Analiza koju su napravili u Hrvatskom narodnom saboru BiH, očekivano, ponudila je detaljan prikaz lošega stanja u vanjskim poslovima zemlje i upozorila na diskriminaciju
Kao u rijetko kojoj oblasti, Hrvati su u podređenom položaju u diplomatskoj mreži Bosne i Hercegovine, gdje su se nerijetko pojavljivali slučajevi lažnog nacionalnog predstavljanja, a mnogo češće radilo se protivno interesima ovog naroda na svjetskim adresama. Ti propusti nisu samo duboko ukorijenjeni u političkoj dinamici BiH već se odražavaju i na međunarodne procjene o Bosni i Hercegovini, čime se oblikuju i stavovi drugih zemalja prema BiH i njezinim odnosima na globalnoj sceni. Hrvatski narod u BiH dugi je niz godina suočen s problemom nedostatka legitimnih političkih predstavnika, što se gotovo 20 godina odražava na diplomatsko-konzularnu mrežu. Sve je to posljedica nametanja hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, koji je ključan za realiziranje vanjske politike i njezine operacionalizacije kroz diplomatsko-konzularna predstavništva.
Geneza problema
Izbor Željka Komšića u četiri navrata stvorio je situaciju u kojoj se Hrvati više nisu smatrali ravnopravnim narodom, već su bili prisiljeni gledati kako njihovi interesi ostaju zanemareni na najvišim državnim razinama. Problem se, nažalost, nije svodio samo na političko predstavljanje na unutarnjem planu. Imenovanja u diplomatskoj mreži BiH postala su ključni pokazatelj diskriminacije Hrvata u vanjskoj politici. U analizama koje je predstavio Hrvatski narodni sabor jasno je naglašeno kako je u više navrata, iako prema Ustavu BiH hrvatski narod ima pravo na svoje predstavnike, ta pozicija često bila obespravljena. Primjeri poput Nerkeza Arifhodžića, koji je u hrvatskoj kvoti bio imenovan za veleposlanika BiH u Italiji, za Maltu i San Marino, predstavljaju flagrantno kršenje tih prava. Iako je Arifhodžić bio politički Bošnjak, dobio je diplomatsku dužnost koja formalno pripada Hrvatu, čime je stvoren osjećaj duboke nesklonosti prema legitimnom predstavljanju hrvatskog naroda. Sličan je slučaj i s imenom Svena Alkalaja, koji je, iako je židovskog podrijetla, u više navrata imenovan na pozicije koje formalno pripadaju Hrvatima. Uz to, spominje se i slučaj Martine Mlinarević koja, unatoč zakonskoj obvezi, pri imenovanju nije imala visokoškolsku spremu jer je posjedovala samo diplomu srednje škole. To je bio razlog za pokretanje pravnog procesa vezanog uz njezino imenovanje. Uz to, u međuvremenu se i ona javno deklarirala kako više nije Hrvatica. Iako je izabrana iz te kvote. S druge pak strane, nižerangirani hrvatski diplomati nalaze se između dvije strane. Naime, oni su na diplomatskim adresama često podvrgnuti političkom pritisku i vođeni interesima iz drugih naroda zbog njihova međusobnog obračuna oko brojnih pitanja. Karijerni diplomati, čiji su nadređeni bili politički imenovani veleposlanici Bošnjaci ili Srbi, morali su balansirati između dva različita politička okvira. Na papiru su služili BiH, no u stvarnosti su se morali držati političkih smjernica koje nisu uopće odražavale interese hrvatskoga naroda. A počesto ni BiH.
Izmjena zakona
Ovaj nepovoljan položaj doveo je do stvaranja dubokog nepovjerenja prema diplomatskoj mreži BiH jer su mnogi od njih, umjesto da predstavljaju BiH kao cjelovitu državu, postali nesvjesni ili svjesni agenti podjela unutar zemlje. U svjetlu svih tih nepravdi, Hrvatski narodni sabor BiH iznio je konkretne prijedloge koji bi mogli pomoći u normalizaciji diplomatske situacije u BiH. HNS inzistira na izmjeni Izbornog zakona koji bi omogućio Hrvatima da biraju svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda. Ali i na usklađivanje vanjske politike BiH jer trenutačna situacija, gdje diplomati djeluju bez jasne smjernice, izaziva probleme. BiH trenutačno nema jedinstveni zakon o vanjskim poslovima, a takav zakon bio bi ključan za jasnu politiku u vanjskim odnosima. Te promjene bi se, po HNS-u, trebale ostvariti uvođenjem dvaju zamjenika ministra vanjskih poslova, ali i reorganiziranjem diplomatske mreže BiH kako bi se izbjegle manipulacije i nepotizam prilikom imenovanja te kako bi svi narodi bili ravnopravno zastupljeni na svjetskoj sceni. Hrvatski narodni sabor također predlaže donošenje jedinstvenog zakona o vanjskim poslovima, koji bi omogućio profesionalizaciju i depolitizaciju diplomatskih dužnosti.