkoj (EKD), 2024. je iz redova Katoličke crkve istupilo oko 307.000 vjernika, što je nešto manje nego 2023. kada je crkvu napustila 321.000 članova. EKD je prošle godine napustilo oko 350.000 vjernika, što je otprilike isti broj kao godinu dana ranije.
Ako se vjernicima koji su napustili svoje zajednice pribroje i umrli članovi, onda se broj registriranih kršćana u Njemačkoj u protekloj godini smanjio za 1,35 milijuna.
Ukupno je u Njemačkoj prošle godine živjelo 36,6 milijuna građana koji pripadaju jednoj od dviju najvećih kršćanskih crkava. To je oko 44 posto stanovništva, što je manje nego 2023. kada se još 45,2 posto građana bilo članovima jedne ili druge crkve.
“Svaki istup iz Crkve je bolan”, rekao je novi predsjednik Njemačke biskupske konferencije Heiner Wilmer prilikom predstavljanja statistika.
On je istodobno rekao kako zbog ovih brojeva ne treba gubiti nadu i ukazao na stabilan broj prvih svetih pričesti i krizmi. Međutim, za razliku od susjedne Francuske i Belgije, u Njemačkoj se ne bilježi trend povećanog broja krštenja.
Trend masovnog napuštanja crkve intenzivirao se nakon pedofilskih skandala u koje su bili umiješani zaposleni pri crkvama. Jedan od razloga je i crkveni porez koji svaki zaposleni član katoličke ili evangeličke zajednice plaća. Tzv. crkveni porez iznosi 8 do 9 posto godišnjeg poreza na prihod.
Kiseljačanin Valentin Antičević dobitnik Večernjakove domovnice
Sinoć su u glamuroznom dvorani Kurhausa u Bad Homburgu proglašeni dobitnici prestižne nagrade Večernjakova domovnica 2026.
Gala svečanost obilježila je 20. izdanje Izbora najpopularnijih Hrvata izvan domovine, koji organiziraju Večernji list i Fenix-magazin. Nagrade su dodijeljene u kategorijama sporta, glazbe, glume i showbusinessa, a među dobitnicima su istaknuti Hrvati iz nekoliko zemalja, uključujući i SAD.
Stipi Puđi i Danielu Guischardu posebna nagrada „Olga Stoss“
Ove godine za 20. jubilarni Izbor najpopularnijih Hrvata izvan domovine dodijeljena je i posebna nagrada „Olga Stoss“, nazvana po poznatoj hrvatskoj humanitarki i počasnoj građanki Bad Homburga, zaslužnoj za prijateljstvo Bad Homburga i Dubrovnika te preseljenje Domovnice u Bad Homburg. Dobitnici su idejni začetnik Večernjakove domovnice Stipe Puđa i zapovjednik vatrogasaca Bad Homburga Daniel Guischard, a priznanja su im uručili gradonačelnik Bad Homburga Alexander Hetjes i zamjenik gradonačelnika Dubrovnika Velibor Puzović.
U nastavku objavljujemo popis svih dobitnika 20. izdanja najprestižnije nagrade za Hrvate izvan domovine – Večernjakove domovnice 2026. (Kroatischer Heimatpreis).
Najpopularniji sportaš / sportašica
Luka Vušković – Nagrada čitatelja
Andrej Kramarić – Nagrada žirija
Najpopularnija amaterska sportska momčad
HNK Slaven Stuttgart – Nagrada čitatelja
SK Cro Vienna, Beč – Nagrada čitatelja
S.D. Croatia Berlin – Nagrada žirija
Najuspješnije hrvatske udruge
Društvo prijatelja Hajduka Steyr/Linz – Nagrada čitatelja
Hrvatska kulturna zajednica Hamburg – Nagrada čitatelja
Livanjska zajednica Frankfurt – Nagrada žirija
Događaj godine
Kulturna večer „To je moja zemlja“, Berlin – Nagrada čitatelja
Slavonska večer, Linz – Nagrada žirija
Glazba
Daniella Pavičić – Nagrada čitatelja
Ante Beko – Nagrada čitatelja
Valentin Antičević – Nagrada žirija
Valentin Antičević iz Münchena, rođen 1996. godine u Kiseljaku gdje je i odrastao, pjevač je čiji životni put nosi snažnu poruku borbe, vjere i pobjede ljubavi. Još u ranom djetinjstvu suočio se sa zloćudnom bolešću, a godine liječenja, neizvjesnosti i bolnica obilježile su njegovo odrastanje. Uz bezuvjetnu potporu obitelji i veliku vjeru, borba je dobivena, a glazba je postala njegovo utočište i snaga. Školovao se u Kiseljaku, završivši Srednju medicinsku školu s odličnim uspjehom, vođen željom da pomaže drugima.
U potrazi za boljim životom odlazi u Njemačku, gdje od najtežih poslova dolazi do rada u klinici. Danas radi na odjelu intenzivne njege i obnaša funkciju voditelja tima, a u München je doveo i svoje roditelje. Godine 2024. prijavljuje se u show Superstar, gdje otvoreno dijeli svoju životnu priču i osvaja publiku iskrenošću.
lako ima blage govorne poteškoće, dok pjeva – pjeva snažno i besprijekorno. Godine 2025. započinje suradnju s Hit Factoryjem iz Zagreba i objavljuje autobiografsku pjesmu „Život me je kaznio”, nakon koje slijedi „Sklonište od tuge”. Trenutno najavljuje novu pjesmu posvećenu majci i svim majkama svijeta.
Nagrada je tu… 🥹✨
Velika mi je čast što sam dobio glavnu nagradu stručnog žirija i priznanje, i zato od srca želim zahvaliti svima koji su bili dio ovog puta.
Hvala stručnom žiriju na ukazanom povjerenju, hvala svima vama koji ste glasali i pružali podršku, kao i divnoj publici koja mi uvijek daje dodatnu snagu.
Posebnu zahvalnost upućujem Fenix magazinu, Večernjem listu, mom gradu koji me uvijek podržava,( Artinfo Kiseljak i Kiseljak.Info) kao i svim dobrim ljudima koji su vjerovali u mene i dijelili ovu radost zajedno sa mnom.
Ova nagrada mi znači još više jer dolazi u godini jubileja, 20 godina ovog svečanog događaja. Biti dio takve priče i ponijeti glavnu nagradu za mene je velika čast i ponos.
I na kraju, jedno posebno hvala mojim roditeljima na ljubavi, podršci i vjeri u mene kroz sve ove godine. Hvala vam svima od srca. Ovo je naša zajednička radost i uspjeh, izjavio je Valentin Antičević
Gluma
Eric Bana – Nagrada čitatelja
Slaven Španović – Nagrada žirija
Spektakli / Showbizz
Helena Ivančić – Nagrada čitatelja
Nina Morić – Nagrada žirija
Osoba godine 2026.: Andrej Kramarić
Kiseljačanin Valentin Antičević nominiran za najpopularnijeg Hrvata izvan domovine
“ XII – Vizija – rast – povratak”: Umjetnost, arhitektura i performans na velikoj izložbi u Kiseljaku
Srednja škola “Ivan Goran Kovačić” Kiseljak i ove godine nizom kulturnih, obrazovnih i sportskih aktivnosti obilježava Dan škole, koji se tradicionalno slavi 21. ožujka. Program obilježavanja započinje već 16. ožujka, a trajat će do 24. ožujka, donoseći brojne sadržaje u koje su uključeni učenici, profesori i gosti škole.
Posebnu pozornost javnosti privukla je prva samostalna izložba mladog arhitekta Ivana Cetine-Dadića, koja će biti otvorena 18. ožujka u 19 sati u Izložbenom paviljonu škole.
Izložba pod nazivom “XII – Vizija, rast i povratak” predstavlja pregled dosadašnjeg stvaralaštva arhitekta Ivana Cetine-Dadića, magistra arhitekture rođenog u Kiseljaku, koji je svoje obrazovanje započeo upravo u ovoj školi na smjeru dizajna odjeće, a kasnije diplomirao na Univerzitetu u Sarajevu.
Autor se kroz izložbu vraća mjestu iz kojeg je krenuo njegov kreativni i profesionalni put. Naziv izložbe simbolizira proces osobnog i profesionalnog razvoja – viziju koja pokreće stvaranje, rast kroz iskustvo i povratak zajednici iz koje je sve počelo.
U izložbenom prostoru bit će predstavljeni projekti arhitekture i dizajna interijera, kao i idejna rješenja i koncepti koji prikazuju način na koji autor promišlja odnos prostora, čovjeka i vremena. Posjetitelji će imati priliku upoznati dio projekata na kojima je radio posljednjih godina, među kojima su i brojni projekti realizirani u srednjobosanskoj regiji.
Izložba se održava pod pokroviteljstvom Općine Kiseljak i načelnika Mladena Mišurića-Ramljaka, a osim same postavke donosi i umjetnički performans koji povezuje arhitekturu, pokret i zvuk.
Svečano otvorenje uz umjetnički program
Program otvorenja izložbe bit će sadržajan i umjetnički raznolik.
Uvodni dio večeri pripast će profesorici Maji Vujica, koja će predstaviti koncept izložbe i najaviti program. Nakon glazbenog intermezza okupljenima će se obratiti ravnateljica škole Mirjana Medić, dok će izložbu službeno otvoriti načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić – Ramljak.
U nastavku programa publiku očekuje poseban performans baletnih umjetnika Narodnog pozorišta Sarajevo – Jovane Milosavljević Lovrenović i Tila Čmančanina, koji će kroz pokret interpretirati ideju prostora i umjetničkog izraza.
O umjetničkom kontekstu i vrijednosti izložbe govorit će akademska umjetnica i profesorica škole Ivana Ribičić, dok će profesorica Maja Vujica predstaviti autora i njegov stvaralački put.
Središnji dio večeri bit će performans “ O Fortuna”, nakon kojeg će se publici obratiti i sam autor Ivan Cetina-Dadić, govoreći o konceptu izložbe i značenju naziva izložbe XII “Vizija – rast – povratak”.
Natječaj za najbolju skladbu u kategoriji pop, zabavne i mediteranske glazbe
Skladbe pristigle na natječaj ne smiju biti prethodno izvedene ili objavljene. Rok za prijavu skladbi je od 24. 2. do 24. 5. 2026. Molimo navedite ime izvođača, naslov skladbe i imena autora.
Selekcijski odbor festivala obavijestit će sve prijavitelje o tome je li njihova skladba prihvaćena, najkasnije do 10. 6. 2026.
Prijavitelji su dužni poslati aranžirane skladbe organizatoru do 01.07.2026. (master wav format). Postprodukciju svih pristiglih skladbi (snimanje izvedbi i priprema materijala za kasnije emitiranje ili korištenje u bilo koje dogovorene svrhe) provodi organizator festivala, koji prijaviteljima odabranih skladbi jamči sudjelovanje na festivalskoj večeri, prijenos uživo na televiziji i predstavljanje u medijima prije, tijekom i nakon festivala.
Za najbolje skladbe organizator će osigurati vrijedne nagrade i festivalske nagrade.
„Natjecateljska večer“ (18. srpnja), uz kolege iz bivše Jugoslavije (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska, Makedonija i Slovenija), okupit će ukupno 24 izvođača.
Pravo sudjelovanja imaju svi autori i izvođači iz bivše Jugoslavije (s mogućnošću suradnje između zemalja sudionica). Izvođač mora biti stariji od 18 godina.
Izvođači mogu prijaviti duetsku pjesmu na natjecanje (izvođači iz dvije različite ili iste zemlje regije).
Skladbe treba poslati na e-mail adresu: biserjadranakonkurs@gmail.com u mp3 formatu u demo verziji. Ako selekcijski odbor odabere pjesmu za natjecateljsku večer, do 10.07. pošaljite konačnu verziju pjesme (master – wav format) i priložite biografiju i dvije profesionalne fotografije izvođača, ime autora skladbe (gdje pismeno potvrđuju da su autori (glazbe, teksta, aranžmana), da nisu koristili umjetnu inteligenciju ili moderne tehnologije koje sami skladaju, izrađuju aranžman ili pišu tekst te da se slažu da će se pjesma izvesti na festivalu “Biser Jadrana” 2026. godine, a također ostavite i kontakt broj telefona izvođača.
Organizator festivala, nestala udruga Delić
Plesni klub LDF ostvario sjajne rezultate na velikom plesnom natjecanju u Mostaru
Plesači Plesnog kluba LDF proteklog su vikenda ostvarili izvanredne rezultate na velikom plesnom natjecanju “Erigo Dance Star”, održanom u sportskoj dvorani Bijeli Brijeg u Mostaru. Riječ je o jednom od većih plesnih festivala u regiji koji je tijekom dva dana okupio više od 2000 natjecatelja iz brojnih plesnih klubova.
Kiseljački plesači još jednom su pokazali talent, predanost i kvalitetan rad, ostvarivši zapažene nastupe i osvojivši čak nekoliko prvih mjesta u svojim kategorijama.
Najmlađi članovi kluba, Plesni vrtić, oduševili su publiku i žiri izvedbom koreografije “Ophelia”, za koju su zasluženo osvojili 1. mjesto. Veliki uspjeh ostvario je i duo Klara Knežević i Gabriela Matić, koji je u kategoriji MTV dance D1 također osvojio 1. mjesto.
U kategoriji juniora posebno su se istaknule Karla Petrović i Ena Petrušić, osvojivši 1. mjesto u disciplini MTV dance duo, dok je Matea Lalić briljirala u solo nastupu u open junior kategoriji, gdje je također osvojila 1. mjesto.
Ovi rezultati potvrđuju kontinuiran kvalitetan rad kluba, kao i trud mladih plesača koji nas svojim nastupima dostojno predstavljaju na plesnim natjecanjima diljem regije.
Iz Plesnog kluba LDF uputili su iskrene čestitke svim plesačima na odličnim nastupima, kao i trenerima i roditeljima koji pružaju veliku podršku mladim talentima.
Čestitke svim plesačima na sjajnim rezultatima!
Kiseljak.info
Što svaka majka treba znati o odgoju djece katolika
Piše Žena Vrsna
Netko me nedavno upitao: „Što trebam znati o odgoju djece katolika u današnjem svijetu?“ Morala sam zastati i promisliti o tome, a odgovor je „ništa“ i „sve“.
Božja milost je prisutna u odgoju djece katolika
Mlada majka ne treba znati „ništa“, jer će se Božja milost pobrinuti za sve. Sakramentalna bračna milost će nju i njezinog supruga provesti kroz mnogo teških i tamnih vremena, bez njene i njegove zasluge. Ništa zapravo ne može pripremiti majku za trenutak kada prvi put primi svoje dijete u naručje te kada ona i njezin suprug postaju potpuno odgovorni za ovu neprocjenjivu malu dušu. Ipak, roditelji moraju napraviti „sve“ što mogu kako bi ga odgojili u vjeri i onda vjerovati da će Bog dovršiti posao.
Mislim da postoji opasnost u razmišljanju da je osoba „završena“ s 18 godina, da je dijete „dobro odgojeno“ (ili nije) do tada. Na kraju krajeva, tko je od nas u potpunosti izgrađen, onakav kakvim nas Bog poziva da budemo, već i prije nego dosegnemo drugo desetljeće? Hodati prema Bogu i prema raju zahtijeva cjeloživotni rad. U ranim godinama, roditelji su ključni pri usmjeravanju djeteta prema ovome. Kasnije će odluka, odgovornost i povlastica biti njegova. Ali mi moramo zapamtiti da je to proces.
Što bi dobri roditelji trebali znati kako bi odgojili djecu u vjeri? I što bi roditelji trebali učiniti?
Što bi roditelji trebali znati o odgoju djece katolika?
Znanje o nekoliko stvari pomoći će roditeljima katolicima ploviti uzbudljivim svijetom dobrog odgajanja njihove djece katolika. Prvo, roditelji trebaju znati da svijet općenito neće podupirati njihove napore da odgoje svoju djecu u katoličkoj vjeri. To nije negativan stav. To je iznošenje činjenice koja nije ništa novo. Još od vremena dok je Isus hodao Zemljom, kršćanska uvjerenja i sami kršćani bili su proganjani. Trebamo se naoružati radosnim ponašanjem i živjeti kršćanskim životom u punini, bez očekivanja da će to biti lako ili da ćemo biti pohvaljeni.
Svijet će se često suprotstavljati našim željama da budemo skromni, časni, ljubazni, velikodušni, strpljivi, umjereni i sveti. U svakom slučaju mi trebamo biti skromni, časni, ljubazni, velikodušni, strpljivi, umjereni i sveti. Svijet će nam reći da trebamo težiti za materijalizmom, zemaljskim dobrima, slavom, moći, „uspjehom“. Mi to moramo odbiti i posegnuti za višim ciljevima, te naučiti našu djecu da učine isto. Trebamo očekivati da budemo ona vrsta revolucionara koja radikalno živi u miru, za Krista. I zapamtite, revolucionari ne moraju nužno imati grupu podrške.
S vremena na vrijeme pronaći ćete potporu istomišljenika koji nastoje odgojiti djecu na isti način kao i vi i takvi ljudi su blagoslovljeno olakšanje i utjeha, kao hladna voda žednoj duši. Doista, trebamo tražiti istomišljenike kako bismo se povezali i razmijenili ideje s njima, ali ne smijemo se pouzdavati u njih u svim slučajevima i u svako vrijeme. Sam Bog će biti naša savršena snaga dok težimo izvršavanju njegove volje u našim obiteljima.
Djeca puno više uče primjerom nego propovijedima i predavanjima
Nadalje, roditelji bi trebali znati kako djeca puno više uče primjerom nego propovijedima i predavanjima. Najbolji je način odgoja djece katolika je da mi sami budemo dobri katolici. Djeca uče biti umjerena kada vide nas kao takve. Oni uče biti ljubazni u govoru po našem primjeru. Oni uče voljeti Misu i sakramente kada mi volimo Misu i sakramente i kada ih vodimo sa sobom kako bi ih mogli doživjeti. Ne trebamo djeci govoriti o važnosti moljenja krunice iako je dijeljenje priča i smjernica Crkve u tom pogledu dobro. Dok su još djeca, možemo im dati male plastične krunice i držati ih u krilu dok mi izgovaramo otajstva i molimo. Naša katolička vjera treba biti u potpunosti ugrađena u naš život zbog nas samih, ali i kako bi ju naša djeca doživjela.
Treća stvar, roditelji bi trebali znati da je ustrajnost ključna, jer s odgojem djece često dolazi patnja. Ovo je teško razumjeti kada se nađete usred toga, posebno u početku. U početku se bavimo odgojem djece kao ostalim „projektima“ – napravimo plan. Dajemo sve najbolje od sebe. Odmah očekujemo pozitivne rezultate, jer smo se stvarno potrudili i napravili sva istraživanja. Ipak, odgoj dobre katoličke djece nije bilo kakav „projekt“. To zahtijeva više vremena, više vjere i više povjerenja nego išta drugo što smo radili.
