Još jedan tmurni ponedjeljak oko mene, ali ne i u meni. Nebo je prekrilo sivilo, a opet mi se čini da zrake sunca nikada jače nisu prodirale do ove, pomalo umorne, duše. Sve izgleda kao novi početak, ali kraj je, ipak, u nastavcima.
Sigurna sam da, koliko god se borili da ovaj ponedjeljak bude novo poglavlje, shvaćamo da je knjiga ipak ista, da sve proživljeno možemo prihvatiti ili ne, ali nikako promijeniti. Stoga, odlučujem svima sve oprostiti, sve zaboraviti, a onda laganim koracima nastaviti potragu za svojom nijansom smisla. Od ovog ponedjeljka neću propustiti ni jednu priliku da ja budem bolja ja, ali ni da te potaknem da ti budes najbolja verzija tebe jer ovim ulicama, iako je poneka i slijepa, ipak, koračamo zajedno.
Ovog ponedjeljka ti želim reći da si jako dobar, dobra. Ti koji čitaš ovo. Vrijedan si. Vrijedna si. Ti zaslužuješ svu sreću i pažnju svijeta. Ti si poseban ili posebna, na koncu nije ni bitno. Tvoje ime nije bitno, broj u rodnom listu, jesi li direktor ili možda prodavačica. Ili ipak samo sanjar o nekom ljepšem ponedjeljku. Šta god da si, u šta god vjerovao, meni je jedino važno šta se krije ispod tvojih grudi. Za koga ili za šta to što vješto kriješ kuca ili zbog koga je prestalo kucati. Bitan si ti. Bitna si ti. I sve što je tebi bitno. Vjeruj mi, divni čovječe, dok si pun ljudskosti, neću dopustiti da u ovim tmurnim ponedjeljcima iščekuješ oluju. Imam jednu ljepšu ideju, dođi da zajedno plešemo na kiši.
kiseljak.info/Maja Slomo
