Fra Zdravko Dadić: Odgovorit ćemo znakovima vremena, ostajući pritom vjerni svojoj višestoljetnoj tradiciji i identitetu

A upravo nam je danas, više nego ikada, potreban optimizam. Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za Večernji list ističe kako u kontekstu Bosne i Hercegovine, koja je prošla kroz teška ratna stradanja i koja još uvijek traži puteve istinskog pomirenja, uskrsna poruka ima posebnu težinu. – Ona nas poziva da nikada ne odustanemo od nade u bolju budućnost, da gradimo mostove među ljudima i da vjerujemo kako je preobrazba našeg društva itekako moguća – ističe fra Zdravko.

Što za franjevce Bosne Srebrene znači proslava Uskrsa u današnjem kontekstu Bosne i Hercegovine?

– Uskrs za nas franjevce Bosne Srebrene, kao i za sve vjernike, predstavlja temeljni događaj naše vjere – pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom. U kontekstu Bosne i Hercegovine, koja je prošla kroz teška ratna stradanja i koja još uvijek traži puteve istinskog pomirenja, uskrsna poruka ima posebnu težinu. Ona nas poziva da nikada ne odustanemo od nade u bolju budućnost, da gradimo mostove među ljudima i da vjerujemo kako je preobrazba našeg društva itekako moguća. Upravo tu snagu uskrsne poruke nastojimo prenijeti i našim vjernicima.

Kako Provincija Bosne Srebrene nastoji prenijeti uskrsnu poruku nade i mira u sredini koja je još uvijek opterećena posljedicama rata i političkim podjelama?

– Naša provincija djeluje kroz svoje samostane i župe na cijelom teritoriju BiH, što nam omogućuje da budemo prisutni među ljudima različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Tijekom stoljeća nastojimo svojom nazočnošću i djelovanjem biti znak nade i jedinstva među ljudima. Organiziramo humanitarne akcije koje nadilaze vjerske i nacionalne granice, potičemo dijalog i zajedničke inicijative, posebno među mladima. Uskrsno vrijeme koristimo kako bismo naglasili da nas Kristovo uskrsnuće poziva na osobnu i društvenu preobrazbu. Svjedočanstvo opraštanja i pomirenja koje proistječe iz uskrsne poruke nastojimo učiniti vidljivim u svakodnevnom životu.

Koje aktivnosti franjevci organiziraju tijekom uskrsnog vremena u svojim župama diljem BiH?

– Uz tradicionalna liturgijska slavlja Velikog tjedna i Uskrsa, organiziramo duhovne obnove, humanitarne akcije za najugroženije, posjete bolesnima i starijima. Posebnu pozornost posvećujemo djeci i mladima kroz kreativne radionice, glazbene programe i zajedničke susrete. Također, u mnogim našim župama njegujemo naše stare tradicionalne običaje vezane uz Uskrs, poput blagoslova jela, izrađivanja pisanica i tradicionalnih pučkih pobožnosti. Nastojimo da naše župe budu mjesta okupljanja i zajedništva, gdje će svaki čovjek osjetiti radost Uskrsa.

Kako franjevci Bosne Srebrene doprinose međureligijskom dijalogu u BiH, posebno u ovo uskrsno vrijeme?

– Međureligijski dijalog dio je našeg franjevačkog identiteta i poslanja. U vrijeme Uskrsa posebno smo otvoreni za razmjenu čestitki i posjeta s predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Organiziramo i zajedničke humanitarne akcije, okrugle stolove i susrete. Nastojimo da naša uskrsna poruka bude uključiva – poruka mira, nade i zajedništva za sve ljude dobre volje, bez obzira na vjersku pripadnost.

Kako se čuva tradicija proslave Uskrsa u franjevačkim župama, a kako se prilagođava suvremenim izazovima?

– Franjevci su oduvijek bili čuvari narodne baštine i tradicije. U našim župama njegujemo tradicionalne običaje vezane uz proslavu Uskrsa, čuvajući tako kulturni identitet prostora na kojem djelujemo. Istodobno, svjesni smo izazova koje donosi suvremeno doba – sekularizacije, iseljavanja i globalizacije. Stoga koristimo i suvremene tehnologije, društvene mreže i digitalne platforme kako bismo uskrsnu poruku približili mladima i svima onima koji su zemljopisno udaljeni od svojih krajeva. Nastojimo povezati tradicionalno i suvremeno, čuvajući bit Uskrsa, a prilagođavajući način komunikacije glavnih istina naše vjere današnjem čovjeku.

