Nakon godišnjega „TradeFesta“ održanoga u Zagrebu 24. i 25. travnja, i onako napeta politička scena u BiH koja iščekuje Opće izbore, dodatno se uzburkala. Tomu doprinose i pojedinci iz različitih područja. Istup Islamske zajednice u BiH otvara pitanja na koja valja tražiti odgovor.

Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Vjerojatno TradFest kao, godišnju međunarodnu manifestaciju „tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrjednota u Hrvatskoj i svijetu“, malo tko bi i spomenuo da u njezinu okviru nije održan panel Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta. Tu je predočena i karta koja oslikava kako bi taj entitet u diskontinuitetu izgledao. I to je bio povod za reakcije različitoga spektra: od onih ublehaških koji su kazivali kako kardinala Vinka Puljića kao jednog od sudionika na tom skupu treba uhititi, preko onih političko-poenterskih koji i na ovoj temi žele priskrbiti što bolju poziciju na predstojećim izborima, pa sve do onih čija pozicija zahtijeva uvažavajući pristup u ozračju dijaloga i izgradnje trajnoga mira na ovdašnjim prostorima. Upravo u ove potonje, po naravi stvari, spada Islamska zajednica u BiH te je njezina izjava objavljena 28. travnja otvorila nekolicinu pitanja koja traže odgovore – zarad zajedničkoga hoda u istome interesu.

Pitanje prvo: memorandum?

U izjavi se spominje kako IZ-a BiH u „potpunosti odbacuje ideje memoranduma o etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine“, koja je podsjetila „na opasne memorandume SANU-a i druge planove o etničkoj dominaciji“ u dijelovima BiH.

S kojim pokrićem i s kojom se nakanom jedan panel u okviru jedne manifestacije iz domena civilnoga društva, koja ni u tragovima nema doseg ni važnost akademije znanosti i umjetnosti, dovodi u vezu s poznatim dokumentom od kojega je poteklo ratno ludilo na prostorima bivše Jugoslavije?

Pitanje drugo: preustroj je podjela?

Nadalje, promišljanja koja nemaju nikakvu institucionalnu narav, a govore o potrebi preustroja Bosne i Hercegovine – na temelju toga što Hrvati u ovakvom uređenju iznova i svakodnevno doživljavaju, u prvom redu političke, majorizacije – IZ-a BiH ocjenjuje kao ideju o „podjeli Bosne i Hercegovine“. Zato pitanje: Tko je od hrvatskih političara i, najšire kazano, mislilaca i kada rekao da BiH, kao međunarodno priznatu i suverenu zemlju, treba podijeliti po etničkim kriterijima, poništiti njezin suverenitet te napraviti nove državice s mogućim pripojenjem susjednim međunarodno priznatim zemljama?

Pitanje treće: Hrvatska i Srbija isto?

U izjavi se dalje navodi kako se „iz Zagreba i Beograda ponovo priziva etnička dominacija samo jednog naroda na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine“. Zato i pitanje: Zbog čega se na istu razinu stavljaju ova dva grada koji simboliziraju politike država Hrvatske i Srbije; i što se time želi poručiti Hrvatima koji su zajedno s Muslimanima (poslije Bošnjacima) sudjelovali u stvaranju neovisne BiH, primili muslimanske izbjeglice u Hrvatsku, propuštali svaku vrstu pomoći Bošnjacima te – poslije međusobnoga zla koje su jedni drugima nanijeli – predvodili vojni savez sačinjen u Washingtonu (Splitu) koji je u konačnici doveo do sporazuma u Daytonu?

Pitanje četvrto: neodgovorne politike Bošnjaka?

Također, nakon adresiranja Zagreba i Beograda, IZ-a BiH kaže: „Takve neodgovorne politike su nanijele dovoljno zla ovim prostorima i mogu ponovo dovesti samo do novih sukoba i, ne daj Bože, novih ‘etničkih čišćenja’ i ‘humanih preseljenja naroda’.“ Odatle pitanje: Kada se pogleda današnja karta BiH, razvidno je da, osim prostora Republike Srpske gdje je na djelu bila politika Velike Srbije u kojoj mjesta nije bilo ni za Bošnjake ni za Hrvate, postoje mnogi krajevi u kojima su Hrvati, nakon pretrpljenih masovnih zločina, svedeni na „ostatke ostataka“ (kakanjsko-sutješki kraj, dolina Neretvice…), smatra li IZ-a BiH da su Hrvati sami sebe odatle protjerali ili se „humano preselili“ ili krivicu za to snosi bošnjačka politika?

Pitanje peto: jedinstvo BiH i Katolička Crkva?

Zatim, Islamska zajednica, „zabrinuta za bosanskohercegovačke muslimane Bošnjake i bosanskohercegovačko društvo upozorava odgovorne političke krugove među bosanskim Srbima i Hrvatima te krugovima Katoličke i Pravoslavne crkve da odlučno odbace ideju o dodatnoj podjeli Bosne i Hercegovine i da se zajedno s Bošnjacima počnu zalagati za jedinstvo naše domovine…“. Pitanje je: Što IZ-a BiH smatra pod ovim „jedinstvom“ – je li to koncept unitarne države koja bi onda bila nacionalna država najbrojnijeg naroda ili u ZAVNOBIH-u i Daytonskom sporazumu ukorijenjen koncept konstitutivnih naroda te smatra li IZ-a BiH da se Katolička Crkva do sada nije zalagala za Bosnu i Hercegovinu kao državu?

Pitanje šesto: ravnopravnost?

Završno se u izjavi kaže: „Nijedan narod niti na jednom dijelu Bosne i Hercegovine nema veće niti ekskluzivno pravo od bilo kojeg drugog naroda ili građanina i samo takav pristup može donijeti istinski mir i ravnopravnost svima.“

Zato i pitanje: kakvo državno uređenje Bosne i Hercegovine priželjkuje Islamska zajednica u BiH i jesu li prema njezinu mišljenju Hrvati s pravom razočarani sadašnjim uređenjem države u kojoj se, ponajprije zbog nametanje političke volje brojnih Bošnjaka, smatraju izigranima i prevarenima te hoće li na predstojećim izborima pozvati muslimane da Hrvatima ne biraju njihova člana Predsjedništva?

Svjedok je povijest

Prizivajući za svjedoka vrijeme, odnosno povijest, Islamska zajednica završava upozorenjem da se crtanjem granica etničke dominacije otvara put novim nepravdama. Istina je, kao što je istina i da su svi bosanskohercegovački narodi u određenom povijesnom trenutku, doživjeli nepravde i počinili nepravde jedni drugima: počevši od osmanlijskog vakta, preko austrougarskog, srpsko-jugoslovenskog, ustaškog i partizanskog, pa do komunističkog i ratno-postkomunističkog.

Novija prošlost svjedoči kako se Bosnu i Hercegovinu toliko puta dijelilo i toliko puta narodima nacionalno osporavalo njihov identitet. Rezultat je isti bio: ljudi su izginuli i gotovo svi predjeli ove lijepe zemlje zasijani su sjemenom mržnje.

Pa valjda nismo toliko naopaki da ne vidimo kako je krajnje vrijeme da jedni druge čujemo – čujemo i razumijemo, a ne iznova vodimo monološke dijaloge sa skrivenim nakanama, misleći kako smo samo mi pravedni i mudri te ćemo sve druge prevariti.

Bosne će biti, a i Hercegovine, samo je pitanje hoćemo li dati svoj doprinos napraviti je funkcionalnom državom koja će biti zdravom granom na europskom stablu ili pridonijeti truleži koja će se kad-tad sama raspasti.

Nedjelja.ba