Ponekad iz odgoja djece proizlaze situacije koje nas testiraju do srži nas samih i izazivaju patnju, ponekad veliku patnju. To je savršeno normalno. Vidite, Bog nas oblikuje dok mi oblikujemo našu djecu. To je neka vrsta „boli odrastanja“. Zapravo, rast prema svetosti bi trebao biti obiteljski pothvat. Ako ostanemo s njim, nemamo se čega bojati i sigurno ćemo „uspjeti“, u njegovo vrijeme i na njegov način.
Najistaknutiji dio majčinog poziva
Jednoga dana, dok sam bila na Misi, iznenada i uistinu sam s pouzdanjem osjetila da je najistaknutiji dio majčinog poziva patiti za svoju djecu. Iskreno vjerujem da, kada ujedinimo svoje svakodnevne patnje s Isusovim patnjama na križu, naša patnja može biti otkupiteljska. Naša djeca mogu biti ohrabrena našom velikodušnošću i duhom prihvaćanja, dok bi u suprotnom bili u iskušenju posustati zbog toga što im nudimo našu patnju.
Što više djece imamo, to više molitve trebamo ponuditi i trebamo biti spremniji za njih prihvaćati male i velike životne križeve. Vječni spas naše djece može ovisiti o tome. Ne mogu se ne prisjetiti sv. Monike koja je svog sebičnog i grešnog sina slijedila u Rim, a nakon toga i u Milano, doslovno ga proganjajući molitvom. Kažu da je jednom prilikom biskup rekao zabrinutoj Moniki: „Sin tolikih suza i molitvi ne može biti izgubljen.“ I svi znamo ishod priče – sveta Monika je postala velika svetica, kao i njezin sin sveti Augustin, koji je također imenovan crkvenim naučiteljem. Svi bismo trebali slijediti primjer svete Monike i biti nemilosrdni molitveni ratnici za našu djecu.
Što bi roditelji djece katolika trebali napraviti?
Nema formule kojom ćemo odgojiti dobru djecu katolike u dobre odrasle katolike, ali možemo iskoristiti strategiju koju su otkrili mnogi roditelji i koja zaista nije tako komplicirana. Najbolje je zapamtiti sljedećih sedam stvari: primati sakramente, čitati djetetu, sjetiti se da nisi sam, ostati postojan, osloniti se na Boga, radovati se, opustiti se.
1. Često primajte sakramente
Ovo ne može biti dovoljno naglašeno. Odmah krstite djecu. Ako tetka Martha ne može doći za dva mjeseca vidjeti bebu, napravite proslavu krštenja kada je njoj to zgodno, ali nemojte odgoditi primanje sakramenta kako biste stali u njezin ili raspored nekoga drugoga. Jako je važno da dijete primi sakrament krštenja što je prije moguće nakon rođenja. Manje je važno je li mama spremna za goste, važnije je da beba uđe u Crkvu. Isto tako, svaki mjesec dogovorite obiteljski dan za ispovijed. Neke obitelji poslije vole otići na sladoled ili na neku drugu poslasticu. Sakrament ispovijedi je ključan za svačiji duhovni rast. Ne možemo ni sanjati da se mjesecima ne tuširamo, a to čisti naše tijelo, pa zašto bismo dopustili da prođe više od mjesec dana bez ispovijedi koja čisti našu dušu? Zadnje, trebali bismo djecu voditi na Misu ne samo nedjeljom, već i više puta tjedno. Mogli bismo napisati cijelu knjigu razloga, ali za sada je dovoljno da kažemo da će oni duhovno rasti, učiti se boljem ponašanju, a i mi majke ćemo imati koristi od toga.
2. Čitajte svome djetetu
Počnite s jednostavnim biblijskim pričama za djecu dok su mali, onda nastavite s drugim katoličkim knjigama i kratkim pričama koje ih uče o vjeri na jednostavan način. Uklopite ih u čitanje priča prije spavanja. Kako vaše dijete raste, dodajte „pravu“ Bibliju, Katekizam, obogaćujte riječi iz različitih izvora. Uzmite vremena kako biste naučili djecu osnovama apologetike (obrana vjere). Složenost biranih apologetskih knjiga može rasti s dobi vašeg djeteta i njegovom mudrosti. Ugnijezditi se na dvosjedu s dobrom knjigom i vašim djetetom može biti način povezivanja kao malo koji, a ako odaberete pravo štivo, to će pomoći vašem djetetu rasti u vjeri.
3. Zapamtite da niste sami
Vaš suprug je vaš partner u vjerskom odgoju vašeg djeteta. Tate nude pogled i mudrost koji mame ne mogu, jednostavno zato što su oni muškarci, a mi nismo. Budite timski igrač i budite otvoreni za ideje i prijedloge vašeg supruga.
4. Ostanite postojani
Podnosite. Moj suprug je igrač golfa. On život povezuje sa sportom. Nedavno je to ovako rekao: „Na golf terenu mogu kontrolirati zamah i razmišljanje, ali ne i vrijeme. Može padati kiša. Može puhati vjetar. Ne mogu to kontrolirati. Ali najbolje što mogu je da namjestim loptu s pravilnim razmišljanjem i upravljam mehanizmom svog udarca. Pozitivno razmišljam i nastavljam dalje.“ Život nije golf, ali ideja kontroliranja onoga što možemo i prepuštanja ostatka Bogu je dobar plan.
5. Oslonite se na Božje milosti
Vjerujte Njemu.
6. Radujte se
Budite zahvalni. Uživajte u svakom trenutku, u svakoj fazi i svakom izazovu. Dok težimo dobrom odgoju naše djece, vidjet ćemo i osobni rast. Bog je tako dobar.
Osma stvar bi mogla biti shvaćanje da se „uspjeh“ ne mjeri samo vanjskim znakovima. Bog djeluje na tajanstvene načine u najdubljim dijelovima ljudske duše. On radi na našoj djeci dok radi na nama. Vjerujte Mu!
Molitva roditelja za njihovu djecu
Dobri Bože, zahvaljujemo Ti što si nam darovao djecu i učinio ih baštinicima Neba po svetom krštenju, a nama povjerio njihov odgoj. Ispuni nas osjećajem odgovornosti; pomozi nam brinuti za njihovo zdravlje, ali posebno u očuvanju njihove nevinosti i čistoće srca. Daj nam da ih možemo naučiti prepoznati Te, služiti Tebi i voljeti Tebe cijelim svojim srcem. Daj nam da sami možemo pažljivo izbjeći sve što im trebamo uskratiti i da možemo marljivo vježbati sve što ih trebamo naučiti. Predajemo ih, Bože, Tvojoj očinskoj brizi i neka ih čuvaju Tvoji sveti anđeli. Blagoslovi naše napore, Nebeski Oče, daj da se naša djeca razvijaju Tebi u čast i da ustraju u vrlinama do kraja! Amen.
Integrated Catholic Life
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo
zenavrsna.com
Nakon što ih papa nije htio primiti odvojeno, Predsjedništvo u Vatikan ipak ide zajedno
Sveta Stolica je ranije otkazala sve pojedinačne audijencije te je putem Apostolske nuncijature u Sarajevu upućen zajednički poziv članovima Predsjedništva, uz jasnu poruku da ih papa želi primiti zajedno.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine boravit će u službenom posjetu Svetoj Stolici u ponedjeljak, 9. ožujka.
Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine susrest će se sa Svetim Ocem, papom Lavom XIV., i tajnikom za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u Državnom tajništvu Svete Stolice, nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom, priopćeno je iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ranije je došlo do nesuglasica oko posjeta članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Vatikanu, nakon što su pojedini članovi pokušali organizirati odvojene susrete s papom Lavom XIV.
Prema tadašnjim informacijama, srpska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović prva je zatražila audijenciju kod pape i već joj je bio određen termin. Nakon toga zahtjeve za susret uputili su i Denis Bećirović te Željko Komšić, što je dovelo do situacije u kojoj su svi članovi državnog vrha željeli odvojene prijeme u Vatikanu.
Sveta Stolica je nakon toga odlučila otkazati sve pojedinačne audijencije te je putem Apostolske nuncijature u Sarajevu upućen zajednički poziv članovima Predsjedništva, uz jasnu poruku da ih papa želi primiti zajedno.
Vatikan je tom odlukom naglasio kako očekuje jedinstven nastup državnog vrha Bosne i Hercegovine, čime je spriječeno novo političko nadmetanje među članovima Predsjedništva i poslana poruka da pred papu mogu doći samo kao zajednička institucija, a ne pojedinačno, prenosi Bljesak.info.
Uspjesi učenika OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac: nagrade na natjecanju „Perom do neovisnosti“ i održano općinsko natjecanje iz matematike
U Osnovnoj školi „Kiseljak 1“ Bilalovac proteklih dana zabilježene su brojne uspješne aktivnosti i rezultati učenika koji su još jednom pokazali znanje, trud i predanost na školskim natjecanjima.
Posebno vrijedan uspjeh ostvarile su učenice ove škole na 5. natjecanju „Perom do neovisnosti“, koje je održano u Perzijsko-bosanskom koledžu s internatom. Učenice OŠ „Kiseljak 1“ ostvarile su izvrsne rezultate:
🥇 1. mjesto – Emina Topalović, uz mentorstvo nastavnice hrvatskog jezika Fatime Stomornjak
🥈 2. mjesto – Emana Dahija, uz mentorstvo nastavnice hrvatskog jezika Zehre Šljivo
Ovim uspjehom učenice su na najbolji način predstavile svoju školu te još jednom potvrdile kvalitetan rad učenika i njihovih mentora. Iz škole su uputili iskrene čestitke učenicama i njihovim nastavnicama uz želju za još mnogo uspjeha u budućnosti.
Istodobno, 5. ožujka 2026. godine u OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac održano je i općinsko natjecanje iz matematike za učenike šestih, sedmih, osmih i devetih razreda osnovnih škola.
Rezultati natjecanja:
Šesti razredi
1. Esma Bašić – OŠ „Kiseljak 2“ Zabrđe (mentor Mehmed Hodžić)
🥈 2. Emin Ibreljić – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Miralem Šabaredžović)
3. Emina Boja – OŠ „Kiseljak 2“ Zabrđe (mentor Mehmed Hodžić)
Sedmi razredi
1. Ejna Mušanović – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Fata Ganija)
2. Naida Drinić – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Arnela Šabanović)
3. Ajna Litrić – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Mediha Zrno)
Osmi razredi
1. Alija Bilić – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Miralem Šabaredžović)
2. Amina Brkanović – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Miralem Šabaredžović)
3. Davud Bejtić – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Nirmela Murtić)
Deveti razredi
1. Adna Turčinović – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Mediha Zrno)
2. Dino Mukača – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Fata Ganija)
3. Armin Behlil – OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac (mentor Mediha Zrno)
Iz škole su čestitali svim učenicima na sudjelovanju i ostvarenim rezultatima te zahvalili njihovim mentorima na uloženom trudu i radu.
Posebnu zahvalnost uputili su i brojnim tvrtkama, ustanovama i prijateljima škole koji su pomogli organizaciju i realizaciju općinskog natjecanja, među kojima su: PPU-IKRE, Bilalović d.o.o., Grakop d.o.o., Tilea d.o.o., Stanić Beverages – Juicy, Trotil d.o.o., Auto servis „Bajrić“, Restoran „Orijent“, TENNECO Ing d.o.o., Tibra Pacific, Muzuri d.o.o., Grawe osiguranje, Bucomerc T.W.I., Medžlis IZ Kiseljak, Foto & Video „MOCA“, Pekara Agić, Restoran „Han“, UG „Put dobrote“, Autoškole Magnum, Kompas i Zrno te brojni drugi prijatelji i poduzetnici koji su podržali ovaj događaj.
Uspjesi učenika i organizacija natjecanja još jednom potvrđuju kvalitetan rad i predanost učenika i nastavnika u OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac.
Kiseljak.info
U Općinskoj vijećnici održana Svečana akademija povodom Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine
Povodom obilježavanja 1. ožujka/marta – Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine, u Općinskoj vijećnici Kiseljak održana je Svečana akademija kojoj su nazočili predstavnici javnog, političkog i društvenog života općine te brojni građani.
Program obilježavanja započeo je u popodnevnim satima, a nazočnima su se prigodnim govorima obratili načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak i predsjedatelj Općinskog vijeća Kiseljak mr. sc. Elvedin Mušanović.
Predsjedatelj Općinskog vijeća u svom je obraćanju istaknuo kako se ova važna obljetnica po prvi put institucionalno obilježava za sve narode koji žive u Bosni i Hercegovini, naglasivši da je Kiseljak i tada, kao i danas, bio pretežno ruralna zajednica. Podsjetio je i kako je na referendumu za neovisnost u Kiseljaku glasovalo 83,4 % birača.
Naglasio je kako Dan neovisnosti nosi različita sjećanja, ali da je posebno važno institucionalno uvažavanje i ravnopravnost. Istaknuo je da, ukoliko želimo biti dosljedni, moramo graditi institucionalnu ravnopravnost koja će biti na korist svim građanima. Kao ključnu poruku izdvojio je potrebu izgradnje povjerenja, međusobnog uvažavanja i poštovanja kako bi se očuvala stabilnost i osigurala bolja budućnost, uputivši na kraju čestitku građanima povodom Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine.
Načelnik Općine Kiseljak u svom je obraćanju naglasio kako su važni datumi sastavni dio života svakog čovjeka – od rođenja do trenutaka kada nas napuštaju najbliži – ali i važni državni datumi koji oblikuju povijest naroda i države. Podsjetio je na povijesne okolnosti raspada bivše Jugoslavije i političke procese koji su prethodili referendumu o neovisnosti Bosne i Hercegovine održanom 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine.
Istaknuo je kako je referendum održan nakon što su pregovori o budućnosti države propali te nakon što su srpski zastupnici napustili skupštinu, što je dovelo do odluke o raspisivanju referenduma. Naglasio je kako jedan narod nije sudjelovao na referendumu te da Bosna i Hercegovina i danas ostaje duboko podijeljeno društvo u kojem značajan dio stanovništva ne obilježava ovaj datum.
„Moramo pronaći prostor za sve nas. Bilo bi dobro da svi poštuju ovaj datum u Bosni i Hercegovini. Čini se da često napravimo jedan korak naprijed, a dva nazad. Gotovo nijedan praznik u BiH ne obilježava cijela država, ali na nama je da gradimo međusobno razumijevanje i poštovanje“, poručio je načelnik, uputivši građanima čestitku povodom Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine.
Protokolarni dio i vođenje programa bili su povjereni Neđadu Topaloviću, književniku i predsjedniku Kluba vijećnika SDA.
Svečanosti je poseban ton dao i prigodan glazbeni program. U umjetničkom dijelu nastupila je profesorica glazbe Melika Karić, koja je uz glazbenu matricu izvela emotivne interpretacije pjesama „S one strane Plive“ i „Zemljo moja“, čime je dodatno upotpunjena svečana atmosfera obilježavanja.
Svečana akademija u Kiseljaku još je jednom potvrdila važnost zajedničkog obilježavanja državnih blagdana te potrebu njegovanja dijaloga, međusobnog poštovanja i zajedničke odgovornosti za budućnost Bosne Hercegovine.
Kiseljak.info
U Vitezu obilježena 34. obljetnica utemeljenja Zbornog područja Vitez HVO-a
U župnoj crkvi sv. Juraja u Vitezu danas je služena misa zadušnica, nakon koje je ispred zgrade Općine Vitez kod Spomen-obilježja upriličeno polaganje vijenaca i paljenje svijeća povodom 34. obljetnice utemeljenja Zbornog područja Vitez Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Programu obilježavanja prisustvovali su brojni branitelji, članovi obitelji poginulih i nestalih te predstavnici braniteljskih udruga i institucija sa svih razina vlasti. Među uzvanicima bilo je i izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH koje je predvodila predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara. Događaju su nazočili i izaslanica u Domu naroda PS BiH Marina Pendeš, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH Ilija Nakić, federalni zastupnici Marijan Marjanović i Dajana Frljić, predstavnici Vlade Županije Središnja Bosna, ministri Anto Matić i Mirjana Plavčić, predstavnici krovnih braniteljskih udruga predvođeni Nikicom Tomićem, Miroslavom Zelićem i Lazarom Martinovićem, kao i predstavnici Republike Hrvatske.
Počast poginulima odalo je i izaslanstvo Oružanih snaga BiH na čelu sa zamjenikom načelnika Zajedničkog stožera OS BiH, general-bojnikom Tomom Kolendom, a vijence je položio i nekadašnji zapovjednik Zbornog područja Vitez HVO-a Tihomir Blaškić.
Misu zadušnicu predvodio je župnik fra Zoran Mandić, koji je u propovijedi naglasio važnost trajnog sjećanja na žrtvu hrvatskih branitelja te istaknuo doprinos brojnih sudionika ratnih zbivanja koji su djelovali izvan prve crte – logistike, tehničkog osoblja i volontera. Posebno je istaknuta potreba da se kultura sjećanja njeguje dostojanstveno, bez podjela, uz jačanje zajedništva i društvenog priznanja svima koji su sudjelovali u obrani.
Zborno područje Vitez osnovano je 27. veljače 1992. godine u Busovači radi organiziranja obrane hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni. Postrojbe koje su djelovale u njegovu sastavu imale su značajnu ulogu u obrani hrvatskih prostora u lašvanskoj, lepeničkoj, žepačkoj, vrbaskoj, vareškoj i usorskoj regiji, a mnogi branitelji sudjelovali su i u završnim vojnim operacijama hrvatskih snaga.
Organizaciju ovogodišnjeg obilježavanja predvodila je Udruga nositelja ratnih odličja HVO HB Srednjobosanske županije na čelu s Jozom Stojakom Mungosom. Program je zaključen porukom o važnosti očuvanja istine i kulture sjećanja na branitelje Središnje Bosne te naglaskom na trajnu zahvalnost svima koji su dali doprinos obrani – na bojišnici i izvan nje.
Izabrano novo rukovodstvo udruge PRSTEN BiH: Evo tko je izabran iz Središnje Bosne
Danas je u hotelu Mostar izabrano novo rukovodstvo bosanskohercegovačke udruge PRSTEN. Za novog predsjednika izabran je Eugen Šušak, a za počasnog predsjednika imenovan je dosadašnji predsjednik Svjetlan Stanić.
