Ova bi godina mogla donijeti i inventuru odnosa federalnih partnera odmah nakon lokalnih izbora jer nije ispunjen veliki dio obveza na koje se obvezala “trojka” prema hrvatskoj strani

Proteklo je jedanaest mjeseci otkako je imenovana nova Vlada Federacije BiH, koju su zajedno uspostavili hrvatski i bošnjački partneri s državne razine, tijekom čega je napravljen važan odmak od ratoborne i huškačke politike koju je provodila SDFA koalicija, no istodobno nije ni blizu realiziran sporazum koji su partneri potpisali o uspostavi vlasti, piše Večernji list BiH.

Ponajprije se to odnosi na izmjene Izbornog zakona, ali i na pitanja koja se odnose na funkcioniranje niza federalnih i državnih institucija u kojima se sustavno krše zakoni, propisi te ponajprije narušava čak i narušena nacionalna ravnoteža. Dakako, na štetu Hrvata. Jedna od točaka prijepora je izbor suca Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, o čemu se rasprava vodi posljednje dvije godine.

Naime, 2022. godine u mirovinu je otišao hrvatski sudac Mato Tadić. Već je tada Ustavni sud BiH radio u krnjem sazivu jer Narodna skupština Republike Srpske nije izabrala nasljednika Miodraga Simovića.

Ustav vrijedi samo za Hrvate

I bez izvjesnosti da će Parlament Federacije BiH izabrati Tadićeva nasljednika, okončan je Tadićev mandat jer se tada Ustavni sud BiH “čvrsto” držao odredbi Ustava BiH po kojima sudac koji je navršio 70 godina života odlazi u mirovinu. Početkom ove godine prisilno je umirovljen i srpski sudac Zlatko Knežević. No, onda se Ustavni sud BiH sjetio kako bi ipak trebalo produljiti mandat troje preostalih sudaca, dvoje Bošnjaka – Seade Palavrić i Mirsada Ćemana, a onda i Hrvatice Valerije Galić.

A ovoga puta Ustavni sud odlučio se ipak malo slobodnije, odnosno sebičnije tumačiti Ustav BiH, a na temelju naručenog mišljenja Venecijanske komisije. Tako će posve izvjesno za Palavrić, Ćemana i Galić vrijediti jedno neustavno pravilo, a za Tadića pak drugo. A sve to uz objašnjenje kako se ne štiti vlastiti, nego interes Ustavnoga suda BiH. I svima je jasno kako je krizu s Ustavnim sudom, opravdanu ili ne, pojedinim odlukama, a napose oko izmjene poslovnika o radu, izazvala Republika Srpska.

No, u tome joj jednako učinkovito sekundira i bošnjačka politika. I to upravo politiziranjem i izmišljanjem izlika, a zapravo izbjegavanjem imenovanja hrvatskog suca u Ustavni sud BiH koji bi bio nasljednik Mate Tadića. A to bi trebao biti Marin Vukoja, sadašnji tajnik u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Na njegovo imenovanje čeka se doslovno jednako dugo koliko su aktualni partneri HDZ BiH, HDZ 1990. i “trojka”, koju čine SDP BiH, Narod i pravda te Naša stranka, u vlasti. Trebalo je gotovo osam mjeseci kako bi se promijenio sastav Povjerenstva za izbor i imenovanja u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. I kada se to dogodilo, dolaze nove opstrukcije, i to iz reda stranaka koje su se obvezale na dogovor oko imenovanja suca Ustavnoga suda. Sada dio bošnjačkih zastupnika, koji očito imaju pripremljene uloge, zagovara da se u Zastupnički dom pošalje popis s više imena za suca Ustavnoga suda BiH, čime bi onda mogli posve izigrati hrvatsku volju jer se odluka donosi u donjem domu, gdje Hrvati čine tek 20-ak posto aktualnog saziva.

Izgubili strpljenje

Posljednje informacije sugeriraju, naime, kako se SDP BiH “podijelio” te da nije sigurno kako bi se oko toga pitanja okupio dovoljan broj zastupnika kako bi Vukoja bio izabran u Ustavni sud BiH. Takav rasplet najmanje je u interesu Ustavnoga suda, uloge Hrvata, a jedino profitira SDFA koalicija koja zapravo vodi politiku pokušaja istrebljenja ili “svođenja Hrvata na mjeru”, ali i SDP-ova koalicija koja izbjegavanjem odluke o ovome pitanju ujedno izbjegava da joj se lijepe etikete izdajnika.

Kako se doznaje, bliži se kraj strpljenja unutar vodeće hrvatske stranke oko takvih sitnih nacionalističkih igrica kojima se izigrava dogovor, a onda i narušava povjerenje. Takav modus operandi zapravo se godinama provodi i oko imenovanja, odnosno “miniranja” izbora ravnatelja Federalne uprave policije. Iako je od vodstva SDA originalno potekao stav da Hrvat ne smije ni pod koju cijenu biti ravnatelj Federalne uprave policije, a samim time ni zapovijedati postrojbom specijalne policije, rezultat rada aktualnih bošnjačkih partnera je identičan.

I dalje se svaka tri mjeseca produljuje imenovanje bošnjačkog ravnatelja policije koji čak ne može više biti ni v. d. ravnatelja, nego se pronašla u propisima izmišljena pozicija ravnatelja policije “po odobrenju”. Ako ne bude zaokreta u odnosima probošnjačkog bloka prema hrvatskoj strani i zahtjevima, ova bi godina, napose razdoblje nakon lokalnih izbora, mogla donijeti novo preslagivanje karata u vlasti.