Što biste posebno istaknuli kao poruku vjernicima za ovaj Uskrs?

– Želio bih istaknuti poruku nade i ustrajnosti. U vremenu kad se mnogi suočavaju s ekonomskim poteškoćama, kad mnogi napuštaju našu zemlju u potrazi za boljim životom, kad smo svjedoci ratova, globalnih kriza i neizvjesnosti, Uskrs nam govori da posljednju riječ nema tama, nego svjetlo, ne smrt – nego život. Pozivam vjernike da budu nositelji te nade u svojim obiteljima i zajednicama, da ne odustaju od izgradnje pravednijeg društva i da vjeruju u snagu malih, svakodnevnih uskrsnuća. Također, poručio bih im da ne zaborave one koji su na marginama društva jer upravo u služenju najpotrebitijima najbolje svjedočimo uskrsnu poruku.

Kakva je uloga franjevaca Bosne Srebrene u očuvanju katoličkog identiteta i tradicije u BiH danas?

Franjevci Bosne Srebrene već osam stoljeća djeluju na ovim prostorima, dijeleći s narodom i dobro i zlo. Naša uloga u očuvanju katoličkog identiteta i tradicije je višestruka – kroz pastoral u župama, kroz obrazovne institucije, kroz kulturno djelovanje, kroz očuvanje povijesne baštine. Posebno je važno naše djelovanje u područjima gdje je katoličko stanovništvo malobrojno ili se vraća nakon rata. Tamo smo predstavnici Crkve i čuvari katoličke prisutnosti. No, naš identitet nije zatvoren i isključiv – nastojeći biti vjerni franjevačkoj karizmi, želimo graditi mostove i biti otvoreni za dijalog sa svima.

S kojim se najvećim izazovima suočavate kao provincijal u vođenju ove značajne franjevačke zajednice?

– Najveći izazov s kojim se suočavamo je demografski – iseljavanje katoličkog stanovništva iz BiH dramatično mijenja kontekst našeg djelovanja. Mnoge naše župe gube vjernike, posebno mlade obitelji. To postavlja pitanje održivosti nekih naših zajednica i traži od nas prilagodbu pastoralnih pristupa. Također, izazov je smanjenje broja zvanja, što nas stavlja pred pitanje kako s manje braće odgovoriti na brojne potrebe zajednica koje služimo. No, unatoč tim izazovima, nastojimo ostati vjerni našem poslanju i karizmi, prilagođavajući se novim okolnostima, ali ne gubeći iz vida našu osnovnu misiju – biti blizu narodu i svjedočiti evanđelje.

Kako vidite budućnost kršćanstva i franjevaštva u BiH u idućim godinama?

-Unatoč svim izazovima, na budućnost gledam s nadom. Vjerujem da kršćanstvo i franjevaštvo u BiH imaju budućnost, premda i u promijenjenim okolnostima. Možda će nas biti brojčano manje, ali to ne znači da će naša prisutnost i svjedočanstvo biti manje značajni. Štoviše, u sekulariziranom društvu autentično življenje evanđelja može imati još snažniji odjek. Franjevačka karizma bliskosti običnom čovjeku, jednostavnosti i bratstva ostaje aktualna i danas. Vidim našu provinciju kako se prilagođava novim okolnostima, možda s manje braće, ali s jednako snažnom prisutnošću među ljudima. Naša budućnost ovisi o našoj vjernosti evanđelju i sposobnosti da odgovorimo na znakove vremena, ostajući pritom vjerni svojoj višestoljetnoj tradiciji i identitetu.

Uskrs kao blagdan u kojemu se prisjećamo Isusove pobjede nad smrću najvažniji je dan u godini svim vjernicima. Koja je ključna poruka koju Uskrs nosi sa sobom?

– Uskrs je zapravo blagdan nade. To je trenutak kada se srce ponovno podsjeti da smrt nije kraj, da bol i patnja nisu uzaludne i da Bog uvijek ima posljednju riječ, a ta riječ je život. Uskrs nas se itekako osobno dotiče jer nas podsjeća da i u našim osobnim križevima postoji obećanje uskrsnuća. Posebno je snažan biblijski citat: “Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi mnogo roda.” (Iv 12,24). To nam govori da ponekad upravo kroz gubitke i tišinu Velike subote dolazimo do novog života – plodonosnijeg, dubljeg i punijeg. Uskrs nas poziva da nikada ne izgubimo vjeru u svjetlo, čak ni kad nas okruži tama.

