Građevinari pozivaju na uvođenje redovite kontrole stanja starijih konstrukcija, kao i obvezne procjene rizika na svim lokacijama koje su izložene vremenskim utjecajima i svakodnevnim opterećenjima
Crni petak za Novi Sad ostat će, nažalost, upisan u povijest tragedija u susjednoj Srbiji, ali i šire. Dana 1. studenoga urušila se betonska nadstrešnica na ulazu u željeznički kolodvor. Nesreća koja se dogodila tijekom jutarnje gužve odnijela je živote 14 osoba, dok su još tri osobe teško ozlijeđene i trenutačno se nalaze na liječenju u lokalnoj bolnici. Među žrtvama je i šestogodišnja djevojčica te jedan državljanin Sjeverne Makedonije, koji su se ondje zatekli u krivo vrijeme, piše Večernji list BiH.
Prema izjavama očevidaca, trenutak urušavanja bio je užasan. Mnogi koji su čekali vlak ili se nalazili na peronu u trenutku nesreće našli su se pod golemom betonskom pločom. Spasioci su ubrzo pristigli na mjesto događaja te su u potpunom šoku zatekli scene nesreće. Članovi obitelji stradalih, prolaznici i putnici okupili su se u nevjerici dok su promatrali spašavanje i potragu za preživjelima. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izrazio je duboku sućut obiteljima poginulih te najavio sveobuhvatnu istragu koja će utvrditi sve odgovorne za ovaj događaj. Naglasio je kako se takve nesreće ne smiju događati te obećao da će sve državne institucije surađivati u istrazi kako bi se utvrdili uzroci i odgovornost. Vučić je objasnio da nadstrešnica koja se urušila nije bila obuhvaćena nedavnim renovacijama željezničkog kolodvora, čime je želio smiriti javnost i naglasiti da je u pitanju drugačiji dio infrastrukture. Međutim, istodobno su osvanuli brojni upitnici. Oporbene stranke reagirale su kritikama. Tvrde da je ovo zločin. Marinika Tepić, jedna od istaknutijih oporbenih figura, izjavila je da “ovo nije nesreća, već ubojstvo” i zahtijevala odgovornost nadležnih. Stručnjaci iz područja građevinarstva i sigurnosti tvrde kako se sigurnosne mjere moraju podignuti na najvišu razinu, posebno kada su u pitanju dijelovi zgrada i objekata na mjestima s velikim protokom ljudi. Neovisne udruge inženjera i građevinara pozivaju na uvođenje dodatnih standarda i redovite kontrole stanja starijih konstrukcija, kao i obvezne procjene rizika na svim lokacijama koje su izložene vremenskim utjecajima i svakodnevnim opterećenjima. Najnovija tragedija izazvala je veliko suosjećanje i tugu među građanima, od kojih su mnogi položili cvijeće i zapalili svijeće ispred željezničkog kolodvora. Roditelji, prijatelji i poznanici stradalih okupili su se kako bi odali počast i podijelili svoju bol zbog izgubljenih života. Diljem Srbije proglašen je Dan žalosti. Urušavanje nadstrešnice posebno je pogodilo obitelji koje su doživjele osobne tragedije. Majka stradale šestogodišnje djevojčice svjedočila je nesreći i pokušala doći do svog djeteta kroz ruševine. – Svi smo stali, zbunjeni i u šoku. Ukočio sam se u mjestu, nisam se mogao pomaknuti. Nakon nekoliko sekundi, kad smo shvatili što se dogodilo, potrčali smo prema ruševinama, nadajući se da ćemo pronaći nekoga tko je preživio. Ali to su bile tone betona, a mi, obični građani, nismo mogli ništa učiniti. Pred našim očima u samo jednom trenutku nastradalo je toliko ljudi. Jedna je žena ostavila svoje dijete na klupi ispred kolodvora i otišla kupiti kartu, a onda je kroz staklo željezničkog kolodvora vidjela kako se nadstrešnica obrušava na tu klupu. Pokušavala je doći do djeteta, jaukala je i zapomagala. Srce mi se slomilo. Ona sebi nikad neće moći oprostiti, ne znam ni kako će nastaviti dalje. Ni ona, a ni sve obitelji nedužno nastradalih. U tom trenutku sve je stalo. Ljudi su trčali, ali nitko nije znao što učiniti. Vrištali smo, plakali, zapomagali, pokušavali pomoći onima koji su ostali zarobljeni – rekao je svjedok. Među žrtvama je i Sanja, a suprug Nikola ispričao je kako ju je bezuspješno dozivao. – Spremio sam joj kaputić koji je voljela, spakirao joj i cipele. Ali kažu, ne mogu joj ih obuti…, slomljeni su joj zglobovi. To su riječi koje nitko ne bi smio čuti za voljenu osobu. Zvao sam Sanju više puta dok je bila na cvjetnoj tržnici. Nije se javljala. Mislio sam da ne čuje telefon, da će me nazvati čim vidi propuštene pozive. Kad sam stigao kući iz prve smjene, uključio sam vijesti – čujem da se srušila nadstrešnica na željezničkom kolodvoru. Pitam se zašto mi se ne javlja. Osjetio sam prazninu koja me počela gristi iznutra, brinem se, nemir u meni raste. Vičem kroz kuću, ni sam ne znam zašto. Ali u sebi osjećam da nešto nije u redu. Kad je stigao taj poziv, moj se svijet srušio. Sjeo sam u auto, ne sjećam se ni kako sam vozio ni koliko dugo. Stigao sam pred kolodvor, a tamo – kaos. Policajac me uputio prema Kliničkom centru. Satima sam stajao u hodniku, kao ukopan. Ništa nisam osjećao, samo prazninu. Bilo bi mi lakše da me netko ošamario, da me probudi iz ove noćne more. Kada su stigle najgore vijesti, znao sam što znače. Značile su da sam izgubio Sanju, moju ljubav, moj cijeli svijet. Ona je meni bila sve. Nikada nije voljela stajati ispod te nadstrešnice. Kad bismo čekali autobus, uvijek bi stajala dalje. Ova tragedija uništila je sve što smo zajedno gradili, a ona, moja Sanja, nije zaslužila ovakav kraj. Ispraćam svećenika iz našeg doma i razmišljam kako dalje bez nje. Moj cijeli život sada je samo sjećanje na nju – kazao je, piše Večernji list BiH.
Potreseni otac stradalih djevojčica Sare i Tine uputio je emotivnu poruku: – Nemam riječi kojima bih opisao ovu tugu i bol. Osjećam se užasno, nemoćno. Ovo su moje kćeri. Ne znam kako stojim na nogama – izjavio je. Osnovna škola “Aleksa Šantić” oprostila se od svog učenika Nemanje Komara, izražavajući najdublju sućut obitelji. Također, Srednja strukovna škola za obrazovanje kadrova poljoprivredne i veterinarske struke oprostila se od svoje učenice Milice Adamović. Nogometni klub Potisje izdao je priopćenje u kojem izražava tugu zbog smrti svog suigrača Miloša Milosavljevića Kivija (21) i njegove djevojke Anđele Ruman (20), koji su također izgubili živote u ruševinama. Novi Sad će se dugo oporavljati od ove tragedije.