Također je imenovan i novi Upravni odbor, kojeg čine ljudi iz Srednje Bosne, Hercegovine i Posavine, a iz Srednje Bosne u Upravni odbor izabrani su:
Vitez: Dragan Kafadar, Dragan Rajković, Igor Šakić, Matija Marjanović
Novi Travnik: Ivica Džambas i Martin Banović
Kreševo: Svjetlan Stanić, Goran Stanić, Boris Marijanović, Boris Marić
Kiseljak: Vjekoslav Vuković, Vedran Misurić Ramljak, Anto Perić
Žepče: Ivo Klarić
Jajce: Boško Barišić
Članovi UO iz Posavine su Dragutin Živković, Marko Lukač, iz RS Davor Pranjić, dok su iz Hercegovine imenovani Mirjana Miličević, Veseli Čule, Frano Medić, Davor Krešić, Robert Knezović, Damir Vidačak, Miljana Glamuzina, Drago Bago, Josip Mališić,Mladen Džajić i Ivan Šušnjar.
Otvorena izložba likovnih radova „Analle 2025“ u Kiseljaku
U izložbenom paviljonu Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“ u Kiseljaku večeras je svečano otvorena tradicionalna izložba likovnih radova „Analle 2025“, u organizaciji HKD Napredak – Podružnica Kiseljak.
Ova vrijedna kulturna manifestacija i ove je godine okupila brojne ljubitelje umjetnosti te potvrdila dugogodišnju uspješnu suradnju s Udrugom likovnih umjetnika HKD Napredak Sarajevo.
Nazočnima se na početku obratio predsjednik HKD Napredak Podružnica Kiseljak dr. sc. Ivo Miro Jović, istaknuvši značaj kontinuiranog održavanja izložbe koja već desetljećima obogaćuje kulturni život Kiseljaka i pruža priliku publici da upozna raznovrsna likovna ostvarenja članova Udruge likovnih umjetnika.
Izložbu je službeno otvorio načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak, naglasivši važnost kulture i umjetnosti za lokalnu zajednicu te zahvalivši organizatorima i umjetnicima na doprinosu kulturnom životu općine.
Ravnateljica Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“ Mirjana Medić također se obratila okupljenima, izrazivši zadovoljstvo što je škola domaćin ovakvog događaja te naglasila važnost povezivanja obrazovanja i umjetnosti.
O izloženim djelima govorila je prof. Ivana Ribičić, približivši publici umjetnički izričaj i raznolikost radova koji su predstavljeni na izložbi. Posjetiteljima se obratila i predsjednica Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Hiba Mustafić, istaknuvši zadovoljstvo nastavkom suradnje i gostovanja izložbe u Kiseljaku.
Svečani program obogaćen je prigodnim kulturno-umjetničkim sadržajem. Stihove su recitirale Leona Trogrlić i Iris Kunštek, dok je u glazbenom dijelu večeri na glasoviru nastupio Luka Šitum.
Tekst je čitala Binasa Memić, čime je svečanost dobila dodatnu umjetničku dimenziju.
Izložba „Analle 2025“ i ove je godine potvrdila važnost umjetnosti kao mosta suradnje, duhovne refleksije i kulturnog zajedništva, a posjetiteljima će biti dostupna za razgledanje u narednom razdoblju.
Kiseljak.info
Proslava 90. rođendana, promocija knjigâ fra Benedikta Vujice i uručenje odlikovanja “Croce pro Ecclesia et Pontifice”
U organizaciji Franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskog u Beogradu i Beogradske nadbiskupije organizirana su uistinu dva lijepa događaja, odnosno dvostruko slavlje u čast fra Benedikta Vujice, uglednog člana Provincije Bosne Srebrene. Naime, proslavljen je fra Benediktov 90. rođendan, te upriličena svečana akademija s promocijom njegovih dviju nedavno objavljenih knjigâ u izdanju Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi.
U petak navečer 20. veljače u dvorani Beogradske nadbiskupije okupili su se brojni gosti na proslavu slavljenikovog 90. rođendana. Svečanoj večeri u kršćanskom zajedništvu s fra Benediktom nazočila je njegova bliža i daljnja rodbina, mostarsko-duvanjski biskup, provincijal Bosne Srebrene, te brojni svećenici i redovnici iz više biskupija i Provincije Bosne Srebrene,
Drugoga dana 21. veljače u 10 sati slavljena je sveta misa u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Ante. Svetu misu, u suslavlju svečara fra Benedikta Vujice, predvodio je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup. U koncelebraciji s njime bili su fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, mons. Luka Sartori, tajnik Apostolske nuncijature u Beogradu, vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, fra Ilija Alandžak, gvardijan samostana sv. Ante u Beogradu, fra Mario Katušić, gvardijan samostana Duha Svetoga u Fojnici, te ostali svećenici iz drugih biskupija i fra Benediktova subraća iz Provincije Bosne Srebrene. Svetom misnom slavlju nazočili su i članovi fra Benediktove obitelji, prijatelji, redovnice iz Beograda, te domaći župljani.
U svojoj bogatoj propovijedi, referirajući se na evanđeoska čitanja odnosno poziv učenika Mateja, biskup Palić je pojasnio da je i fra Benedikt svojim životom odgovorio na Isusov milosni poziv, te kako je kroz dugi niz godina, radeći u formaciji budućih fratara i svećenika, pomogao tolikim mladićima da svojim životom odgovore na poziv i slijede put savršenstva. Naglasio je kako nas Gospodin poziva ne zato što smo dostojni, nego da dopustimo da nas preobrazi Njegova milost. Podsjetio je na istinu da Crkva nije “muzej za svece, nego bolnica za grešnike”.
Na koncu svete mise uslijedile su riječi pozdrava i čestitke slavljeniku fra Benediktu. Najprije je gvardijan fra Ilja ukratko opisao fra Benediktov život, predstavljajući sve službe koje je obnašao za života u svojoj Provinciji i mjesnoj Crkvi. Zatim se prigodnim govorom obratio fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene. Čestitao je fra Benediktu devedeseti rođendan, zahvalivši mu na svjedočanstvu franjevačkog života i svemu što je za života učinio za svoju redovničku zajednicu. “Vaš život duboko je ukorijenjen u karizmu svetoga Franje Asiškoga – u jednostavnosti, poniznosti i radosti služenja. U vremenu koje se mijenjalo, Vi ste ostajali postojani. U izazovima ste bili smireni. U radu neumorni. U bratstvu – uvijek prisutni”, samo je jedna od misli koje je provincijal uputio slavljeniku. Nakon provincijala u ime beogradskog nadbiskupa i svih svećenika Nadbiskupije slavljeniku se obratio prečasni Ivan Poleto, kancelar Beogradske nadbiskupije, zahvalivši fra Benediktu za osobni doprinos crkvenom i kulturnom životu Beogradske nadbiskupije. Na koncu, u ime župne zajednice sv. Ante u Beogradu, slavljeniku i nazočnima obratio se g-din Ivan Debeljak, najstariji član župe sv. Ante u Beogradu, zahvalivši fra Benediktu na svemu što čini na dobrobit ove zajednice.
Nakon misnog slavlja u Pastoralnom centru Nadbiskupije Papa Ivan Dobri započela je u 12 sati svečana akademija i predstavljanje knjigâ čiji je autor fra Benedikt. Prije uvodnog obraćanja uslijedila je glazbena numera u izvedbi baritona g-dina Siniše Markanovića, u klavirskoj pratnji maestra g-dina Bartolomeja Stankovića. Ovaj dvojac je tijekom akademije, između obraćanja govornika na skupu, izveo još nekoliko izabranih kompozicija kršćanske tematike. Zatim je beogradski gvardijan fra Ilija Alandžak još jednom pozdravio sve nazočne goste, a na poseban način njegovu ekselenciju mons. Santa Gangemia, apostolskog nuncija u Republici Srbiji, g-dina Ivana Zeku Pivača, zamjenika veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji, g-dina Radomira Rakića, protođakona i profesora Biblije u miru, kao i sve druge uvažene goste koje je već ranije pozdravio na koncu svetog misnog slavlja. Fra Ilija je pozdravivši sve nazočne na poseban način uputio riječi zahvalnosti svima onima koji su pomogli u izdavanju dviju fra Benediktovih knjigâ te je prepustio riječ predstavljačima knjige.
Najprije je govorio dr. sc. p. Marijan Steiner predstavivši obje fra Benediktove knjige. Prisjetio se trenutka kada je prije četrdeset godina upoznao fra Benedikta na otoku Hvaru te kako po Božjoj providnosti sada obojica žive i djeluju u Beogradu. Prva knjiga nosi naslov De origine, natura et contentu doctrinali praefationum ad „Pater noster“ in anaphoris rituum orientalium i riječ je o fra Benediktovoj doktorskoj disertaciji koju je postigao 1971. godine. Dr. Steiner je najprije ukratko pojasnio razloge zašto ova vrijedna doktorska disertacija, napisana latinskim jezikom, nije objavljena i ranije kako bi u obliku knjige bila dostupna širem čitateljstvu. Zatim je svim nazočnima detaljno, po pojedinim poglavljima, prikazao sadržaj knjige. Nakon toga je predstavio i Imenarnik, knjigu na kojoj je fra Benedikt radio godinama. Pojasnio je sadržaj knjige koja se na studiozan način bavi etimologijom, odnosno porijeklom kršćanskih imena i njihovim značenjem. Nadalje je naglasio kako je autor, koristeći se Rimskom martirologijem, odnosno popisom kršćanskih svetaca i mučenika, na jednostavan način protumačio povezanost svakoga imena sa svecima i blaženicima Katoličke crkve.
Nakon njega govorio je dr. fra Mile Babić. Na početku je posjetio prisutne na dokumente Drugog vatikanskog sabora, kao i na epohalni susret tadašnjeg pape Pavla VI. i pravoslavnog patrijarha Atenagore kada su dokinuli međusobno izrečenu ekskomunikaciju. Ukazao je na važni pojam reformacije u smislu vraćanja evanđeoskim izvorima, odnosno potrebu obraćenja i kršćanskog jedinstva. Podsjetio je nazočne da je fra Benedikt to zajedništvo živio i svjedočio vlastitim životom, što se na najbolji način vidi u njegovoj dugogodišnjoj nazočnosti i kršćanskom svjedočanstvu vjere s drugima i drugačijima na području Beogradske nadbiskupije. Zatim je fra Mile, referirajući se na teološki opus Petra Lombardijskog, naglasio da su se u fra Benediktovom životu na evanđeoski način posve ujedinili riječi i djela.
Nakon predstavljača slavljeniku i nazočnima obratio se mons. Marko Trošt, generalni vikar Beogradske nadbiskupije te u ime odsutnog beogradskog nadbiskupa i cijele Nadbiskupije fra Benediktu čestitao rođendan i zahvalio za sve što čini za mjesnu Crkvu. Nakon njega je fra Damir Pavić, zamjenik glavnog urednika revije Svjetla riječi, u ime svih djelatnika ovog Medijskog centra Provincije Bosne Srebrene čestitao fra Benediktu njegov rođendan, izrazio radost što su fra Benediktove knjige tiskane u nakladi Svjetla riječi, poželio slavljeniku dobro zdravlje, te da nas u budućnosti obraduje još ponekom knjigom. Zatim je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić još jednom čestitao u ime svih franjevaca Bosne Srebrene i zahvalio fra Benediktu na svemu što čini za dobrobit Provincije, poželjevši mu dobro zdravlje. Nakon provincijala slavljeniku se, najprije na latinskom a potom i na talijanskom, obratio mons. Santo Gangemi, apostolski nuncij Svete Stolice u Republici Srbiji i zahvalio mu kao kršćaninu i svećeniku na svjedočanstvu evanđeoskog života. Vrhunac njegova obraćanja bilo je kada je slavljeniku priopćio da mu je, poradi njegovih zasluga kao redovniku i svećeniku, Sveti Otac uručio medalju Croce pro Ecclesia et Pontifice, najviše odlikovanje Svete Stolice koje se dodjeljuje laicima i kleru za dugogodišnju vjernost Crkvi i ustrajnost u službi. Nakon što mu je uručeno odlikovanje apostolski nuncij pročitao je povelju pape Leona XIV. na latinskom jeziku koja se uručuje zajedno s medaljom.
Nakon što se nazočnima još jednom obratio gvardijan fra Ilija Alandžak te zahvalio svima koji su uzveličali ovaj događaj, na poseban način fra Benediktovom bratu i sestri i najbližoj obitelji, riječi zahvale izgovorio je i fra Benedikt.
On je najprije, kao veliki latinist, citirao jednu latinsku poslovicu koja u prijevodi znači: Zahvalnost je krepost ne samo najveća, nego krepost svih drugih kreposti. U tom smislu zahvalio je Bogu na proživljenih devedeset godina života. Naveo je sve razloge zbog kojih treba uvijek zahvaljivati i Bogu i ljudima. Prisjetio se kako ga je Božja pomoć pratila kroz sva razdoblja njegova života. Nazočne je podsjetio da smo tu zahvalnost izrazili u euharistijskoj molitvi tijekom svete mise. Zahvalio je najprije p. Marijanu Steineru i fra Mili Babiću koji su na lijep i dostojanstven način nazočnima predstavili njegove knjige. Zahvalio je i biskupu mons. Petru Paliću za njegovu nazočnost s kojim ga veže neobično prijateljstvo. Naime, fra Benedikt je biskupu Paliću održao duhovne vježbe uoči njegova biskupskog ređenja. Zahvalio je svim govornicima, na poseban način papinskom nunciju koji je pokrenuo inicijativu da mu Sveti Otac udijeli ovo prestižno odlikovanje, obećavši svoje molitve za Papu i nuncija. Od srca je zahvalio i ocu provincijalu i drugoj nazočnoj braći. Prisjetio se kako je tijekom života bio odgojiteljem sadašnjim biskupima i provincijalima. Zahvalio je i mons. Marku te ga zamolio neka prenese njegov pozdrav uzoritom kardinalu Nemetu. Zahvalio je i glazbenicima koji su uzveličali ovo slavlje. Prisjetio se dana kada je i sam mogao zapjevati, ali sada mu ponestaje snage. Zahvalio je i svima, na poseban način bratu, sestri i njihovim obiteljima, te svim nazočnima i završio još jednom latinskom izrekom koja veli: Zemlja ništa nije gorega stvorila od nezahvalnosti.
Nakon svečane akademije uslijedio je zajednički ručak u restoranu Nadbiskupije, gdje su slavljeniku također uručeni brojni darovi i upućene rođendanske čestitke. Među ostalim darovima članovi fra Benediktove obitelji uručili su slavljeniku i dar od sestara klarisa s Brestovskog.
Dragom bratu fra Benediktu neka je sretan i blagoslovljen 90. rođendan i neka, kako i samo njegovo ime kaže: Benedictus – blagoslovljen, bude blagoslovljen u sve dane svoga života i neka i nadalje bude izvor blagoslova svima onima koje susreće.
FIA
U srijedu otvorenje izložbe likovnih radova “Analle 2025” u Kiseljaku
Hrvatsko kulturno društvo Napredak – Podružnica Kiseljak poziva sve ljubitelje umjetnosti na svečano otvorenje izložbe likovnih radova „Analle 2025“, koja će biti održana u srijedu, 25. veljače 2026. godine u 19 sati u izložbenom paviljonu Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“ u Kiseljaku.
Riječ je o tradicionalnoj izložbi likovnih uradaka članica i članova Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Sarajevo, koja se u Kiseljaku održava već 27. put, potvrđujući kontinuitet suradnje i bogatu kulturnu povezanost.
Izložba je revijalnog karaktera te publici donosi raznovrsna likovna ostvarenja koja će, kako ističu organizatori, u korizmenom vremenu biti poticaj na duhovno promišljanje, tišinu i približavanje Bogu.
Program otvorenja bit će obogaćen prigodnim recitacijama učenika Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“, koje je pripremila profesorica Maja Vujica, dok će posjetiteljima dobrodošlicu uputiti predsjednik Podružnice HKD Napredak Kiseljak dr. sc. Ivo Miro Jović.
Pokrovitelj događaja je načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak.
Organizatori ističu kako ih raduje nastavak dugogodišnje suradnje te pozivaju sve žitelje da svojim dolaskom podrže umjetnike i uživaju u izloženim djelima u ozračju korizmenog i uskrsnog razdoblja.
Kiseljak.info
Različiti pristupi početku Ramazana: Evo kada će muslimani širom svijeta započeti post
Ramazan ove godine neće početi na isti dan u svim zemljama. Iako muslimani u Bosni i Hercegovini prvi dan posta započinju u četvrtak, 19. veljače, u nekoliko drugih zemalja prvi dan Ramazana bit će srijeda, 18. veljače.
Razlike u određivanju početka Ramazana uglavnom su zbog različitih metoda uviđanja mladog mjeseca, poznatog kao mlađak. Naime, Saudijska Arabija je već u utorak navečer primijetila mladi mjesec i priopćila kako će post početi u srijedu. Slično tomu, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Bahrein, Palestina, Sudan i Džibuti također su najavili kako će Ramazan započeti u srijedu.
U Iraku, sunitski i šiitski muslimani također će postiti od srijede, a isti datum početka Ramazana bit će i za sunitske muslimane u Libanu.
Za razliku od njih, Egipat, Jordan, Sirija, Indonezija i Malezija odlučili su da će post početi u četvrtak, 19. veljače. Također, Turska, Oman, Singapur i Australija slijede isti pristup, temeljen na astronomskim proračunima.
U Bosni i Hercegovini, prema takvimu Islamske zajednice, prvi dan Ramazana bit će četvrtak, a bajram-namaz će se obaviti u petak, 20. ožujka, u 6:29 sati.
Danas je Čista srijeda. Što to točno znači i koja je razlika između nemrsa i posta?
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca
Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, kojom započinje korizma, odnosno vrijeme od 40 dana, ne računajući nedjelje, što je poseban oblik pokorničke priprave za proslavu Kristova vazmenoga otajstva.
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca. Naziv joj potječe iz obreda pepeljenja, kad svećenik vjernike posipa pepelom po glavi ili im, već prema običajima kraja, pepelom pravi znak križa na čelu, i pri tome izgovara riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju.” Ponegdje se mogu čuti i riječi iz ranijih obrednika: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”.
Pepeo kojim se vjernici posipaju dobiva se od spaljenih grančica prošlogodišnje Cvjetnice. Posipanje pepela na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu patnju i vjernikovu spremnost da sudjeluje svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti u Kristovoj žrtvi.
Posipanje pepela u kršćanskoj tradiciji označava pokoru i spremnost na novi život, na što podsjećaju riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju”, dok formula “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti” podsjeća na čovjekovu smrtnost i prolaznost, kao i na potrebu da se čovjek u punoj poniznosti podloži Bogu, svome Stvoritelju.
