Sport bi, po svojoj prirodi, trebao biti kohezijska poveznica koja ujedinjuje i briše političke barijere. Međutim, kada igra nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, tribine često postaju ogledalo dubokih podjela koje i dalje opterećuju bh. društvo. Posljednjih tjedana, u javnosti se ponovno aktualiziralo kompleksno pitanje: Čije se zastave vijore na utakmicama Zmajeva i koga one (ne) predstavljaju?
Gdje je nestala službena državna zastava?
Nedavne izjave političara na državnoj razini, poput Nebojše Vukanovića, koji je javno postavio pitanje zašto je službena, međunarodno priznata državna zastava BiH (plavo-žuta sa zvjezdicama) gotovo nevidljiva na tribinama, ponovno su otvorile ovu osjetljivu temu.
Umjesto aktualnih državnih simbola, na utakmicama apsolutno dominiraju zastave s ljiljanima (zastava bivše Republike BiH). Iako se u dijelu javnosti ova zastava brani argumentom da se radi o povijesnomm obilježju pod kojim je država primljena u Ujedinjene narode te da je ona “bosanska, a ne isključivo bošnjačka”, realnost na terenu pokazuje da ona izaziva potpuno suprotan efekat kod značajnog dijela stanovništva jer na navedenim utakmicama nema istaknutih zastava hrvatskog i srpskog naroda.
Percepcija isključenosti: Ima li mjesta za sve konstitutivne narode?
Za veliki broj Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, masovno korištenje zastave s ljiljanima predstavlja nepremostivu prepreku za identifikaciju s reprezentacijom svoje zemlje. U percepciji velikog dijela ova dva konstitutivna naroda, ta se zastava prvenstveno veže za razdoblje ratnih sukoba i kao obilježje pod kojim se borila Armija RBiH, čija se zastava također može vidjeti na ovim utakmicama.
Kada se na sportskim borilištima umjesto službene državne zastave, koja bi trebala predstavljati kompromis i zajedničku budućnost, ističu simboli koji asociraju na ratno vrijeme, legitimno se postavlja pitanje kakva se poruka šalje. Mnogi se pitaju: da li dominacija takvih simbola, uz često odsustvo službenih državnih obilježja, šalje poruku Hrvatima i Srbima da za njih nema prostora pod okriljem državnog tima u zemlji u kojoj su rođeni?
Potreba za neutralnim terenom
Mediji i analitičari (poput analiza Slobodne Evrope) godinama ukazuju na apsurdnu situaciju u kojoj svaki narod u BiH ima “svoju” zastavu uz koju se emotivno veže, dok službena državna zastava najteže pronalazi put do srca građana.
Rezultat ovakve prakse na stadionima je očit – kult reprezentacije ne obuhvaća cijelu državu, a mnogi ljubitelji nogometa iz redova hrvatskog i srpskog naroda svoje simpatije usmjeravaju prema susjednim državama.
Sve ovo vodi ka jednom ključnom, iako nepopularnom pitanju: Treba li se na utakmicama reprezentacije Bosne i Hercegovine zabraniti sva ratna, povijesna i isključivo nacionalna obilježja? Inzistiranje na isključivom korištenju aktualne, službene zastave Bosne i Hercegovine na sportskim događajima moglo bi biti prvi korak ka stvaranju istinski inkluzivne atmosfere. Stadion bi trebao biti mjesto gdje se slavi sport i zajedništvo, a ne poligon za demonstraciju simbola koji, bez obzira na njihovo povijesno utemeljenje, u današnjem trenutku polariziraju društvo i odbijaju građane od vlastite reprezentacije.
Kiseljak.info
