Suvremeno slastičarstvo daleko je od pukog pečenja kolača te zahtijeva niz znanja i vještina koje nadilaze realizaciju receptura. Izgled, okus, tekstura i kreativnost u svemu tome samo su dio elemenata koji slasticu čine drukčijom i posebnom.
Temeljno slastičarsko obrazovanje, za one koji su se odmah odlučili za ovu karijeru, započinje u trogodišnjoj školi i nastavlja se usavršavanjem kroz cjeloživotne edukacije u specifičnim područjima interesa. Međutim, mnogi su svoj put do profesionalne izrade slastica pronašli tek nakon ostvarene druge karijere i završetka fakulteta.
Nakon studija odluka o slastičarstvu
Za Women in Adria razgovarali smo s dipl. ing. prehrambene biotehnologije Ninom Šarić, dipl. ing. elektrotehnike Suzanom Kvesić te dipl. oecc. Žakline Troskot – sve tri su nakon studija odlučile karijeru nastaviti u svijetu slastičarstva te su se profilirale u uspješne poduzetnice koje su u toj struci postale prepoznatljive.
Za Ninu Šarić upis na Prehrambeno-biotehnološki fakultet bio je logičan izbor.
„Znala sam da želim kreirati nešto prema svojim idejama i zamislima, a uz podršku oca, odmah nakon fakulteta krenula sam u poduzetničke ‘solo’ vode“, objasnila je Nina koju su slastice zanimale još u srednjoj školi, no tek nakon završetka matematičke gimnazije i edukacije u Italiji na Institutu za kulinarstvo blizu Milana ozbiljnije se okrenula izradi gelata i pokrenula tvrtku PRI SUNCU luxury gelato.
Suzana Kvesić prisjeća se kako je elektrotehničku srednju školu upisala jer su je zanimali mobiteli, mreže i telekomunikacije, pa je studij bio logičan nastavak obrazovanja.
„Vidjela sam se u toj profesiji, to me u tom trenutku zaista zanimalo i išlo mi je jako dobro. Ipak, već tada je okolina često reagirala s čuđenjem jer se elektrotehnika još uvijek doživljavala kao ‘muško’ zanimanje. Nakon završetka studija radila sam u struci nešto više od godinu dana, što mi je bilo dragocjeno iskustvo“, nastavlja Suzana ističući da je to pomoglo na putu prema ostvarenju u slastičarstvu koje je oduvijek bilo dio nje.
Ostvarenje snova
„Još od malih nogu govorila sam da ću jednog dana biti slastičarka. Kolači su me oduvijek fascinirali – stalno sam proučavala recepte, kupovala knjige o slasticama, eksperimentirala u kuhinji, isprobavala razne tehnike i kombinacije okusa. Bez obzira na to u kojoj sam životnoj fazi bila, slastičarstvo je uvijek nekako bilo prisutno – kao moj osobni svijet u koji sam se vraćala“, prepričala je Suzana iskreno dodajući kako je rad u u redu nije zadovoljavao. Željela je više od života i shvatila da je srce vuče prema izradi slastica. Sve češće je izrađivala torte za prijatelje.
„Jednog dana, tako sjedeći u uredu, odlučila sam poslati životopis i motivacijsko pismo na nekoliko adresa slastičarnica u Zagrebu – bez velikih očekivanja, ali s nadom. I dogodilo se nešto nevjerojatno – svi su mi se javili i pozvali me na razgovor. To mi je bio znak i dan danas se sjećam tog osjećaja. Dala sam otkaz, okrenula novi list i krenula u smjeru svojih snova. Nijednog trena nisam požalila“, kaže Suzana.
I Žakline je sanjala o karijeri u slastičarstvu, no kao diplomiranoj ekonomistici prvi posao bio je u banci. Rodila se i živjela je u njemačkom Münchenu, a kaže da joj je „…bankarsko okruženje bilo je pomalo suhoparno — puno papira, malo boja i gotovo ništa što se moglo opipati, pomirisati ili, ne daj Bože, pojesti“.
Spletom okolnosti vratila se u Hrvatsku, a tad se ozbiljnije posvetila strasti iz mladosti – izradi torti. Pekla ih je najprije za prijatelje, a njihove oduševljene reakcije pokazale su joj da nije pogriješila.
Kolači nisu samo recept
„Ispostavilo se da su kolači puno više od recepta — oni su i emocija i priča i trenutak radosti na tanjuru. Međutim unatoč tom koketiranju prvo sam ipak radila druge poslove, između ostalog 10 godina sam vodila marketing za Njemačku korporaciju i njihovo predstavništvo u Hrvatskoj. Želja za kreativnim izražavanjem u svijetu hrane i slastica nikada nije nestala. Zapravo, tinjala je stalno — i svjesno i nesvjesno — i polako me vodila prema onom konačnom cilju: otvoriti svoju malu slastičarnicu, mjesto gdje ću spajati vještinu, kreativnost i malo slatke magije“, priča Žakline Troskot koja je ostvarila san i otvorila sada već kultnu slastičarnicu Amélie.
Ta magija ipak ne dolazi bez velikog truda. Uz fizičku izdržljivost, cjelodnevno stajanje, koncentraciju i rad u smjenama, vikendima i praznicima, potrebna je dobra organizacija i velika disciplina.
Suzana.
„Vjerujem da su se i televizijski nastupi i stručna okupljanja dogodili zato što su ljudi prepoznali trud i strast koju ulažem. Uspjeh je za mene relativna stvar — svatko ga mjeri na svoj način. Ja ga vidim kao proces u kojem sam kroz posao pomicala vlastite granice kako bih danas bila osoba koja jesam, a ne samo kao financijsku bilancu ili poslovni rezultat“, poručila je Žakline.
womeninadrija.com
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