Pepelnica uvijek pada u srijedu, a kako je riječ o pozivu na unutrašnje čišćenje, zato se i naziva Čistom srijedom. Da bi se naglasio pokornički karakter Čiste srijede, taj je dan, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom.
Postiti znači najesti se jednom do sita u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso. Obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mliječni proizvodi. Naglasak je na umjerenosti u hrani, štoviše dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Post obvezuje sve vjernike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve koji su navršili 14 godina života u sve petke, a napose korizmene, osim onda kada na taj dan padne svetkovina.
Post i nemrs ne obvezuju one koji se nalaze u težim životnim situacijama, kao što su npr. bolesnici, trudnice, dojilje, putnici ili oni kojima je zbog trenutačnih okolnosti u kojima se nalaze teško postiti i ne mrsiti. U takvim se okolnostima preporučuje, ako je to fizički moguće, da se post i nemrs zamijene nekim drugim djelom pokore.
Čista srijeda dan je koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno kroz dva vida: s jedne strane zauzetijim nastojanjem oko odbacivanja svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom.
Šarena povorka maškara razveselila Kiseljak: Ključevi grada predani najmlađima
Kiseljak je danas bio ispunjen bojama, smijehom i dječjom radošću jer je održana tradicionalna povorka maškara Osnovne škole „Kiseljak“.
Brojni učenici, učitelji i roditelji sudjelovali su u veseloj karnevalskoj povorci koja je oživjela gradske ulice i donijela pravo pokladno raspoloženje.
Povorka je krenula ispred Osnovne škole „Kiseljak“, a vesela kolona maskiranih učenika prošla je kroz središte grada, pored zgrade Općine Kiseljak, do Srednje škole, nakon čega su se sudionici vratili u sportsku dvoranu osnovne škole gdje je upriličen prigodan program i druženje.
Učenici su se predstavili u raznovrsnim i maštovitim kostimima – od princeza, superjunaka i klaunova do brojnih likova iz bajki i svakodnevnog života.
Gradom su odjekivali smijeh, pjesma i vesela atmosfera koju su građani rado pozdravljali i podržavali.
Nakon povratka u školsku dvoranu održana je prigodna priredba, a okupljenima se obratio načelnik općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak. U duhu pokladne tradicije načelnik je tom prilikom simbolično predao ključeve grada najmlađima, čime je Kiseljak na jedan dan „predan“ dječjoj mašti, veselju i zabavi.
Program je nastavljen plesom, glazbom i igrom, a učenici su uživali u zajedničkom druženju i karnevalskom programu.
Današnja povorka još je jednom potvrdila kako pokladno vrijeme u Kiseljaku ima posebno mjesto u srcima najmlađih, ali i svih žitelja koji svake godine s veseljem prate ovu razigranu tradiciju.
Kiseljak.info
Brnjaci večeras u znaku tradicije i maski: U tijeku izbor najljepše narodne nošnje
U Hrvatskom domu Brnjaci večeras vlada vesela i razigrana atmosfera jer je u tijeku središnji program ovogodišnjih poklada – izbor najljepše narodne nošnje za djecu i odrasle.
Dvorana je ispunjena brojnim posjetiteljima, sudionicima i maskiranim skupinama, a večer je započela uz glazbu uživo, ples i zajedničko kolo koje je okupilo sve generacije – od najmlađih do najstarijih čuvara tradicije.
Posebnu pažnju privlače sudionici odjeveni u bogate i autentične narodne nošnje, ali i kreativne maske koje dodatno doprinose pokladnom ugođaju. Uz folklorne motive i tradicionalnu glazbu, Brnjaci još jednom potvrđuju koliko se u ovom kraju njeguje običaj zajedništva i pokladnog veselja.
Uz domaćine, večer okuplja i velik broj gostiju koji uživaju u druženju, pjesmi i plesu, dok žiri ima zahtjevan zadatak odabrati najljepše i najautentičnije nošnje.
Pokladno slavlje nastavlja se i sutra, na Pokladni utorak, kada slijedi završna večer programa uz izbor najkreativnijih maski za odrasle te veliko izvlačenje tombole.
Organizatori su pripremili i vrijedne nagrade, a posebnu pažnju privlači glavna nagrada tombole u iznosu od 500 KM, koja će zasigurno dodatno privući brojne posjetitelje na završnicu poklada.
Poklade u Brnjacima tako i ove godine potvrđuju status jedne od najveselijih i najposjećenijih zimskih manifestacija u općini Kiseljak, uz poruku da tradicija, zajedništvo i dobra zabava i dalje žive punim plućima.
Kiseljak.info
Grupa Lelek uvjerljivo odnijela pobjedu na Dori, Andromeda ide na Eurosong
Nakon dvije uzbudljive poluzavršnice Dore 2026., publika je od 16 najboljih izvođača izabrala svog predstavnika za ovogodišnji Eurosong.
Grupa Lelek predstavljat će Hrvatsku s pjesmom “Andromeda” u svibnju na Eurosongu u Beču. U finalu su podjednako odlučivali glasovi ocjenjivačkih sudova (žirija) i glasovi gledatelja.
Finale najvećeg glazbenog spektakla vodili su uigrani voditeljski parovi Barbara Kolar i Duško Ćurlić te Iva Šulentić i Ivan Vukušić, a samu večer dodatno je začinio nastup Tončija Huljića i grupe Magazin.
Izbor pjesme predstavnice za Eurosong
23:03 Pročitani su i glasovi publike, koji su uvjerljivo presudili u korist grupe Lelek s pjesmom “Andromeda”, koja će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu.
22:47 Glasovi su pristigli. Prvo smo čuli glasove stručnih žirija.
Međunarodni žiri: London je 12 bodova dodijelio Noelle, a San Marino je 12 bodova dodijelio grupi Lelek, baš kao Luksemburg i Oslo.
Domaći žiri: Rijeka je 12 bodova dala Steli Rade, Split je svojih 12 bodova poslao Lelek, Zagreb je 12 bodova dodijelio Steli Rade, a Osijek bi na Eurosong poslao grupi Cold Snap sa svojih 12 bodova.
22:20 Dok je trajalo zbrajanje glasova, publiku u studiju i sve one koji prate prijenos, zabavio je Tonči Huljić grupa Magazin. Pjesmom “Nostalgija” otvorili su svoj glazbeni program, a na pozornici im se pridružila Lidija Horvat-Dunjko i s Lorenom Bučan zapjevala. Uslijedile su pjesme “Na svijetu sve”, “Nesvjestica”, “Voljet ću te sve do kraja ja”, “AaAaAa”, “Voljela sam” i “Opijum”, hit koji je na noge digao sve u studiju te su zapjevali s Magazinom u glas.
“Hrvatsku sam službeno predstavljao četiri puta”, otkrio je poslije nastupa Tonči u razgovoru s Barbarom i Duškom, i priznanjem mnoge zaintrigirao. Iza kojih još pjesama s kojima smo se predstavljali na Eurosongu stoji potpis Tončija Huljića, još nije poznato, ali šuškanja o tome da je riječ o više od četiri pjesme, sada je sam na pozornici Dore potvrdio sam autor.
21:50 Energični bend Cold Snap izveo je pjesmu “MUCHO MACHO”. “Super”, “Koma”, “Top”, “Bar su zabavni”, “Vokal kida”, “Bravo”, “Užas”, neki su od komentara fanova Dore.
21:46 Poslije ToMe na pozornicu je stigla Stela Rade s emotivnom baladom “Nema te“. “Dobar vokal, ali monotono”, “Kako god prošla Stela, pjesma ti je super”, “Stela je pobjednica”, neki su od komentara.
21:40 ToMa je izveo pjesmu “Ledina”, a fanovi Dore komentirali su njegov pjevački talent, dok su za samu pjesmu zaključili kako nije za pozornicu Eurosonga.
ToMa je glazbenik koji je debitirao s albumom “Prevari me osjećaj“, a njegove pjesme brzo su stekle popularnost na streaming servisima i radijima.
Nastavio je niz uspjeha kroz suradnje i nagrade, potvrđujući status jednog od najperspektivnijih izvođača mlađe generacije.
Čović, Filipović i Milas na Humcu: Franjevačka baština trajni oslonac identiteta hrvatskoga naroda u BiH
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas posjetili su Franjevački samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, gdje su razgovarali s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom.
Tijekom susreta razgovarano je o životu župne zajednice te projektima koji se provode u okviru samostana, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne i duhovne baštine Humca. Istaknuta je višestoljetna uloga ovoga prostora kao važnog vjerskog i kulturnog središta Hercegovine, koje kroz povijest, muzejsku zbirku i djelovanje franjevaca trajno svjedoči kontinuitet vjere, tradicije hrvatskoga naroda.
Predsjednik Čović zahvalio je ovom prilikom fra Šegi na razgovoru o radu i potrebama Župe, naglasivši kako franjevačka prisutnost na Humcu predstavlja trajnu vrijednost te važan oslonac očuvanja duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda u BiH.
Dopredsjednica Filipović istaknula je važnost samostana na Humcu kao vjerskog središta koje ima trajnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ukazala je pritom na potrebu sustavne potpore projektima koji čuvaju naslijeđe i prenose vrijednosti budućim naraštajima.
Istaknuto je kako Humac kroz svoj pastoralni i kulturni rad ostaje mjesto okupljanja, služenja i očuvanja vrijednosti koje su oblikovale život ovog kraja, uz otvorenost prema inicijativama koje doprinose razvoju zajednice.
FOTO/Kiša skratila program Pokladne nedjelje: Povorka stigla u Kiseljak i položila vijence na Središnjem spomen-obilježju
Unatoč kišnom vremenu koje je danas obilježilo Pokladnu nedjelju u Lepeničkoj dolini, tradicija nije prekinuta – pokladna povorka nastavila je svoj put prema Kiseljaku, gdje je program prilagođen vremenskim uvjetima.
Pokladna nedjelja godinama okuplja brojne sudionike u tradicionalnim nošnjama koji nakon mise u Gromiljaku kreću prema Kiseljaku, Brnjacima i Lepenici, a ove godine poseban ugođaj donijeli su i gosti iz Republike Hrvatske.
Sudionici pokladne povorke stigli su u Kiseljak gdje su položili vijence i zapalili svijeće na Središnjem spomen-obilježju poginulim hrvatskim braniteljima, odajući počast svima koji su svoje živote položili za slobodu hrvatskog naroda i ovoga kraja.
Nakon polaganja vijenaca, sudionike je na natkrivenom dijelu platoa zgrade Općine Kiseljak dočekao načelnik Mladen Mišurić-Ramljak, gdje je uslijedilo kratko druženje i predah od kiše koja i dalje neumorno pada.
Ovogodišnje obilježavanje dodatno su uveličali gosti iz Republike Hrvatske – članovi KUD-a „Jazavčar“ iz Novske, koji su stigli u svojim tradicionalnim narodnim nošnjama. Njihov dolazak donio je posebnu živost i veselje, a tradicionalni bećarci koje su zapjevali unijeli su prepoznatljivu slavonsku energiju i razveselili okupljene sudionike i domaćine.
Unatoč kiši, pjesma, druženje i dobra atmosfera nisu izostali, što je još jednom pokazalo koliko ova tradicija znači ljudima ovoga kraja.
Nastavak programa prema Brnjacima
Zbog nepovoljnih vremenskih prilika ovogodišnji program odvija se u izmijenjenom obliku, ali povorka nakon kratkog zadržavanja u Kiseljaku nastavlja dalje prema Brnjacima, gdje je planiran nastavak druženja u zatvorenom prostoru.
Iako vrijeme nije bilo naklonjeno, Pokladna nedjelja ponovno je pokazala snagu tradicije, zajedništva i poštovanja prema braniteljima, koji ostaju trajna poveznica svih generacija Lepeničke doline.
Kiseljak.info
Danas u Sarajevu ređenje mons. Mire Relote: Vjernici iz Gustog Graba, Brestovskog i cijele Središnje Bosne u zajedništvu na velikom crkvenom događaju
Danas se u Sarajevu održava svečano biskupsko ređenje mons. Mire Relote, novog biskupa Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini – događaj od iznimne važnosti za Crkvu u Hrvata u BiH, ali i za vjernike Središnje Bosne iz koje potječe novi biskup.
Posebno emotivno današnji dan doživljavaju vjernici iz Gustog Graba, rodnog mjesta mons. Relote u općini Busovača, koji su se organizirano uputili u Sarajevo kako bi svojim dolaskom iskazali podršku i ponos svome sumještaninu. Uz njih, put glavnog grada krenuli su i vjernici iz Brestovskog s područja općine Kiseljak, kao i brojnih drugih župa iz Kiseljaka i okolnih općina Središnje Bosne.
Ređenje mons. Relote predstavlja krunu njegova dugogodišnjeg svećeničkog i pastoralnog djelovanja. Njegovo imenovanje za vojnog biskupa doživljava se kao veliko priznanje, ali i odgovornost služenja onima koji su u vojnoj i policijskoj službi, kao i njihovim obiteljima.
Za vjernike iz njegova rodnog kraja ovo je dan ponosa i zahvalnosti. Iz malog mjesta Gusi Grab do biskupske službe – put je to koji mnogi danas ističu kao svjedočanstvo ustrajnosti, vjere i predanosti Crkvi.
Organizirani odlazak iz župa Kiseljaka
Prema informacijama s terena, veći broj autobusa i osobnih vozila jutros je krenuo prema Sarajevu. Vjernici su se okupili u svojim župama, odakle su zajednički krenuli na ovu svečanost, noseći u srcima molitvu i radost.
Posebno je snažno zajedništvo naših župa, gdje je interes za sudjelovanje bio iznimno velik. Mnogi ističu kako ne žele propustiti povijesni trenutak za Crkvu u BiH, ali i za kraj iz kojeg dolazi novi biskup.
Za sve one koji nisu mogli osobno nazočiti ređenju, osiguran je i izravni prijenos putem medija, kako bi i iz svojih domova mogli sudjelovati u ovom važnom trenutku za Crkvu.
Današnje ređenje mons. Mire Relote ostat će upisano kao jedan od najznačajnijih događaja za vjernike Gustog Graba, Busovače, Kiseljaka i cijele Središnje Bosne – dan kada se zajedništvo, vjera i ponos rodnog kraja susreću u srcu Sarajeva.
Kiseljak.info
Kiseljačanka Matea Antunović zaprošena na koncertu u Širokom Brijegu – emotivan trenutak pred tisućama ljudi
Poseban i emotivan trenutak obilježio je večerašnji koncert Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, a među tisućama posjetitelja našla se i jedna lijepa životna priča koja ima i snažnu poveznicu s Kiseljakom, prenosi Kiseljak.info.
Naime, tijekom izvođenja pjesme “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”, na pozornici se dogodio prizor koji je oduševio publiku. Filip Čavka iz Jajca odlučio je iskoristiti atmosferu koncerta te je pred svima zaprosio svoju djevojku, Kiseljačanku Mateu Antunović.
Par je izašao na binu, gdje je Filip kleknuo i uputio Matei sudbonosno pitanje, a ona je, vidno dirnuta, rekla “da”. Publika je cijeli trenutak ispratila gromoglasnim pljeskom i oduševljenjem, čime je ova večer dobila dodatnu emotivnu dimenziju.
Ovaj lijepi događaj dodatno je dobio na značaju jer je objavljen i na službenoj stranici Marka Perkovića Thompsona, čime je priča o zarukama Matee i Filipa brzo obišla društvene mreže.
Za Mateu, ali i za sve Kiseljačane, ovo je još jedan lijep trenutak koji pokazuje kako se velike životne priče ponekad dogode baš u posebnim okolnostima, pred velikim brojem ljudi, ali s iskrenim emocijama koje ostaju za cijeli život.
Sigurno je kako će ovaj koncert u Širokom Brijegu Matea i Filip pamtiti zauvijek, kao večer u kojoj su započeli novo poglavlje svoje zajedničke priče.
Kiseljak.info
Svećenici iz Bosne i Hercegovine u polufinalu Europskog prvenstva, slijedi utakmica s Hrvatskom
Reprezentacija svećenika iz Bosne i Hercegovine plasirala se u polufinale 18. Europskog prvenstva za svećenike, koje će se održati u Lubinu u Poljskoj od 9. do 13. veljače.
Nakon što je natjecanje službeno otvoreno u ponedjeljak, 9. veljače, svetom misom koju je predvodio nadbiskup Lublina, metropolit Mons. Stanisław Budzik, u utorak, 10. veljače, odigrane su utakmice u četiri skupine, kao i četvrtfinale, piše nedjelja.ba.
Svećenici iz Bosne i Hercegovine smješteni su u skupinu A, a kao drugoplasirani plasirali su se u četvrtfinale. Prethodno su ostvarili pobjede protiv Austrije (3:0), Ukrajine (4:0) i Kosova (6:1), dok su ih domaćini Poljska pobijedili rezultatom 1:0.
U četvrtfinalnoj utakmici pobijedili su mađarsku reprezentaciju s uvjerljivih 4:0, čime su osigurali mjesto u finalu Europskog prvenstva i borbu za medalje. Osim Bosne i Hercegovine, u polufinale su se plasirale i reprezentacije Poljske, Hrvatske i Portugala. U polufinalu će Bosna i Hercegovina igrati protiv Hrvatske, dok će se sastati Poljska i Portugal.
Finale prvenstva zakazano je za četvrtak, 12. veljače, nakon čega slijedi službena ceremonija zatvaranja Europskog prvenstva.
Podsjetimo, svećeničku reprezentaciju Bosne i Hercegovine čine: Josip Tomas, Mario Jelić, Vladimir Pranjić, Ljubo Zadrić, Ivica Tomas, Nikica Tomas, Nikola Pejčin, Dražen Kustura, Stjepan Didak, Josip Papak, Ivan Tučić, Jure Šekerija i Jure Perić, dok je trener Mato Neretljak.
U dosadašnjih 17 izdanja ovog natjecanja, Svećenička reprezentacija Bosne i Hercegovine osam je puta osvojila brončanu medalju, dok je tri puta stigla do srebrne medalje.
KISELJAK: RADIONICA “RAMAZAN U DJEČJEM SRCU”
U okviru rada Odjela za brak i porodicu pri Medžlisu IZ-e Kiseljak održana je radionica “Ramazan u dječjem srcu” u toploj i radosnoj atmosferi uz sudjelovanje 40 djece, podijeljenih u dvije grupe po uzrastu. Radionicu su vodile Elma Šečerović i Fatima Vuković, a cilj je bio da se njima na blizak način približe vrijednosti Ramazana.
Kroz razgovor i kreativne aktivnosti, djeca su učila, družila se i sa sobom ponijeli lijepe uspomene iz ramazanskog kutka, svoje ručne radove “Ramazanski cvijet dobrih djela” – a svako dobro djelo je kap vode za naš ramazanski cvijet, te paketiće i poruku Ramazana da se osjeti u dječjem srcu.
