Prva velika nepoznanica oko napetosti koje su posljednjih mjeseci rasle između Sjedinjenih Država i Venezuele riješena je danas rano ujutro vojnom operacijom koju je naredila administracija Donalda Trumpa na nekoliko lokacija u toj južnoameričkoj zemlji. Tijekom operacije, kako se čini, uhićeni su venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro i njegova supruga Cilia Flores, piše BBC News Mundo.

Činjenica da se Trump definira kao pregovarač, njegove česte promjene stavova o raznim temama i to što u svom prvom mandatu, unatoč prijetnjama, nije vojno djelovao protiv Madurove vlade, koju je i tada smatrao nelegitimnom, bili su faktori koji su poticali sumnje u njegovu spremnost na upotrebu sile.

Ta je nepoznanica sada riješena. Ipak, čini se da vojna operacija ove subote nije donijela rješenje za političku krizu u Venezueli i ostavlja mnoga pitanja koja još uvijek traže odgovore.

Što će biti s Madurom?

“Sjedinjene Američke Države uspješno su izvele veliki napad na Venezuelu i njezinog vođu, predsjednika Nicolása Madura, koji je, zajedno sa suprugom, uhićen i prebačen iz zemlje”. Ove riječi, koje je Trump objavio u subotu rano ujutro po lokalnom vremenu na društvenoj mreži Truth Social, prve su pokazale razmjere operacije američkih snaga.

Do tog trenutka znalo se da je došlo do napada i bombardiranja u različitim dijelovima Caracasa i obližnjim državama, ali ne i je li se dogodilo išta više od uništenja nekoliko vojnih ciljeva. Nedugo nakon Trumpove objave, venezuelanska potpredsjednica Delcy Rodríguez naizgled je potvrdila uhićenje Madura kada je izjavila da se ne zna gdje se nalaze predsjednik i njegova supruga.

S obzirom na to da je Maduro u rukama američkih vlasti, njegovi izgledi ne čine se povoljnima. Trumpova administracija ga optužuje da je vođa “El Cartel de los Soles”, navodne narko-terorističke organizacije koja je sudjelovala u izvozu droge u SAD.

Najmanje od 2020. godine Maduro se suočava s optužbama za trgovinu drogom pred američkim pravosuđem, čemu se pridodaju i optužbe za mučenje i druga kršenja ljudskih prava američkih građana.  Vlada SAD-a je od 2020. nudila višemilijunsku nagradu za Madura, koja je u kolovozu prošle godine povećana na 50 milijuna dolara.

Tada je državna tužiteljica Pam Bondi optužila venezuelanskog čelnika da je “jedan od najvećih trgovaca drogom na svijetu”. Maduro je svih ovih godina odbacivao te optužbe i optuživao SAD da ga želi svrgnuti kako bi preuzeo kontrolu naftom Venezuele.

Tko će vladati Venezuelom?

Očigledan odlazak Madura s vlasti ne rješava političku krizu u zemlji i, štoviše, stvara nove sumnje. Ustav Venezuele u članku 233. propisuje da u slučaju potpunog odsustva predsjednika tijekom prve četiri godine mandata, izvršni potpredsjednik ili potpredsjednica preuzima vlast dok se ne održe novi izbori u roku od 30 dana.

Međutim, ovo tumačenje nailazi na nekoliko problema. Jedan od njih je što nije jasno je li uzrok Madurove odsutnosti (uhićenje od strane strane vlade) jedan od slučajeva na koje se članak 233. može primijeniti.

Drugi problem leži u tome što SAD, veći dio Europske unije i Latinske Amerike, kao i milijuni venezuelanskih oporbenjaka, ne smatraju Madura legitimnim predsjednikom. Prema tom shvaćanju, ako ga zamijeni potpredsjednica ili netko drugi, ni ta osoba ne bi bila priznata.

Oni koji osporavaju Madurov legitimitet tvrde da je stvarni pobjednik predsjedničkih izbora 28. srpnja 2024. bio oporbeni kandidat Edmundo González Urrutia te da stoga njemu pripada pravo na vlast. Problem s tim tumačenjem je što, unatoč Madurovoj odsutnosti, čavizam i dalje drži stvarnu vlast u Venezueli i u njegovim se redovima i dalje brani legitimitet svrgnutog vladara.

U takvom scenariju, čini se vjerojatnim da će čavizam pokušati osigurati kontinuitet vlasti postavljanjem potpredsjednice Rodríguez na čelo. Ključno pitanje tada postaje igra moći unutar samog čavizma, gdje postoje druge figure jednako ili moćnije od potpredsjednice, poput ministra unutarnjih poslova Diosdada Cabella i ministra obrane Vladimira Padrina, koji imaju značajan utjecaj na vojsku.

Dok je Maduro bio na vlasti, sve te figure su, barem javno, djelovale usklađeno, no njegovom odsutnošću vjerojatno će doći do preraspodjele moći s teško predvidljivim ishodom.

Što će učiniti oporba?

Predvođena dobitnicom Nobelove nagrade za mir 2025., Maríom Corinom Machado, i Edmundom Gonzálezom Urrutijom, venezuelanska oporba pokazala se usklađenom s Trumpovom strategijom maksimalnog pritiska na Madura.

Međutim, borba te oporbe usmjerena je na temeljitu promjenu u Venezueli, što bi podrazumijevalo priznavanje rezultata predsjedničkih izbora od 28. srpnja 2024. i, posljedično, postavljanje Gonzáleza Urrutije na mjesto predsjednika.

Sam odlazak Madura nije dovoljan za postizanje tog cilja, a nije jasno ima li oporba stvarnu snagu potrebnu za iznuđivanje promjene režima. Čavizam i dalje kontrolira sigurnosne agencije i oružane snage, a nitko od glavnih glasnogovornika čavizma, ni Rodríguez, ni Cabello, ni Padrino, nije javno pokazao interes za pregovore o političkoj tranziciji.

To, naravno, ne znači da ne razmatraju tu mogućnost, posebno nakon onoga što se dogodilo s Madurom ove subote.

Je li ovo Trumpu dovoljno?

Uhićenje Madura u vojnoj operaciji visokog profila predstavlja jasnu pobjedu za Trumpovu administraciju. Američki predsjednik optužio je venezuelanskog čelnika da je vođa narko-terorističke skupine i da je u SAD poslao tisuće ilegalnih migranata, uključujući članove opasne bande Tren de Aragua. Posljednjih mjeseci Trump je govorio da su Maduru dani odbrojani, a sada to i dokazuje.

To otvara mogućnost da američki predsjednik proglasi pobjedu i završi svoju kampanju vojnog pritiska na Karibima, uzimajući u obzir kritike unutar i izvan SAD-a zbog napada na navodne krijumčarske brodove, u kojima su poginule deseci članova posade.

Tome treba dodati i činjenicu da se, nakon subotnje operacije, već pojavljuju, i vjerojatno će se nastaviti pojavljivati, glasovi poput čileanskog predsjednika Gabriela Borica, koji, unatoč tome što je kritičar Madura, dovodi u pitanje način na koji je svrgnut s vlasti.

Međutim, za Trumpa je ključno pitanje to što će njegova “pobjeda” nad Madurom biti beskorisna ako u Venezueli ne dođe do potpune promjene režima. Naime, oni koji ostaju na čelu čavističke vlade uglavnom su optuženi za sudjelovanje u istim navodnim zločinima koji se pripisuju i svrgnutom venezuelanskom predsjedniku.