Dok se vjernici pripremaju za najveći kršćanski blagdan, u biti njihova promišljanja i pripreme su pokora, ispovijed, ali i refleksija na postupke u prethodnom razdoblju. Blagdan je to koji na najizravniji način progovara po pobjedi života nad smrću, svjetla nad tamom. Koliko nam je danas svima potrebno svjetlo u životu?

– Danas, više nego ikada, svima nam je potrebno svjetlo – ono unutarnje, tiho svjetlo koje daje smisao, mir i sigurnost usred buke, straha i neizvjesnosti. U svijetu prepunom vijesti o sukobima, krizama, podjelama i nesigurnostima, čovjeku je potrebna nada, a Uskrs upravo to donosi – poruku da tama nikad nema posljednju riječ. Priprema za Uskrs kroz pokoru i ispovijed nije samo obred – to je duboki poziv na osobnu promjenu, na iskrenu refleksiju i na odluku da budemo bolji, prema sebi i prema drugima. Svjetlo koje dolazi s Uskrslim Kristom nije neka vanjska dekoracija, nego živa snaga koja mijenja srce čovjeka. Osobno vjerujem da svjetlo koje nosimo u sebi ima snagu razbiti tamu oko nas. Kao što piše u Ivanovu evanđelju: “Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze.” (Iv 1,5). Ta rečenica mi često dođe kao utjeha i ohrabrenje. Uskrs nas uči da se ne bojimo tame – jer tamo gdje je Krist, uvijek ima svjetla.

Kako se Katolička crkva priprema za blagdan Uskrs? Koliko je Uskrs od suštinskog značaja u vjeri koja u središtu svojeg naučavanja ima upravo život?

– Katolička crkva za Uskrs se priprema duboko i temeljito, kroz cijelo korizmeno vrijeme. Korizma nije samo vanjska priprava, već poziv na unutarnju promjenu – kroz post, molitvu, pokoru i djela milosrđa. To je vrijeme kada se vjernici suočavaju sa sobom, sa svojim slabostima, ali i s Božjom milošću koja nas uvijek nanovo podiže. Vrhunac te priprave je Veliki tjedan, a posebno Vazmeno trodnevlje – od Velikog četvrtka, preko Velikog petka i Velike subote, sve do uskrsnog jutra. Uskrs nije samo “najveći blagdan” – on je temelj naše vjere. Kao što sv. Pavao kaže: “Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je, doista, propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.” (1 Kor 15,14). Uskrs je potvrda svega što je Isus govorio i činio. On nije samo pobijedio smrt – On je otvorio put u život.

U vjeri koja u središtu svog naučavanja ima život, Uskrs je vrhunac – jer pokazuje da taj život ne prestaje, da je vječan i da je darovan svima koji vjeruju. Crkva ne proslavlja Uskrs samo kao sjećanje na događaj iz prošlosti nego kao stvarnost koja i danas ima moć mijenjati ljudske živote.

Osim vjerske dimenzije, Uskrs ima i onu društvenu, a koja se ogleda u povezivanju domovine i iseljeništva, a upravo za vrijeme blagdana svjedočimo obiteljskim okupljanjima i jačanju zajedništva. Koliko je Uskrs integrativni faktor u društvu, odnosno ona nit vodilja koja zbližava ljude, jača optimizam i gradi povjerenje?

– Uskrs uistinu ima snažnu društvenu dimenziju – to je vrijeme kada se ljudi vraćaju jedni drugima. Mnogi se naši ljudi iz iseljeništva baš tada vraćaju kući kako bi bili s obitelji, proveli vrijeme s najmilijima i ponovno osjetili pripadnost. To nije slučajno – Uskrs u svojoj srži nosi poruku zajedništva, mira i obnove odnosa.

U svijetu gdje smo često rastrgani obvezama, podjelama i udaljenostima Uskrs postaje svojevrsna nit vodilja koja nas ponovno okuplja. On nas podsjeća na ono temeljno: da nismo stvoreni za samoću, nego za zajedništvo, za ljubav i povjerenje. I u tom smislu, on ima ogroman integrativni potencijal – povezuje obitelji, jača osjećaj pripadnosti narodu, domovini i Crkvi.