Radionica je pokazala koliko su ovi susreti važni za duhovni i emocionalni razvoj djece, te je ostavila pozitivan trag.
Obred primanja u Franjevačku mladež Brestovsko
Na spomendan Imena Isusova, u subotu 3. siječnja 2026., u samostanskoj kapelici održan je obred primanja u Franjevačku mladež (Framu) Brestovsko. Dvanaestero mladih pristupilo je obredu primanja i na taj način započelo godinu pripreme za obred obećanja, čime će Frama Brestovsko postati punopravno mjesno bratstvo Frame Bosne Srebrene.
Svečanu svetu misu i obred primanja predvodio je fra Antonio Baketarić, nacionalni duhovni asistent Frame. U koncelebraciji su bili duhovni asistent Frame Brestovsko fra Nikica Vujica i duhovni asistent Frame Busovača fra Emanuel Radić, koji je na ovo slavlje došao sa sedam framaša tog bratstva.
Fra Antonio je u propovijedi govorio o pozivu i poslanju framaša, te o značenju ulaska u Framu. Potaknuo je nove framaše na hod u jednostavnosti i malenosti, i pozvao ih da budu biserje koje će donositi ljepotu ovoj župnoj zajednici. Nakon propovijedi mladi su izrekli svoju molbu i postali su članovi bratstva Franjevačke mladeži.
Na koncu misnog slavlja framašima je čestitao njihov duhovni asistent fra Nikica, zahvalio prisutnima na sudjelovanju i pozvao ih da svojim molitvama prate i podržavaju framaše.
Nakon zajedničkog fotografiranja, framaši su ostali u druženju uz okrepu, razgovor i pjesmu.
Društva iz Kiseljaka nastupila na 41. međunarodnom festivalu „Sarajevska zima“
Kulturno-umjetnička društva iz Kiseljaka, HKUD „Fra Karlo Kujundžić“ Brestovsko i KUD „Izvor 08“ Kiseljak, sinoć su nastupila u Sarajevu u sklopu programa 41. međunarodnog festivala „Sarajevska zima“, jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Bosni i Hercegovini.
Ovogodišnje izdanje festivala održava se od 7. veljače do 21. ožujka 2026. godine pod motom koji povezuje umjetnost i nove tehnologije, s posebnim naglaskom na odnos umjetnosti i umjetne inteligencije, te već više od četiri desetljeća okuplja umjetnike iz zemlje i svijeta kroz bogat program scenskih, glazbenih, filmskih i multimedijalnih sadržaja.
Festival je i ove godine potvrdio status važnog međunarodnog kulturnog događaja koji promovira dijalog kultura, umjetničku raznolikost i susret tradicionalnog i suvremenog umjetničkog izraza.
Među događajima prvog dana održani su i nastupi HKUD „Fra Karlo Kujundžić“ te KUD „Izvor 08“ iz Kiseljaka, čime su i naši predstavnici dali doprinos bogatom festivalskom programu.
Na koncertnom programu koji je održan u Sarajevu, članovi HKUD-a „Fra Karlo Kujundžić“ i KUD-a „Izvor 08“ zajedno su s domaćinom AKC „Seljo“ izveli tradicionalne plesove i narodne pjesme, predstavljajući bogatu kulturnu baštinu središnje Bosne pred sarajevskom publikom.
Sudjelovanje na festivalu „Sarajevska zima“ za oba društva predstavlja veliko priznanje i potvrdu dugogodišnjeg rada na očuvanju tradicije, ali i značajnu promociju Kiseljaka na jednoj od najvažnijih međunarodnih kulturnih scena u Bosni i Hercegovini.
Podsjetimo, „Sarajevska zima“ tradicionalno donosi niz koncerata, izložbi, kazališnih predstava i drugih umjetničkih programa koji se održavaju na brojnim lokacijama širom Sarajeva.
Kiseljak.info
Hajdučka večer za pamćenje: Bila noć u Kiseljaku ispunjena pjesmom, druženjem i navijačkom emocijom
Svadbeni salon Shamballa u Brnjacima, općina Kiseljak sinoć je bio mjesto okupljanja velikog broja navijača, prijatelja kluba i gostiju iz sportskog života, gdje je održana još jedna uspješna Bila noć u organizaciji DPH Kiseljak. Večer je protekla u pravoj navijačkoj atmosferi, uz pjesmu, zajedništvo i druženje koje je trajalo do kasno u noć.
Program je započeo obraćanjem gostiju i domaćina. Nazočnima su se obratili predsjednik HNK Hajduk Ivan Bilić te predsjednik DPH Kiseljak Marin Bošnjak, koji je naglasio važnost zajedništva navijača i kontinuiranog rada Društva, ali i zahvalio svima koji godinama podržavaju hajdučku priču u Kiseljaku i Središnjoj Bosni.
Dodatnu težinu događaju dao je dolazak brojnih gostiju iz Hajdukove sportske i organizacijske strukture. Među njima su bili bivši nogometaš i član Hajdučke zajednice Hrvoje Milić, generalni menadžer prve momčadi Stjepan Badrov, predstavnik akademije Luka Kaliterna, Mate Radić, glavni administrator kluba Roko Pezelj te bivši igrač Bulend Biščević.
Kako je večer odmicala, atmosfera je postajala sve glasnija i emotivnija. Dvoranom su se često orile hajdučke pjesme, a gosti su zajedno pjevali i navijali, stvarajući onu prepoznatljivu atmosferu zajedništva koja obilježava hajdučka okupljanja.
Uz stolove se družilo, razgovaralo, nazdravljalo i prisjećalo brojnih utakmica i navijačkih gostovanja, a mnogi su isticali kako je upravo ovakvo zajedništvo ono što daje posebnu vrijednost ovakvim večerima.
Za glazbeni dio programa pobrinuli su se Giuliano i Diktatori koji su dodatno podigli raspoloženje među gostima i zadržali energiju na visokoj razini do kasnih sati.
Veliko zanimanje izazvala je i tombola koja je organizirana u više krugova. U prvom krugu dodijeljen je veći broj manjih nagrada koje su osigurali sponzori i prijatelji događaja, dok je drugi krug donio najatraktivnije nagrade poput dresova igrača Hajduka, ručnog sata s klupskim obilježjima, poklon bonova, večera, police osiguranja te putovanja i noćenja u Splitu uz ulaznice za utakmice Hajduka. Upravo tombola izazvala je veliko uzbuđenje i dodatno uključila goste u program večeri.
Organizatori su zahvalili svim sponzorima, partnerima i prijateljima događaja, kao i svima koji su sudjelovali u pripremi i realizaciji večeri.
Sudeći prema velikom odazivu, dobroj atmosferi i energiji koja je vladala dvoranom, Bila noć još jednom je potvrdila koliko je hajdučka zajednica snažna i povezana na području Kiseljaka i šire regije.
Foto: DPH Kiseljak
Kiseljak.info
HKUD „Fra Karlo Kujundžić“ i KUD „Izvor 08“ predstavljaju Kiseljak na koncertu u Sarajevu
Kulturno-umjetnička društva iz Kiseljaka, HKUD „Fra Karlo Kujundžić“ i KUD „Izvor 08“, nastupit će u Sarajevu u sklopu koncerta „Ritmovi nemira“, koji će biti održan 7. veljače 2026. godine u prostoru Austrijske kuće.
Riječ je o koncertu u organizaciji Akademskog kulturno-umjetničkog centra „Seljo“, jednog od najpoznatijih kulturnih društava u Bosni i Hercegovini, koje desetljećima njeguje tradiciju, folklor, glazbu i scenski izričaj.
Program koncerta posvećen je sjećanju na kompozitora i dirigenta dr. Oskara Danona, a ujedno se obilježava i značajna obljetnica umjetničke zajednice Collegium artisticum, jedne od važnijih institucija kulturnog života Sarajeva.
Događaj će imati i svečani karakter, a prema dostupnim informacijama očekuje se i dodjela priznanja sudionicima i partnerima koji doprinose razvoju i očuvanju kulturne scene.
Na koncertu će uz domaćina AKC „Seljo“ i Narodni orkestar „Bembaša – Muzika Balkana“ nastupiti i društva iz Kiseljaka.
HKUD „Fra Karlo Kujundžić“ predstavit će se tradicionalnim pjesmama i folklornim programom, nastavljajući kontinuitet promocije kulturne baštine hrvatskog naroda i središnje Bosne.
KUD „Izvor 08“ Kiseljak izvest će koreografije „Igre iz Srednje Bosne“, čime će publici predstaviti bogatstvo folklorne tradicije našeg kraja.
Za oba društva ovo je značajan nastup izvan lokalne zajednice te još jedna potvrda kvalitetnog rada i kontinuiteta očuvanja tradicije, ali i prilika za promociju Kiseljaka i središnje Bosne pred širom publikom.
Ulaz na koncert je slobodan.
Kiseljak.info
Klarise su prepoznale Bosnu kao svoj dom
Danas je u samostan 14 sestara
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Ni tri godine nakon što su klarise došle u Brestovsko, počeo je rat. Neprijatelj nije poštedio ni samostan, pa su sestre nagovarane da odu. Ali kako otići kad su vjernici govorili: „Ako odu klarise, nema ni nama ovdje opstanka!“ I ostali su i jedni i drugi. I, uz zagovor Sv. Klare, opstali.
Danas, nakon svega što je doslovce protutnjalo, poglavito 1990-ih, i ovom Brestovskom dolinom i jedinim samostanom sestara klarisa u Bosni i Hercegovini, uistinu se 1986. doima kao daleka prošlost. A te su godine sestre klarise iz splitskog samostana Sv. Klare, a ponajprije s. Hijacinta Batinić, svoju želju da dođu u Bosnu otkrile tadašnjem provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Luki Markešiću koji je taj prijedlog radosno prihvatio.
Prvi korak iz Splita
Kako i ne bi, 1991. Bosnu Srebrenu čekalo je obilježavanje 700. obljetnice dolaska franjevaca u Bosnu. Povod za dolazak klarisa nije mogao biti bolji; Bosna je već više stoljeća bila „franjevačka“, s Prvim i Trećim redom – još je, eto, nedostajao Drugi franjevački red, Red Sv. Klare.
„Svoju želju o odlasku u Bosnu otkrila sam potom tadašnjoj opatici u splitskom samostanu s. Ivani Šuljić koja se u početku protivila toj ideji. Ipak, početkom 1987. sazvala je sastanak samostanske uprave kako bi razmotrili moju želju. Uprava se izjasnila pozitivno, i to je zapravo bio početak našega puta k Brestovskom“, svjedoči s. Hijacinta Batinić, opatica, rodom iz okolice Uskoplja, pa joj je dolazak u Brestovsko zapravo bio i povratak doma.
Bio je to, ipak, samo prvi korak. U to su se vrijeme, naime, za utemeljenje novoga samostana trebale javiti najmanje četiri sestre. Sestra Hijacinta bila je, dakako, neupitna. „Uz mene, kao kandidatica, javila se Ivana Meštrović iz okolice Tomislavgrada, koja je postala klarisa pod imenom s. Rozarija. Javila se i s. Terezija Purtić, rodom sa Šolte i tadašnja opatica našega splitskog samostana, i već spomenuta Splićanka s. Ivana Šuljić“, sjeća se naša sugovornica kasnih 1980-ih. Budući da je Brestovsko u blizini, ne samo Sarajeva, nego ponajprije franjevačkih samostana u: Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci, bilo je za očekivati kako će neki od tih drevnih samostana pomoći dolazećim klarisama. I, doista, iz fojničkog samostana Duha Svetoga pokazali su volju (i želju) sestrama darovati svoje zemljište pokraj župne kuće u Brestovskom.
Ognjište Franje i Klare
Slijedom čega provincijal fra Luka putuje 29. studenoga ’87. u Split na razgovor sa sestrama o ponudi fojničkih fratara. „Ubrzo smo posjetile Brestovsko, vidjele lokaciju i odlučile da baš ovdje započne izgradnja samostana“, pripovijeda nam časna majka. Potom je sve išlo razmjerno brzo: 14. lipnja 1988. blagoslovljeni su temelji samostanske zgrade, sestre su iz matičnoga samostana u Splitu donijele kamen, malo zemlje iz vrta i ukrasnim slovima ispisanu povelju, a 23. rujna 1989., pod misom koju je predvodio provincijal fra Luka, sestre su se zavjetovale živjeti po Pravilu Sv. Klare koje je odobrio papa Inocent IV. bulom Solet annuere od 9. kolovoza 1253.
Iz toga je vremena ostala i pjesma s. Marije Petričević iz Splita, posvećena otvorenju kuće sestara klarisa:
Ognjište Franje i Klare,
Nek’ sunce radosno blista nad ovim obronkom gore.
Nek’ noću svitnjaci plamte, svjetlila svoja ne gase.
I snagom vječnog sjaja s tminama neka se bore.
Ognjište Granje i Klare, gle, sad u središtu svijeta
Odavde proglas slobode na mnoge odjeknu strane.
Nažalost, ubrzo dolazi ono za što su samo rijetki vjerovali da je moguće u Bosni – rat. Nije, dakako, zaobišao ni samostan klarisa, baš kao, jasno, ni župu Rođenja Blažene Djevice Marije, čija je župna crkva u prvom susjedstvu. Život ispunjen molitvom, radom i kontemplacijom narušen je brutalno 1. lipnja 1993.
Samostanski podrum, crkva u malom
„Bili smo praktički stotinjak metara od prve crte. Krov nam je zapaljen zapaljivim metkom. Izgorjelo je dobrim dijelom potkrovlje. Nagovarali su nas da iziđemo jer kada nam prijeti ovakva opasnost, imamo pravo napustiti klauzuru. Tada nas je bilo šest, i niti jedna nije željela napustiti samostan. Na samom početku rata primili smo i više od 100 župljana u samostanskom podrumu. Dok su se vodile borbe i uokolo padale granate, zajednički smo upućivale Bogu molitve za spas našeg naroda i svih naroda u Bosni i Hercegovini. Samostanski je podrum bio molitvena crkva u malom.
Imale smo čvrstu vjeru da će nas Isus spasiti kako je spasio i samostan Sv. Damjana i Asiz od Saracena po molitvi svete majke Klare i njezinih sestara. I, nitko, Bogu hvala, nije bio ranjen“, prisjeća se časna majka, napominjući kako su kroz molitvu, zajedno sa zbrinutim pukom, dobile još veću hrabrost ostati i dijeliti tešku ratnu zbilju sa svojim narodom te ga djelom i molitvom potpomagati da lakše podnese ratne nedaće.
Dolazak klarisa u Bosnu ima svoju, pa gotovo bi se kazalo, dramatičnu povijest. Sestre iz Splita u studenom 1978. poslale su pismo tadašnjem vrhbosanskom nadbiskupu Marku Jozinoviću (1977. – 1990.), izrazivši želju da bi u njegovoj dijecezi otvorile samostan. Nadbiskup je to prihvatio s oduševljenjem, ali je u pismu od 23. ožujka 1978. časnoj majci Petričević sugerirao neka osobno dođe i razvidi situaciju.
Sestre su to i učinile i kao prikladnu lokaciju za svoj budući samostan izabrale Briješće, tada još uvijek ne tako gusto naseljeno mjesto, odakle se pruža izvrstan pogled na Sarajevo. Slijedom čega su 28. ožujka 1981., od Blaška Marušića i Stanislava Uspora – Bošnjaka,kupile kuću i okućnicu. Budući da su se javile četiri sestre koje bi išle u Bosnu, stvoreni su svi preduvjeti za početak života zajednice sestara klarisa u Briješću, koje bi uz pomoć Vrhbosanske nadbiskupije postojeći objekt proširile, ogradile i pretvorile u samostan.
Međutim, problemi su nastali kada je trebalo zaključiti konačni ugovor i uknjižiti sve na ime novog samostana, nakon što je Općina dala svoju procjenu, a kako nadbiskup piše „nastalo je izvjesno neraspoloženje i kod članova našeg Ordinarijata“. Bilo kako bilo, nije došlo do realizacije ugovora između sestara klarisa i Nadbiskupije. No, kuća je kupljena, a ovim klauzurnim redovnicama iz Splita vraćen je uloženi novac, kako stoji u dopisu Vrhbosanskog ordinarijata Rimokatoličkom župskom uredu Stup od 12. ožujka 1982.
„Bilo je pokušaja da nas isele. Sestra Ivana Šuljić, koja je preminula prije nekoliko godina, i ja pregovarale smo i s UNPROFOR-om. Tražile smo od njih da prebace neke od sestara u Hrvatsku, a sestra Ivana i ja bismo ostale. Njihov je uvjet bio da idemo sve i samo će nas tako prebaciti. Mi smo onda odlučile sve ostati, a ljudi ovoga kraja znali su u ratu kazati: ‘Ako odu klarise, nema ni nama ovdje opstanka.’ Svi smo, hvala Bogu i Sv. Klari, opstali i danas se molimo za svoj katolički narod u BiH“, kazala je naša sugovornica.
Svakodnevni kontakti s vjernicima
Bogu hvala, to je vrijeme iza nas. Kako danas, pitamo opaticu, izgleda život sestara klarisa u Brestovskom?
„Naš se život sastoji od molitve i rada. Prva je molitva u ponoć i traje jedan sat. Drugu molitvu imamo u 5:30 h, potom jutarnju misu u 7:30 h. Nakon doručka svaka od nas ide na svoj posao: neke su u radionici, druge rade u vrtu, a treće peku hostije za naše župe od Sarajeva do Uskoplja. Dan se nastavlja molitvom i krunicom, a nakon ručka je slobodno vrijeme, neka vrsta rekreacije. Potom je od 14:00 h do 15:00 h stroga šutnja“, tumači nam s. Hijacinta, naglašavajući kako se sve rečeno događa unutar zidova njihova samostana u komu su evo već 35 godina.
Inače, sestre samostan napuštaju samo u iznimnim prilikama, poput, čuli smo, ratne opasnosti. Ali i u slučaju smrti roditelja, radi liječenja te zbog dolaska poglavara Katoličke Crkve, kada mogu biti na misi koju predvodi Sveti Otac. S rodbinom i vjernicima komuniciraju preko rešetaka. Iako žive u strogoj klauzuri, kontakti s vjernicima su svakodnevni. Osim u korizmi, kada i od članova svojih obitelji traže da ih ne posjećuju.
Kako postati klarisa?
U samostanu, uz časnu majku i njezinu zamjenicu s. Klaru Vujicu, danas žive: s. Marija Milić, s. M. Rita Miloš, s. M. Nikolina Antičević, s. M. Janja Dragičević, s. M. Brigita Bošnjak, s. M. Sara Bošnjak, s. Danijela Brekalo, s. M. Magdalena Lalić, s. M. Martina Primorac, s. Helena Strancarić i s. Josipa Babić. A nedavno se zajednici pridružila i postulantica Marijana Bartoš, tako je sada, kako nam je prošloga tjedna javila časna majka, u Brestovskom 14 sestara. Baš kao što nam je to navijestio duhovnik fra Nikica Vujica.
Sredinom kolovoza prošle godine u samostanu u Brestovskom bilo je naročito svečano. Na misnom slavlju koje je predvodio duhovnik zajednice koji je ovdje od srpnja 2025., uz koncelebraciju župnika župe Rođenja BDM-a fra Mirka Majdandžića, fra Gabrijela Tomića i fra Mije Rajića, novakinje: s. Marija Magdalena Lauc, s. M. Martina Primorac i s. M. Helena Strancarić položile su prve privremene zavjete u Redu Sv. Klare. Nakon što su zavjetovane sestre izrekle svoje zavjete, uslijedio je blagoslov vela, križa i Pravila Sv. Klare koje im je predala opatica s. Hijacinta.
Koji su preduvjeti, pitamo opaticu, da se postane klarisa?
„Uvjet za primanje djevojaka u naš Red jest zrela dob, najniže 18 godina. Djevojka treba biti zrela te fizički i psihički zdrava. Naša formacija traje devet godina: godina kandidature, godina postulature, dvije godine novicijata, razdoblje privremenih zavjeta ili juniorat koji traje pet godina te svečani zavjeti“, odgovara s. Hijacinta naglašavajući uz to kako su ovdje susreti s mladima česti te kako su vrata samostana svima širom otvorena. Za susrete je namijenjena gostinska soba. A, dakako, posebno rado razgovaraju s djevojkama koje zanima način života klarisa. Općenito, otvorenost za bližnjega jedan je od temeljnih motiva ovoga Reda.
Ima li smisla?!
A pitanje s kojim se sestre gdjekad susreću je: Zar ima smisla cijeli život provesti u jednom klauzurnom samostanu, samo moliti i obavljati jednostavne poslove, posebice u današnje vrijeme kada život u svijetu nudi tolike mogućnosti?
„Prepoznati Božji poziv i odgovoriti na njega izvor je dubokoga mira i istinske radosti. Tada postaje sporedno gdje se živi i što se radi. Prepoznale smo svoj poziv kao klauzurne sestre i tu pronašle sreću i ispunjenje. Svaki životni poziv zahtijeva odvažnost i ustrajnost, poznaje uspone i padove. Ali znamo da sve možemo u Onome koji nas jača. U Njemu jedinomu je punina života i izvor svake radosti. O, kad bi svaki čovjek na svome životnom putu pronašao tu puninu ispunjenu ljubavlju“, odgovara nam časna majka na rastanku.
Tijekom triju i pol desetljeća postojanja samostana u Brestovskom klarise su iskusile veliku privrženost ljudi župe Rođenja BDM-a. Uskoro će, kako nam je povjerio ovdašnji župnik fra Mirko Majdandžić, od samostana do župne crkve biti izgrađena neka vrsta hodnika. Tako će sestre biti nazočne na misama s pukom, ali, dakako, u prostoru koji je samo njima, po propisima Reda, namijenjen.
Na radost župljana i sestara čija je povezanost započeta 1989., potvrđena u teškim ratnim danima – neraskidiva. Osim što molitvom ovdašnje klarise grade vlastiti odnos s Bogom, kroz molitvu svaki im čovjek postaje bliži. A, sada će, evo, i doslovce biti bliži ovdašnjem vjerničkom puku. Slijedom čega se svi u Brestovskom raduju zajedničkim misama s njihovim klarisama.
Riječi su to koje nipošto nisu, kao obično kad se ljudi rastaju nakon relativno kratka susreta, kurtoazne. I nipošto – fraze. Slijedom čega ostaju u sjećanju i potiču na razmišljanje kad se vratite u svakodnevicu koja, kao što veli s. Hijacinta, nudi toliko mogućnosti. No, nerijetko i one koje su veliki izazov želi li se uistinu živjeti i proživjeti život dostojan čovjeka. A koliko ovaj samostan i klarise znače ne samo za ovaj kraj, najbolje se vidi 11. kolovoza, na svetkovinu Sv. Klare, kada se okupi veliki broj svećenika, redovnika i redovnica te ponajviše vjernika iz župe Rođenja BDM-a, ali i brojnih drugih. Znak je to sestrama koliko ih ljudi prihvaćaju i vole. Njihova je zahvalnost zbog toga neizmjerna.
Osobito je sretna i ponosna časna majka koja je još kasnih 1980-ih prepoznala da sestre trebaju doći u Bosnu. I, evo, pogodila. Baš kao što su i ovdašnji katolici, pokazalo je vrijeme, ispravno prosuđivali govoreći: „Ako odu klarise, nema ni nama ovdje opstanka.“
Opstali su, po zagovoru Sv. Klare, i jedni i drugi. Za još mnoga desetljeća…
Poznate cijene ulaznica za Thompsonov koncert u Širokom Brijegu?
Fozo: Boško Ćosić/facebook
Domaćin ovoga glazbenog događaja bit će Gradska sportska dvorana Pecara u Širokom Brijegu.
arko Perković Thompson 13. veljače održat će veliki koncert u Širokom Brijegu, a obožavatelji s nestrpljenjem očekuju početak prodaje ulaznica.
Portal Jabuka.tv objavio je kako bi prodaja ulaznica trebala krenuti početkom sljedećeg tjedna, najvjerojatnije u utorak 3. veljače 2026. godine.
Tvrde kako će u prodaji biti tri kategorije ulaznica, i to po cijenama:
parter: 40 eura (oko 80 KM)
tribina: 60 eura (oko 120 KM)
VIP stolovi za 6 osoba: 600 eura (oko 1.200 KM)
Podsjetimo, domaćin ovoga glazbenog događaja bit će Gradska sportska dvorana Pecara u Širokom Brijegu, a broj ulaznica koje će biti puštene u prodaju tek se treba utvrditi.
Mostar: Predstavljanje knjige o opstanku Hrvata u Lepeničkoj enklavi: “Da smo pali, bilo bi gore nego u Vukovaru”
Tolo je kazao kako se još uvijek zanemaruje glavna stvar, a to je da su Hrvati Srednje Bosne teško opstali i bez ičije pomoći.
“Da smo pali, bilo bi gore nego u Vukovaru. Ovako pošto smo ostali onda smo uz bok Vukovaru po broju žrtava i svemu ostalom”, kazao je Josip Tolo, jedan od autora knjige “Kako je opstala Lepenička enklava – O obrani Fojnice, Kiseljaka i Kreševa 1992. – 1994.”.
Tolo je se medijima obratio s drugim autorom Davorom Kolendom uoči predstavljanja knjige u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru.
Opstali bez ičije pomoći
“Ima tu još puno materijala. Svaka naša bojna koja je tamo bila može napisati još jednu ovakvu knjigu. Ja sam samo otvorio vrata i prozore da ljudi mogu dalje raditi, ako žele, ništa više”, naveo je Tolo.
Kazao je kako se još uvijek zanemaruje glavna stvar, a to je da su Hrvati Srednje Bosne teško opstali i bez ičije pomoći.
Tolo je kazao kako su u tom periodu svi radili skupa kako bi preživjeli te su “svi davali sve što su imali”.
Promocija knjige u Mostaru nije prva, ranije su održali promocije u Zagrebu te Kiseljaku, Kreševu i Vitezu gdje je bilo posebno emotivno.
“Emocije su bile velike. Ljudi su pitali i plakali. Pogodio sam ono što je bitno. Ljudi iz Viteza i Kiseljaka su po godinu dana bili odvojeni od čitavog svijeta”, kazao je Tolo.
40.000 Hrvata u okruženju
Njegov kolega Davor Kolenda naglasio je kako ova knjiga nije dokumentarnog karaktera, nego je znanstveni rad.
“Povjesničari uglavnom pišu na temelju dokumenata, a ova knjiga je tako pisana da je svaka tvrdnja sudionika i onih koji su provodili zapovjedi, potkrepljenja dokumentom”, naveo je Kolenda.
Istaknuo je kako ova knjiga vjerno prikazuje ratno stanje od od 1992. godine do 1994. godine u Lepeničkoj enklavi gdje je u okruženju bilo 40.000 Hrvata.
Na ovom području bila je organizirana i najveća postrojba Hrvatskog vijeća obrane, Brigada ban Josip Jelačić koja je brojala 7.460 bojovnika.
Slobodu je životom platilo 418 bojovnika iz Lepeničke doline, od čega 26 iz Travnika i još njih 20-ak iz Kaknja, Vareša i Sarajeva.
“Knjiga govorio o herojskom putu te Brigade i svih malih ljudi koji su uzeli u svoje ruke obranu svoje zemlje i svog naroda”, naveo je Kolenda.
Poskok.info
Foto: Kiseljak.info
(FOTO) Obilježena 32. obljetnica bitke za Zavrtaljku – program se nastavlja u nedjelju
Na lokalitetu Zavrtaljka danas je započelo obilježavanje 32. obljetnice jedne od najtežih bitaka na području središnje Bosne, u kojoj su poginuli hrvatski branitelji braneći svoje domove i stanovništvo.
U dostojanstvenom ozračju, uz veliki broj vjernika, obitelji poginulih i mještana, danas je služena sveta misa i upriličeno molitveno sjećanje na poginule.
Svetu misu predvodio je fra Mirko Majdandžić, župnik Župe Brestovsko, uz koncelebraciju fra Nikice Vujice, duhovnika sestara klarisa.
U svojoj snažnoj i emotivnoj propovijedi fra Mirko Majdandžić zahvalio je svima koji su, kako je kazao, „imali hrabrosti koja je proizašla iz ljubavi prema nama, da mi danas možemo živjeti i ostati ovdje“. Naglasio je kako se danas na Zavrtaljci Bogu prikazuje žrtva poginulih branitelja kako bi ih Gospodin primio u svoj mir.
„Isus nas je naučio da nas je uvijek spreman primiti kad mu se vratimo. Ove svijeće su simbol naše vjere i orijentir prema vječnom životu. Molimo da njihovi životi nastave živjeti u vječnosti“, poručio je fra Mirko, dodavši da se život ne završava smrću, nego se nastavlja.
Posebno je istaknuo važnost oprosta i oslobađanja od mržnje.
„Važno je skinuti teret mržnje. Isus nas uči da opraštamo i da se ne ukopavamo u rovove mržnje. Kada nekoga mrzimo, onome koga mrzimo svejedno je, a mi sami sebe izjedamo iznutra“, kazao je Majdandžić, pozvavši okupljene da se iz rovova mržnje izađe s više ljubavi i međusobnog poštovanja.
Naglasio je i kako su poginuli branitelji voljeli ovaj kraj i ljude koji u njemu žive te da je važno stvarati uvjete da se ovdje može živjeti u miru, bez oružja, uz međusobno uvažavanje.
Današnje obilježavanje proteklo je i u povoljnim vremenskim uvjetima – sunčano vrijeme i mali snježni pokrivač dodatno su doprinijeli dostojanstvenom i mirnom ozračju molitve i sjećanja.
Program obilježavanja nastavlja se i u nedjelju, polaganjem vijenaca na središnjem spomen obilježju u Brestovskom u 10:45 sati, a nakon polaganja vijenaca bit će služena sveta misa koju će predvoditi fra Nikica Vujica, u 11 sati dok će u sklopu programa nastupiti i tamburaši Župe Brestovsko, pod vodstvom fra Mirka Majdandžića.
Organizatori pozivaju sve vjernike, obitelji poginulih branitelja i mještane da i u nedjelju dođu te zajedničkom molitvom, pjesmom i sjećanjem odaju počast onima koji su svoje živote položili za slobodu ovoga kraja.
Zavrtaljka je kota na planini Zahor koja dominira nad Brestovskom i Bilalovcem, selima smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači. S druge, fojničke strane ispod Zavrtaljke se nalaze sela Oglavak, Pločari i Smajlovići koji teritorijalno pripadaju općini Fojnica.
Bitci za Zavrtaljku prethodio je zločin nad hrvatskim stanovništvom Pobrđa – Medovaca i drugih sela koja gravitiraju Brestovsku i Bilalovcu.
U zauzimanju Zavrtaljke tzv. Armija BiH počinila je ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom u selu Medovci. Bitke za Zavrtaljku dogodila se 29. siječnja 1994. godine.
Tog je dana hrvatskim braniteljima, uspkos snježnom nevremenu uspjelo zauzeti inače nepristupačnu kotu na planini Zahor koja dominira Brestovskom i Bilalovcem, selima pretežno nastanjenim hrvatskim stanovništvom, smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači.
Poseban doprinos u oslobađanju Zavrtaljke dali su pripadnici Postrojbi posebnih namjena čijom zaslugom je postrojbama HVO-a bez ikakvih topničkih priprema uspjelo zauzeti ovu strateški važnu kotu.
Ipak, kada je HVO krenuo u oslobađanje Zavrtaljke tog siječnja 1994., crte nisu čuvali ni lokalni Bošnjaci, nego iskusne brigade iz Zenice sastavljene od Krajišnika, koji danas važe za nekakve posebno hrabre vojnike.
Zavrtaljka u geografskom smislu nije istaknuto niti važno brdo. Prekriveno je šumom i ne ističe se ničim posebno. U vojnom smislu, Zavrtaljka je važna zbog specifičnog položaja kojim dominira čitavom dolinom Brestovska i Bilalovca, nadgledajući i strateški važnu cestu Fojnica –Kiseljak sve do fojničkog raskrižja.
Tzv. Armija RBiH imala je plan osvojiti sav prostor do fojničkog raskrižja, čime bi i obrana Kiseljaka bila besmislena. Jedina kota koja je tzv. Armiji RBiH omogućavala pregled terena koji namjeravaju uzeti bila je Zavrtaljka.
Za HVO Zavrtaljka je bila nezaobilazna u svim planovima da se probije put do Busovače i tako spoje operativne zone Vitez i Kiseljak.
Samo brdo izrazito je strmo i nepristupačno, netipično za središnju Bosnu.
Ranim jutrom te 1994., jedinice HVO-a, među kojima su najteži dio posla odradile Interventna jedinica s Brestovskog i kiseljačke Maturice, otpočela je napad na neprijateljske položaje. Bez artiljerijske pripreme, tek pješadijskim djelovanjem, HVO se brzo popeo do prvih crta i probio ih. Na vrhu Zavrtaljke pronađeni su dobro utvrđeni objekti koje danas opisuju kao “pravi mali grad od balvana”, što govori o važnosti Zavrtaljke za drugu stranu.
Točan broj poginulih pripadnika tzv. Armije RBiH se ne može točno utvrditi, iako vojnici koji obilježavaju obljetnice bitke smatraju da bi se broj mogao penjati i do 50 na cijeloj fronti dugačkoj desetak kilometara.
Pravi izazovi pobjede uslijedili su sutra dan, kada je protivnik krenuo u protunapad. Neutvrđenih crta i bez pouzdanih puteva opskrbe, HVO Kiseljak je bio u nezgodnoj poziciji.
Ipak, nekoliko protunapada je odbijeno i HVO se uspio utvrditi na Zavrtaljci dajući pečat najvećoj ofenzivnoj pobjedi u Lepeničkoj dolini.
Za vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba na području općine Kiseljak bilo je mnogo mrtvih. Gorjele su hrvatske kuće, stambene i gospodarske zgrade. Od Hrvata su “očišćena” sljedeća sela: Kazagići, Badnje, Male Sotnice, Oglavak, Bilalovac, Bukovica, Toplica, Mokrine i Gojakovac. Unatoč brojnim i žetokim napadima mnogoljudnije i bolje naoružane Armije BiH, kiseljački HVO je uspio obraniti veći dio općine Kiseljak.
Kiseljak.info
Marko Perković Thompson nastupit će 13. veljače u širokobriješkoj Sportskoj dvorani na Pecari!
Thompsonova turneja „Hodočasnik“, koja je krenula veličanstvenim koncertom u srpnju u Zagrebu, nastavljena je diljem Hrvatske, a evo stiže i u Hercegovinu gdje najpopularniji hrvatski pjevač ima mnoštvo obožavatelja
Najpopularniji hrvatski pjevač Marko Perković Thompson nastupit će 13. veljače u Sportskoj dvorani u Širokom Brijegu, s početkom u 20 sati. Krešo Leko, jedan od organizatora Thompsonova koncerta na hipodromu u Zagrebu i njegovih koncerata u okviru turneje „Hodočasnik“, kazao nam je je dogovoren i potvrđen nastup Marka Perkovića Thompsona u širokobriješkoj sportskoj dvorani na Pecari te dodao da ga veseli činjenica da će koncertna turneja „Hodočasnik“ stići i u Hercegovinu. Širokobriješkom koncertu raduju se svi u organizaciji ovog glazbenog spektakla, kao sam Thompson.
Leko nam je kazao da će na koncertu u Širokom Brijegu biti produkcija na svjetskoj razini, kao i na svim Thompsonovim koncertima njegove glazbene turneje „Hodočasnik“, kakva se još nije vidjela na tim područjima.
Sjećamo se Thompsonovih nastupa na nogometnom stadionu Pecara, nastupa u Gradskoj sportskoj dvorani, a posebno velikog koncerta na blagdan Velike Gospe 2019. godine u samom središtu grada. Na tim nastupima bilo je mnoštvo Thompsonovih obožavatelja ne samo iz Hercegovine, a tako će biti 13. veljači ove godine.
Thompsonova turneja „Hodočasnik“, koja je krenula veličanstvenim koncertom u srpnju u Zagrebu, nastavljena je diljem Hrvatske, a evo stiže i u Hercegovinu gdje najpopularniji hrvatski pjevač ima mnoštvo obožavatelja. Dvoranu na Pecari ispunit će brojni Thompsonovi fanovi, ne samo iz Širokog Brijega, čitave Hercegovine već i iz Bosne i susjedne Dalmacije, čak i iz dijaspore!
Suradnja ogranaka Matice hrvatske Vitez i Grude: U petak promocija monografije “Bolnica s pečatom”
Tijekom ratnih zbivanja u Lašvanskoj dolini bolnica je imala prevažnu ulogu te je bila jedan od najvažnijih stupova opstanka hrvatskih branitelja i civilnog stanovništva ovoga kraja
Žitelji Gruda, ali i zapadne Hercegovine ovog će petka imati priliku čuti o značaju franjevačke bolnice u Novoj Biloj, koja je tijekom Domovinskog rata odigrala nemjerljivu ulogu u spašavanju života. U okviru obilježavanja Noći muzeja, Matica hrvatska, ogranak Grude, u suradnji s Maticom hrvatskom Vitez, organizira u petak, 31. siječnja, prigodan kulturni program s početkom u 19 sati u Pastoralnom domu u Gorici, općina Grude.