Uskrs nas zbližava jer u njemu svi tražimo isto – mir, smisao, toplinu doma i nadu da je pred nama nešto bolje. Čak i oni koji možda nisu duboko povezani s vjerom, osjećaju duh Uskrsa kroz obiteljske stolove, osmijehe djece, susrete koji su možda dugo čekani. To je blagdan koji u najljepšem smislu spaja – i duhovno i ljudski.

Zato vjerujem da Uskrs ne samo da jača optimizam nego nas uči kako izgraditi društvo koje počiva na povjerenju, solidarnosti i ljubavi.

Neizostavno pitanje je i ono koje se odnosi na demografsku sliku prostora koji pokriva Franjevačka provincija Bosne Srebrene. Kakvo je danas stanje te s kojim se izazovima suočavate?

– Demografska situacija na području koje pokriva Franjevačka provincija Bosna Srebrena odražava šire trendove u Bosni i Hercegovini obilježene smanjenjem broja stanovnika uslijed niskog nataliteta, visokog mortaliteta te intenzivnih migracija, posebno mladih ljudi koji odlaze u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tu je i rat koji je opustošio mnoge naše krajeve i župe. Ovi trendovi predstavljaju značajan izazov za franjevačku zajednicu, koja se suočava s pitanjem kako očuvati i revitalizirati vjerski i kulturni život u zajednicama koje se smanjuju. Franjevci nastoje odgovoriti na ove izazove kroz pastoralni rad usmjeren na jačanje zajedništva, pružanje duhovne podrške te očuvanje kulturne baštine. Njihova prisutnost i djelovanje u lokalnim zajednicama od ključne su važnosti za očuvanje identiteta i kontinuiteta vjerskog života u ovim područjima.

Franjevci su u proteklih 700 godina dali nemjerljiv doprinos očuvanju katoličke vjere na ovim prostorima, ali i identiteta Hrvata katolika. Danas, kada se svijet ubrzano mijenja, može li povratak na neka temeljna načela biti utočište sigurnosti, kao i zalog za dugoročni ostanak i opstanak?

– Franjevci su tijekom stoljeća bili više od duhovnih pastira – oni su bili čuvari vjere, jezika, kulture i identiteta hrvatskog naroda. Njihova prisutnost na ovim prostorima nije bila samo religijska već duboko društvena i narodna. U najtežim vremenima, kada se činilo da će vjera i narod biti zgaženi, franjevci su ostajali – tihi, skromni, ali nepokolebljivi.

Danas, u vremenu ubrzanih promjena, nesigurnosti i gubitka orijentira, vjerujem da upravo povratak temeljnim evanđeoskim vrijednostima – jednostavnosti, solidarnosti, poniznosti i služenju – može biti put prema istinskoj sigurnosti. Ne sigurnosti kao odsutnosti problema, nego sigurnosti srca, ukorijenjenosti u onome što je trajno.

Franjevački duh, duboko ukorijenjen u blizini s narodom, u služenju malenima i siromašnima, u življenju vjere na konkretnom, svakodnevnom terenu – i danas nam je silno potreban. U vremenu kada mnogi tragaju za smislom, povratak na ta temeljna načela može biti utočište, ali i početak nove snage za ostanak, opstanak i rast. Kao što je sv. Franjo tražio Krista u siromaštvu i jednostavnosti, i mi danas možemo pronaći čvrst oslonac ne u buci i brzini svijeta nego u tišini, u molitvi, u zajedništvu – u onom što ne prolazi.

Možete li na kraju ovog razgovora uputiti uskrsnu čestitku našim čitateljima?

– Draga braćo i sestre, čitatelji Večernjeg lista, slavlje Uskrsa nas poziva da obnovimo svoju vjeru u Krista koji je pobijedio smrt. Vjera nije samo utjeha u teškim vremenima već je i pokretačka snaga koja nas potiče na uvijek aktivno i mudro djelovanje te činjenje dobra. Stvarajmo društvo u kojem će pravednost, mir i solidarnost biti temelji naših međuljudskih odnosa!

Neka svjetlo uskrsnog jutra obasja vaše domove i srca, donoseći vam mir i radost u ovim izazovnim vremenima! Neka vaša vjera, poput kvasca u tijestu, prožme sve aspekte vašeg života i učini vas istinskim svjedocima uskrsne radosti u svijetu koji vapi za nadom!