Otvaranje Noći muzeja uz Maticu hrvatsku suorganiziraju Župni ured Gorica–Sovići, Hrvatska franjevačka arheološka zbirka Svetog Stjepana Prvomučenika te Bratovština Svetog Stjepana Prvomučenika. Središnji dio programa bit će predstavljanje monografije „Bolnica s pečatom“, autora Velimira Bugarina i urednika fra Zorana Livančića, objavljene u nakladi Matice hrvatske Vitez.
Riječ je o opsežnoj monografiji koja, kroz bogatu arhivsku građu, dokumente i autentična svjedočanstva, donosi prikaz nastanka i prvih godina djelovanja franjevačke bolnice u Novoj Biloj. Tijekom ratnih zbivanja u Lašvanskoj dolini bolnica je imala prevažnu ulogu te je bila jedan od najvažnijih stupova opstanka hrvatskih branitelja i civilnog stanovništva ovoga kraja.
Ono što je važno naglasiti je kako su u franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj svojedobno radila i dva liječnika iz Gruda, dva čovjeka velika srca i duše dr. Željko Bušić i dr. Njegoslav Bušić, koji će posvjedočiti svojim emotivnim pričama o tom vremenu i nemilosrdnim ratnim događajima u bolnici i oko nje, naglašavaju organizatori.
U glazbenom dijelu programa nastupit će klapa Sveti Jeronim, a nakon promocije planiran je i obilazak Franjevačke arheološke zbirke Svetog Stjepana Prvomučenika te stare crkve u Gorici.
Organizatori pozivaju sve zainteresirane građane da svojim dolaskom uveličaju ovaj kulturni događaj koji povezuje baštinu, povijest i suvremeno kulturno stvaralaštvo.
Kiseljačanin Valentin Antičević nominiran za najpopularnijeg Hrvata izvan domovine
U četvrtak, 22. siječnja, počinje glasovanje u 20. Izboru najpopularnijih Hrvata izvan domovine (Kroatischer Heimatpreis – Domovnica 2026.).
Ovaj prestižni izbor, u organizaciji Fenix-magazina i Večernjeg lista, već punih 20 godina bira najuspješnije i najpopularnije Hrvate koji žive i djeluju izvan domovine.
Način glasovanja
Glasovanje se odvija u tri kruga. U prvom krugu, koji je započeo, 22. siječnja, čitatelji mogu glasovati za sve nominirane kandidate, njih ukupno 75, koji su podijeljeni po kategorijama izbora.
GLASOVATI MOŽETE KLIKOM NA OVAJ LINK
Uključite se u glasovanje i podržite svoje kandidate na njihovom putu do pobjede. Svaki glas može biti presudan za osvajanje najprestižnije nagrade u hrvatskom iseljeništvu.
GLASOVATI MOŽETE KLIKOM NA OVAJ LINK
Valentin Antičević iz Münchena, rođen 1996. godine u Kiseljaku, pjevač je čiji životni put nosi snažnu poruku borbe, vjere i pobjede ljubavi. Još u ranom djetinjstvu suočio se sa zloćudnom bolešću, a godine liječenja, neizvjesnosti i bolnica obilježile su njegovo odrastanje. Uz bezuvjetnu podršku obitelji i veliku vjeru, borba je dobivena, a glazba je postala njegovo utočište i snaga. Školovao se u Kiseljaku, završivši Srednju medicinsku školu s odličnim uspjehom, vođen željom da pomaže drugima.
U potrazi za boljim životom odlazi u Njemačku, gdje od najtežih poslova dolazi do rada u klinici. Danas radi na odjelu intenzivne njege i obnaša funkciju voditelja tima, a u München je doveo i svoje roditelje. Godine 2024. prijavljuje se u show Superstar, gdje otvoreno dijeli svoju životnu priču i osvaja publiku iskrenošću.
lako ima blage govorne poteškoće, dok pjeva – pjeva snažno i besprijekorno. Godine 2025. započinje suradnju s Hit Factoryjem iz Zagreba i objavljuje autobiografsku pjesmu „Život me je kaznio”, nakon koje slijedi „Sklonište od tuge”. Trenutno najavljuje novu pjesmu posvećenu majci i svim majkama svijeta.
GLASOVATI MOŽETE KLIKOM NA OVAJ LINK
Kiseljak.info
FOTO Thompson pobjegao u hercegovačku prirodu: Evo kako je uživao na Blidinju i u Rakitnu
Inače, i sam je Thompson danas kratko reagirao na odluku EHF-a. Na društvenim mrežama, upravo uz pjesmu “Ako ne znaš šta je bilo”, koju su Hrvati i tražili na svojim utakmicama EP-a, objavio je opis “Naprijed Hrvatska”
Dok je Marko Perković ponovno u fokusu javnosti, ovaj put zbog zabrane njegove pjesme na Europskome prvenstvu koju su tražili hrvatski rukometaši u Švedskoj, Thompson je, nakon dvaju spektakularnih koncerata u Splitu, odlučio napuniti baterije, a gdje drugo nego u – Hercegoivini. Bijeg u planinu iskoristio je na pravi način – posjetio je Blidinje te Rakitno u općini Posušje.
U hercegovačkim Alpama, kako je objavljeno na društvenim mrežama, posjetio je kultne i mnogima omiljene Hajdučke vrleti, a rado se fotografirao s osobljem i obožavateljima. Isto je bilo i u Rakitnu, gdje su se s popularnim pjevačem mnogi također htjeli fotografirati za uspomenu. Fotografije s pravog zimskog predaha u Hercegovini veoma su se brzo proširile društvenim mrežama.
Obilježena 32. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a „Jastrebovi“ u Kiseljaku
U vojarni „Mato Lučić Maturica“ u Kiseljaku danas je svečano obilježena 32. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a „Jastrebovi“, jedne od najznačajnijih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane.
Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomen-obilježja poginulim pripadnicima brigade, čime je odana počast svima koji su svoje živote ugradili u slobodu hrvatskog naroda.
Polaganju vijenaca nazočili su zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić-Ramljak, načelnik Općine Vitez Boris Marjanović, načelnik Općine Kreševo Boris Marić, načelnik općine Novi Travnik Stjepan Dujo, kao i brojni bivši pripadnici brigade, generali, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata te predstavnici institucija i javnog života.
Vijence su položili i predstavnici HNS-a BiH, predstavnici Hrvatske vojske iz Republike Hrvatske, kao i brojne braniteljske udruge. Opijelo za poginule branitelje predvodio je don Ljubo Zelenika vojni kapelan i župnik u Haljinićima.
Nakon polaganja vijenaca, uslijedila je sveta misa u kapelici sv. Martina u vojarni Kiseljak. Misno slavlje predvodio je don Jozo Majić, župnik iz Deževica, uz koncelebraciju svećenika iz okolnih župa, a misa je bila prigoda za molitvu, zahvalu i sjećanje na žrtvu branitelja.
Središnji dio obilježavanja nastavio se svečanom akademijom, na kojoj su se prigodnim govorima obratili uzvanici. Prvi se nazočnima obratio domaćin iz Kiseljaka, zapovjednik 2. pješačke bojne, pukovnik Borislav Miličević, koji je istaknuo važnost očuvanja istine o Domovinskom ratu i uloge brigade „Jastrebovi“.
U ime Udruge Jastrebova okupljenima se obratio Stipe Bajo, naglasivši kako je obveza današnjih i budućih generacija čuvati uspomenu na poginule suborce i vrijednosti za koje su se borili.
Na kraju se prisutnima obratila i predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, istaknuvši kako je 3. gardijska brigada HVO-a ostavila dubok trag u obrani hrvatskog naroda te kako ovakva okupljanja imaju posebnu važnost u njegovanju zajedništva, dostojanstva i povijesne istine.
Obilježavanje 32. obljetnice proteklo je u dostojanstvenom ozračju, uz velik odaziv bivših pripadnika, uzvanika i građana, još jednom potvrđujući trajno poštovanje prema žrtvi i doprinosu brigade „Jastrebovi“.
Kiseljak.info
HKUD Gromiljak upisuje nove članove u folklornu sekciju
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Gromiljak započelo je upis novih članova u svoju folklornu sekciju te ovim putem poziva svu djecu i mlade od 6 godina nadalje da im se pridruže i postanu dio bogate tradicije ovoga kraja.
Folklorna sekcija HKUD-a Gromiljak već godinama njeguje narodne igre, pjesme i običaje, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne baštine Lepeničke doline i srednje Bosne. Kroz redovite probe, nastupe i gostovanja, članovi društva imaju priliku učiti, družiti se i predstavljati svoj kraj na brojnim manifestacijama u BiH i inozemstvu.
Upisi se vrše svakog utorka u vremenu od 18:00 do 19:30 sati, a svi zainteresirani mogu doći osobno, upoznati voditelje i dobiti dodatne informacije o radu folklorne sekcije.
Iz HKUD-a Gromiljak poručuju kako se raduju novim članovima, zajedničkom radu i druženju, uz želju da se ljubav prema tradiciji prenese na mlađe naraštaje.
– Dobro nam došli! – poručuju iz društva.
Kiseljak.info
NAJAVA: OBILJEŽAVANJE 32. OBLJETNICE BITKE ZA ZAVRTALJKU
Dana, 29. siječnja, bit će obilježena jedna od najvažnijih bitki za opstanak Hrvata Središnje Bosne. Riječ je o bitki za Zavrtaljku odnosno odavanju počasti poginulim hrvatskim braniteljima na ovoj koti, prenosi Kiseljak.info
U četvrtak, na dan obljetnice, 29. siječnja 2026. godine, program obilježavanja 32. obljetnice počet će tradicionalnim pješačenjem do samog mjesta stradanja na Zavrtaljci. Mjesto okupljanja je Pobrđe, Orahovo u 11:00 sati, te se nastavlja pješačenje do mjesta stradanja na Zavrtaljci.
Na mjestu stradanja će biti služena sveta misa za poginule branitelje s početkom u 12:00 sati. Misu će predvoditi župnik iz Brestovskog fra Mirko Majdandžić.
U nedjelju, 1. veljače 2026. godine u 10:45 sati na središnjem spomen obilježju na Brestovskom bit će položeni vijenci za sve poginule na ovom području, dok će u 11 sati biti služena sveta misa u župnoj crkvi.
Zavrtaljka je kota na planini Zahor koja dominira nad Brestovskom i Bilalovcem, selima smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači. S druge, fojničke strane ispod Zavrtaljke se nalaze sela Oglavak, Pločari i Smajlovići koji teritorijalno pripadaju općini Fojnica.
Bitci za Zavrtaljku prethodio je zločin nad hrvatskim stanovništvom Pobrđa – Medovaca i drugih sela koja gravitiraju Brestovsku i Bilalovcu.
U zauzimanju Zavrtaljke tzv. Armija BiH počinila je ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom u selu Medovci. Bitke za Zavrtaljku dogodila se 29. siječnja 1994. godine.
Tog je dana hrvatskim braniteljima, uspkos snježnom nevremenu uspjelo zauzeti inače nepristupačnu kotu na planini Zahor koja dominira Brestovskom i Bilalovcem, selima pretežno nastanjenim hrvatskim stanovništvom, smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači.
Poseban doprinos u oslobađanju Zavrtaljke dali su pripadnici Postrojbi posebnih namjena čijom zaslugom je postrojbama HVO-a bez ikakvih topničkih priprema uspjelo zauzeti ovu strateški važnu kotu.
Ipak, kada je HVO krenuo u oslobađanje Zavrtaljke tog siječnja 1994., crte nisu čuvali ni lokalni Bošnjaci, nego iskusne brigade iz Zenice sastavljene od Krajišnika, koji danas važe za nekakve posebno hrabre vojnike.
Zavrtaljka u geografskom smislu nije istaknuto niti važno brdo. Prekriveno je šumom i ne ističe se ničim posebno. U vojnom smislu, Zavrtaljka je važna zbog specifičnog položaja kojim dominira čitavom dolinom Brestovska i Bilalovca, nadgledajući i strateški važnu cestu Fojnica –Kiseljak sve do fojničkog raskrižja.
Tzv. Armija RBiH imala je plan osvojiti sav prostor do fojničkog raskrižja, čime bi i obrana Kiseljaka bila besmislena. Jedina kota koja je tzv. Armiji RBiH omogućavala pregled terena koji namjeravaju uzeti bila je Zavrtaljka.
Za HVO Zavrtaljka je bila nezaobilazna u svim planovima da se probije put do Busovače i tako spoje operativne zone Vitez i Kiseljak.
Samo brdo izrazito je strmo i nepristupačno, netipično za središnju Bosnu.
Ranim jutrom te 1994., jedinice HVO-a, među kojima su najteži dio posla odradile Interventna jedinica s Brestovskog i kiseljačke Maturice, otpočela je napad na neprijateljske položaje. Bez artiljerijske pripreme, tek pješadijskim djelovanjem, HVO se brzo popeo do prvih crta i probio ih. Na vrhu Zavrtaljke pronađeni su dobro utvrđeni objekti koje danas opisuju kao “pravi mali grad od balvana”, što govori o važnosti Zavrtaljke za drugu stranu.
Točan broj poginulih pripadnika tzv. Armije RBiH se ne može točno utvrditi, iako vojnici koji obilježavaju obljetnice bitke smatraju da bi se broj mogao penjati i do 50 na cijeloj fronti dugačkoj desetak kilometara.
Pravi izazovi pobjede uslijedili su sutra dan, kada je protivnik krenuo u protunapad. Neutvrđenih crta i bez pouzdanih puteva opskrbe, HVO Kiseljak je bio u nezgodnoj poziciji.
Ipak, nekoliko protunapada je odbijeno i HVO se uspio utvrditi na Zavrtaljci dajući pečat najvećoj ofenzivnoj pobjedi u Lepeničkoj dolini.
Za vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba na području općine Kiseljak bilo je mnogo mrtvih. Gorjele su hrvatske kuće, stambene i gospodarske zgrade. Od Hrvata su “očišćena” sljedeća sela: Kazagići, Badnje, Male Sotnice, Oglavak, Bilalovac, Bukovica, Toplica, Mokrine i Gojakovac. Unatoč brojnim i žetokim napadima mnogoljudnije i bolje naoružane Armije BiH, kiseljački HVO je uspio obraniti veći dio općine Kiseljak.
Kiseljak.info
HKUD Bećarac Lepenica: Poziv svim zaljubljenicima u tradiciju
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Bećarac Lepenica ovih dana predstavljena i nova službena stranica Društva na društvenim mrežama.
Ovim putem iz HKUD-a Bećarac upućen je poziv svim mještanima Lepenice i okolnih mjesta koji njeguju ljubav prema običajima, tradiciji, narodnoj pjesmi i kolu da se priključe radu Društva.
https://www.facebook.com/share/p/1JyvrhqJ4D/
Redovite probe folklorne sekcije održavaju se ponedjeljkom u 19:30 sati u prostorijama Osnovne škole Lepenica, dok se probe pjevačke skupine i narodnog orkestra održavaju petkom u 19:30 sati.
HKUD Bećarac Lepenica otvoren je za sve generacije, a cilj Društva je očuvanje i promicanje bogate kulturne baštine ovoga kraja kroz pjesmu, ples i narodne običaje. Iz Društva poručuju kako su svi zainteresirani dobrodošli, bez obzira na prethodno iskustvo, te ističu kako zajedništvo i ljubav prema tradiciji čine temelj njihova djelovanja.
HKUD-a Bećarac Lepenica dodatno se obogaćuje kulturni život lokalne zajednice, a organizatori se nadaju dobrom odazivu i uspješnom radu u razdoblju koje slijedi.
Kiseljak.info
Kiseljak: Najmlađe u nedjelju očekuje vesela dječja predstava „Brejn Rotovi“
Najmlađu publiku u Kiseljaku ove nedjelje, 18. siječnja, očekuje prava mala kazališna poslastica. U 18 sati, u Hrvatskom domu u Kiseljaku, bit će odigrana edukativna dječja predstava „Brejn Rotovi“, u izvedbi Putujućeg pozorišta Panda.
Riječ je o zabavnoj i poučnoj predstavi koja na djeci blizak i razumljiv način govori o izazovima današnjice, s posebnim naglaskom na prekomjerno korištenje interneta, tehnologije i drugih navika koje mogu imati negativan utjecaj na djecu. Kroz šarene i prepoznatljive likove, humor, glazbu i interakciju s publikom, mališani će imati priliku učiti, ali i aktivno sudjelovati u samoj radnji predstave.
Predstava je namijenjena djeci predškolskog i školskog uzrasta, a cilj organizatora je, osim zabave, potaknuti razgovor o zdravim navikama, druženju i kvalitetnom provođenju slobodnog vremena.
Roditelji i djeca pozvani su da nedjeljno poslijepodne provedu u ugodnoj, veseloj i edukacijskoj atmosferi uz kazališnu predstavu koja na kreativan način spaja zabavu i pouku.
Mostar već planira doček Nove 2027. godine: ‘Proslava će se produžiti na tri dana’
– Planiramo program produžiti na tri dana. Sljedeće godine doček Nove godine pada u četvrtak, pa bismo imali i petak i subotu, što omogućava da gosti koji dođu ostanu cijeli vikend. Na taj način upotpunili bismo program i produžili boravak posjetitelja – kaže Dilberović
Mostar je za vrijeme novogodišnjih praznika privukao veliki broj posjetitelja, međutim koliko ih je točno bilo još se ne zna.
– Grad je bio prepun turista i gostiju, najviše iz regije – Republike Hrvatske, Republike Srbije, Crne Gore, Makedonije – a iz drugih zemalja u nešto manjoj mjeri. Smatram da smo novogodišnjim programom, koji je trajao dvije noći i uključivao izvođače poput Saše Matića i Adija Šoše, privukli veliki broj posjetitelja. Zadovoljni smo posjećenošću proslave Nove godine i noći nakon nje, te očekujemo da će konačna analiza potvrditi značajan broj gostiju – kazala je u razgovoru za Fenu direktorica Turističke zajednice Grada Mostara Elvira Dilberović.
Navela je kako je unatoč niskim temperaturama velika posjećenost bila vidljiva u Starom gradu, kao i u drugim dijelovima grada, te da su smještajni kapaciteti bili popunjeni već od studenog.
– Vlasnici su dužni prijaviti boravak gostiju putem online sustava prijava.ba, gdje se evidentiraju broj gostiju, broj noćenja i zemlje porijekla. Prijave se potom dostavljaju Turističkoj zajednici Hercegovačko‑neretvanske županije, koja obrađuje podatke i prosljeđuje ih Federalnom zavodu za statistiku. Imamo dosta privatnih smještajnih jedinica koje uredno izvršavaju svoje obveze, međutim još uvijek postoji više od 300 jedinica koje uopće nisu prijavljene. Ti smještaji ne prijavljuju broj gostiju niti broj noćenja – kazala je Dilberović.
Iako je od dočeka nove 2026. godine prošlo svega desetak dana, već se planiraju aktivnosti za sljedeći doček.
– Planiramo program produžiti na tri dana. Sljedeće godine doček Nove godine pada u četvrtak, pa bismo imali i petak i subotu, što omogućava da gosti koji dođu ostanu cijeli vikend. Na taj način upotpunili bismo program i produžili boravak posjetitelja – dodala je.
Dilberović se osvrnula i na druge turističke manifestacije koje će Turistička zajednica Grada Mostara podržati u 2026. godini, poput Mostar Run Weekenda, Mostarskog proljeća, Mostarskog ljeta, Skokova sa Starog mosta i drugih događanja koja svake godine privlače sve veći broj gostiju, ne samo iz regije, nego i iz cijelog svijeta.
– Ono što Turistička zajednica organizira samostalno je ljetni program na Rujištu, gdje svake godine obilježavamo ekvinocij i solsticij, organizirajući edukativne ture za građane. Planiramo postavljanje novih klupa i stolova, jer na Rujištu trenutno nedostaje mjesta za sjedenje. Time želimo izletnicima omogućiti da uživaju u prirodi, da imaju gdje odmoriti i pojesti obrok – kazala je Dilberović.
Jedna od značajnijih aktivnosti u 2026. godini bit će izmještanje suvenirnica u Blagaju.
– Želimo premjestiti kućice s desne strane jer one trenutno zaklanjaju pogled na rijeku i prirodne ljepote. Sve kućice bit će nove i uniformne, istog izgleda. Trenutno radimo na nacrtima i financijskoj konstrukciji kako bi taj projekt mogao biti realiziran. Ovo je vrlo važan projekt jer Blagaj mora izgledati ljepše, što će koristiti i vlasnicima kućica, ali i svim građanima Blagaja i Mostara – pojasnila je Dilberović.
U planu je i otvaranje „hercegovačke kuće“ u Mostaru na lokaciji Male tepa u kojoj bi turisti mogli kušati domaće proizvode.
– Razgovaramo s proizvođačima vina, hercegovačkog sira i drugih gastro proizvoda, kao i s Privrednom i Vanjskotrgovinskom komorom, u nadi da će se uključiti u projekt. Turistička zajednica bi u početku sufinancirala zapošljavanje dviju osoba, a kasnije bi kuća trebala funkcionirati samostalno, financirajući se prodajom proizvoda – navela je Dilberović.
Direktorica Turističke zajednice Grada Mostara najavila je nastavak projekta besplatnog ljetnog kina na platou ispod Starog mosta. Ovaj projekt realizira se u suradnji s veleposlanstvima stranih država, koja ustupaju filmove svojih zemalja i tako predstavljaju svoju filmsku umjetnost.
– Ljetno kino nastaviti će se i ove godine, uz produženje trajanja turističkog ljeta s dosadašnjih 15 na 21 dan, čime se želi omogućiti još veći broj posjetitelja da uživa u ovom kulturnom sadržaju – kazal je Dilberović.
U širokobriješkoj crkvi u jednom danu kršteno osmero djece
Samo dva tjedna ranije, na blagdan sv. Ivana Apostola i Evanđelista, 27. prosinca, u istoj je crkvi kršteno čak jedanaest beba.
župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Brigu u Širokom Brijegu u subotu, 10. siječnja, vladalo je posebno radosno ozračje.
Tijekom zajedničkog slavlja kršteno je osmero novorođenčadi, a crkva je bila ispunjena obiteljima, kumovima i vjernicima.
Sakrament krštenja podijelio je fra Džoni Dragić, koji je u propovijedi istaknuo važnost obitelji, vjere i zajedništva. Roditelji i kumovi, uz okupljenu župnu zajednicu, svjedočili su trenucima koji su za mnoge ostali duboko emotivni.
Samo dva tjedna ranije, na blagdan sv. Ivana Apostola i Evanđelista, 27. prosinca, u istoj je crkvi kršteno čak jedanaest beba. Svečanu misu tada je predvodio fra Ivan Crnogorac.
Bljesak.info
Fra Mirko Majdandžić: “Ako želimo preživjeti ovdje, moramo se početi voljeti, a ne mrziti”
Župnik iz Brestovskog, fra Mirko Majdandžić, gost FACE TV: “Ako želimo preživjeti ovdje, moramo se početi voljeti, a ne mrziti”.
Gostovanje možete pogledati putem linka ispod teksta.
Održana izborna skupština Društva prijatelja Hajduka Kiseljak
U ugodnom i prijateljskom ambijentu caffe Moviea večeras je održana izborna skupština Društva prijatelja Hajduka Kiseljak, koja je još jednom potvrdila snagu zajedništva, kontinuitet rada i duboku povezanost članova s Hajdukom i vrijednostima koje taj klub simbolizira.
Jednoglasnom odlukom nazočnih članova za predsjednika Društva prijatelja Hajduka Kiseljak ponovno je izabran Marin Bošnjak, čime je potvrđeno veliko povjerenje u njegov dosadašnji rad, predanost i energiju koju ulaže u vođenje Društva. Reizbor predsjednika predstavlja priznanje za dosadašnje rezultate, ali i jasnu poruku kontinuiteta i stabilnosti u radu Društva. U skladu sa Statutom, izabran je tajnik kao i članovi Upravnog i Nadzornog odbora, čime su postavljeni čvrsti temelji za nastavak organiziranog, odgovornog i transparentnog djelovanja.
U radnom dijelu Skupštine predsjednik Marin Bošnjak podnio je detaljno izvješće o radu Društva prijatelja Hajduka Kiseljak, u kojem je posebno istaknuo brojne aktivnosti realizirane tijekom prethodnog razdoblja. Naglasak je stavljen na organizirane odlaske na utakmice HNK Hajduk Split, koji su postali zaštitni znak Društva. Kroz zajednička putovanja na Poljud i gostujuće utakmice, članovi Društva ne samo da pružaju bezrezervnu podršku svom klubu, već i jačaju međusobno prijateljstvo, solidarnost i osjećaj pripadnosti.
Društvo prijatelja Hajduka Kiseljak u proteklom je razdoblju uspješno organiziralo brojne grupne odlaske na utakmice, omogućivši svojim članovima da budu dio nezaboravne atmosfere na stadionu, da bodre Hajduk u ključnim trenucima i da dostojanstveno predstavljaju Kiseljak i Središnju Bosnu na tribinama diljem regije. Ti odlasci nisu samo sportski događaji, već i snažan simbol zajedništva, ljubavi prema klubu i prenošenja navijačke tradicije na mlađe generacije.
Osim odlazaka na utakmice, u izvješću su istaknute i druge aktivnosti Društva, uključujući okupljanja članova, humanitarne i navijačke akcije, suradnju s drugim društvima prijatelja Hajduka te kontinuiran rad na povećanju broja članova. Sve navedeno potvrđuje da Društvo prijatelja Hajduka Kiseljak ima važnu ulogu ne samo u navijačkom, nego i u društvenom životu lokalne zajednice.
Posebnu vrijednost Skupštini dala je nazočnost gostiju iz Društva prijatelja Hajduka Novi Travnik, koji su se u svojim obraćanjima izrazito pohvalno osvrnuli na rad Društva prijatelja Hajduka Kiseljak. Istaknuli su primjerenu organiziranost, predanost članova te posebno naglasili kvalitetnu suradnju i zajedničke odlaske na utakmice, koji dodatno učvršćuju veze među društvima i navijačima Hajduka u Središnjoj Bosni.
Izborna skupština protekla je u pozitivnom, konstruktivnom i prijateljskom ozračju, uz otvoreni dijalog i jasnu viziju budućeg djelovanja. Zaključeno je kako će Društvo prijatelja Hajduka Kiseljak i u nadolazećem razdoblju nastaviti s organizacijom odlazaka na utakmice, jačanjem članstva, njegovanjem navijačke kulture i promicanjem vrijednosti koje Hajduk nosi – ponosa, prkosa, zajedništva i ljubavi prema klubu.
Ova izborna skupština još je jednom pokazala da Društvo prijatelja Hajduka Kiseljak nije samo navijačka udruga, već snažna zajednica ljudi povezanih istom emocijom, istim idealima i istom ljubavi – ljubavi prema Hajduku.
Kiseljak.info
Sretan Božić čitateljima pravoslavne vjeroispovijesti! Mir Božji, Hristos se rodi!
Svim vjernicima koji slave blagdan Kristova rođenja prema julijanskom kalendaru, u ime medijskog portala Kiseljak.info želimo Sretan i blagoslovljen Božić.
Vjerujemo kako će vjernike Božić ispuniti veseljem, ljubavlju i nadom.
Želimo da blagdan proslavite unutar obitelji, u miru, i u zadovoljstvu darivanja.
Mir Božji, Hristos se rodi!
Kiseljak.info
Paljenjem badnjaka i ponoćnom liturgijom pravoslavni vjernici u Kiseljaku dočekali Božić
Pravoslavni vjernici u Kiseljaku sinoć su, u ozračju molitve, tradicije i zajedništva, dočekali blagdan Rođenja Gospodnjeg – Božić.
U porti pravoslavne crkve Svetog Ilije Proroka upriličeno je tradicionalno paljenje badnjaka, nakon čega je u hramu služena svečana ponoćna liturgija.
Unatoč hladnoj večeri, ispred crkve se okupio veliki broj vjernika iz Kiseljaka i okolnih mjesta, među kojima su bile brojne obitelji, mladi i stariji. Uz molitvu i blagoslov zapaljen je badnjak, simbol svjetlosti, nade i novog početka, kojim pravoslavni vjernici na poseban način obilježavaju Badnju večer i najavljuju dolazak Božića.
Nakon obreda paljenja badnjaka, vjernici su ispunili crkvu Svetog Ilije Proroka gdje je služena svečana ponoćna liturgija. Bogoslužje je proteklo u dostojanstvenom i molitvenom ozračju, uz tradicionalne crkvene napjeve koji su dodatno naglasili svečanost božićne noći.
Prigodnu božićnu propovijed uputio je protojerej Miljan Rađenović, paroh blažujski i blažujski jerej Darko Danilović koji su okupljenim vjernicima govorili o značenju Božića kao blagdana mira, ljubavi i nade.
U svojoj poruci naglasio je važnost međusobnog poštovanja, obiteljskog zajedništva i brige za bližnje, istaknuvši kako su upravo te vrijednosti temelj svakog zdravog društva.
„Božić nas podsjeća da otvorimo svoja srca jedni prema drugima, da gradimo mir i razumijevanje te da u svakodnevnom životu svjedočimo vjeru kroz dobra djela“, poručio je protojerej Rađenović.
Božićna slavlja u Kiseljaku i ove su godine protekla mirno i dostojanstveno, uz velik odaziv vjernika, potvrđujući kako pravoslavna zajednica u ovom kraju brižno njeguje svoju vjeru, običaje i duhovni identitet. Na
Blagdan Rođenja Gospodnjeg dočekan je s nadom u zdravlje, mir i blagostanje za sve ljude dobre volje.
Na liturgiji je nazočio i načelnik općine Kiseljak Mladen Mišurić – Ramljak.
Pravoslavni vjernici danas obilježavaju najradosniji kršćanski blagdan Božić, kojim se obilježava rođenje Isusa Krista.
Božić se obliježava tri dana, kao uspomena na dan rođenja Isusa Krista. To je blagdan rađanja novog života, blagdan djece i djetinjstva.
U trenu Rođenja Isusa Krista zvijezda je obasjala Betlehemsku spilju, a na nebu su anđeli zapjevali “Slava Bogu na visini i na zemlji mir među ljudima dobra volja. Isusu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali janje, a potom tri mudraca koja su mu na dar donijeli smirnu, tamjan i zlato.
Pored Srpske pravoslavne crkve, Božić 7. siječnja proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koji kao svoj bogoslužbeni poštuju julijanski kalendar.
Uz Uskrs i Duhove, Božić spada među tri najveća kršćanska blagdana.
Na Božić vjernici idu na jutarnju misu i liturgiju, pričešćuju se, a zatim dolaze kući, gdje je spremljena bogata trpeza.
Kiseljak.info
„Umišljeni bolesnik“ otvorio novu kulturnu stranicu Hrvatskog doma u Kiseljaku
U Hrvatskom domu u Kiseljaku sinoć je odigrana predstava „Umišljeni bolesnik“, u izvedbi članova Frame Kiseljak, čime je ovaj prostor ponovno otvoren za kazališne predstave i druge kulturne sadržaje nakon gotovo godinu dana pauze uzrokovane urušavanjem dijela stropa i opsežnim radovima na obnovi objekta.
Predstava je održana u sklopu božićne priredbe Frame Kiseljak te je okupila brojne posjetitelje koji su s velikim zanimanjem pratili komediju nadahnutu poznatim Molièreovim djelom.
Mladi framaši su kroz humor, glumu i scensku razigranost još jednom pokazali kako kulturni i amaterski teatar imaju važno mjesto u društvenom životu Kiseljaka.
Posebnu vrijednost ovom događaju daje činjenica da je upravo ova predstava prva izvedena u Hrvatskom domu nakon završetka obnove, čime je simbolično označen povratak kulturnih događanja u ovaj značajan gradski prostor. Publika je s odobravanjem dočekala ponovno otvaranje dvorane, a dugi pljesak na kraju predstave bio je potvrda zadovoljstva i potpore radu mladih glumaca.
Frame Kiseljak ovu je predstavu izvodila i uoči Božića u sklopu tradicionalne božićne priredbe, gdje je također naišla na iznimno pozitivan odjek publike, potvrdivši kontinuitet njihova kulturnog i duhovnog djelovanja u lokalnoj zajednici.
Ulaz na predstavu bio je besplatan, dok su se dobrovoljni prilozi prikupljali na izlazu za rad Frame Kiseljak.
Organizatori su zahvalili svima koji su svojim dolaskom podržali ovaj događaj, istaknuvši kako se nadaju da će Hrvatski dom u narednom razdoblju ponovno postati središnje mjesto kulturnih zbivanja u Kiseljaku.
Kiseljak.info
Pravoslavci u BiH i svijetu danas obilježavaju Badnji dan: Evo koji običaji se prakticiraju
Na Badnji dan se tradicionalno pali badnjak, hrastovo ili cerovo drvo, što će u Sarajevu biti upriličeno danas u 17 sati u dvorištu Stare pravoslvne crkve
Pravoslavni vjernici u Bosni i Hercegovini i svijetu danas obilježavaju Badnji dan uoči proslave Božića, najradosnijeg blagdana, rođenja Isusa Hrista. Ujedno je to i posljednji dan božićnog posta, a u svojoj suštini blagdanski je praznik kada se svi njeni članovi na Badnje veče okupljaju za posnom trpezom dočekujući dan rođenja Hristovog.
Na Badnji dan se tradicionalno pali badnjak, hrastovo ili cerovo drvo, što će u Sarajevu biti upriličeno danas u 17 sati u dvorištu Stare pravoslvne crkve.
Jedan od običaja je da se uz badnjak u kuću unosi i žito kako bi naredna godina bila plodna.
Na Badnje veče se ne spava, već se bdi i očekuje trenutak rođenja Hristovog. Prema vjerovanjima na Badnji dan ništa ne treba iznositi iz kuće.
Pravoslavci će sutra obilježiti Božić, najradosniji blagdan rođenja Hristova, a u Sarajevu će u 9 sati biti uprilična liturgija u Sabornoj crkvi Presvete Bogorodice.
(FENA/dg)
Bogojavljenje – slavlje objave Boga čovječanstvu
Blagdan Svetih triju kraljeva ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana.
Slavi se objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusovoj. Danas obnavljamo događaj opisan u Evanđeljima, kada dolaze trojica kraljeva sa željom da se poklone novorođenom Kralju. Došli su izdaleka i tražili Krista. Prema Evanđelju po Mateju, tri kralja ili mudraca s Istoka (Partsko Carstvo), prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli su pokloniti se novorođenom Isusu. Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broj, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melkior i Baltazar.
Pri tomu su kraljevi Isusu darovali tri simbolična dara: tamjan kao Bogu, zlato kao Kralju na nebu i smirnu (plemenitu mast) kao Čovjeku. Kao tri kralja, mudraci dolaze iz nekršćanskoga svijeta, koji je Bog pozvao u svoje Kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja. Bogojavljenje je kao drugi Božić. No, dok nam Božić daje poruku poniznosti i ističe skrivenost otajstva Rođenja Gospodnjega, Bogojavljenje razglasuje po cijelom svijetu to božansko otajstvo preko trojice kraljeva, koji su ga priznali kao Sina Božjega, Spasitelja svih naroda.
Trojica mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12) vrlo su rano počeli biti štovani kao kraljevi, na što je utjecao tekst proroka Izaije, gdje se kaže: K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja (60,3).
U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni Kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj kolibici među siromašnim ljudima. On je Kralj koji ne daje svečanih primanja, On je skriven, stavljen u stranu. A ipak, Njegovo je rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone. I oni su tu, ne radi sebe, nego da svrate pozornost na novorođenog Kralja kojega i oni naviještaju.
Prema legendi, trojicu kraljeva pokrstio je sv. Toma apostol. Valjda zato što je on od apostola išao najdalje na istok, čak do Indije. Gašpar je izvorno perzijsko ime, a znači ‘rizničar’. Hrvatski oblici imena jesu: Gašo, Gašpo, Gaća, Gašparina. Nijemci ga zovu Kasper, Francuzi Jaspard, a Englezi Jasper.
Melkior (hebrejski: ‘kralj svjetla’) ime je drugog od trojice kraljeva, a Baltazar je ime trećeg svetog kralja. Prvi dio ove riječi, koja na hebrejskom glasi ‘Belšazar’, označava glavno babilonsko božanstvo Bel. Drugi dio riječi dolazi od glagola ‘štititi’, dok treći dio označava kralja. Tako bi ime Baltazar u prijevodu glasilo ‘Bel štitio kralja’. Hrvatske inačice jesu: Balto, Bolto, Boltek i Boltina.
Nakon smrti trojice kraljeva njihove relikvije odnesene su u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a kasnije su prenesene u Milano i na kraju u Köln, najljepšu njemačku katedralu, posvećenu svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji. U katedrali je najslavniji veliki pozlaćeni oltar Svetih triju kraljeva u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i više od dvije tisuće godina stara odjeća za koju se vjeruje da je pripadala trojici svetih kraljeva.