U zemlji koja se često navodi kao socijalna sila Evrope, Njemačka, problem beskućništva sve je izraženiji — a put od “ulice do stana” sve teži za mnoge.

Prema procjenama i izvještajima nevladinih organizacija, taj problem nije marginalan već sistemski. Primjerice, brojka od oko 530.000 ljudi kojima se pripisuje status beskućnika u Njemačkoj istaknuta je kao “najveća u EU” kako navodi Večernji list.

Zašto se broj povećava?

Glavni pokretači rasta beskućništva u Njemačkoj su višestruki:

  • Brzi rast cijena najma i stambenih kvadrata u velikim gradovima, koji “izbacuje” ljude s manjim primanjima.

  • Nedostatak gradnje i dostupnih javnih/stambenih rješenja za najugroženije.

  • Socijalna ranjivost — osobe s niskim primanjima ili bez prihoda, migranti i oni koji su izgubili posao ili krov nad glavom.

  • Tradicionalni socijalni sustav pod pritiskom — statistike ne bilježe uvijek sve one koji “privremeno” borave kod prijatelja ili rodbine, što znači da stvarni broj beskućnika može biti veći.

 

Što znači “beskućništvo”?

Važno je razjasniti da beskućništvo nije samo “spavanje na ulici”. Uključuje:

  • osobe koje žive u privremenim smještajima, prihvatilištima, hostelima;

  • osobe koje borave kod prijatelja/rodbine jer nemaju vlastiti stan;

  • osobe koje žive trajno na ulici ili u okolišu bez stalnog prebivališta.

U Njemačkoj, jedan izvještaj navodi kako od 236.000 ljudi bez stalnog mjesta stanovanja, njih ~37.000 trajno živi na ulici, dok ostali borave u prihvatilištima ili kod drugih.

Konsekvence za društvo i pojedince

Za osobe koje gube stambeno sigurnje, rizici su brojniji:

  • pogoršano mentalno i fizičko zdravlje

  • otežan pristup tržištu rada

  • društvena izolacija

  • teškoće u povratku u stalan stan ili traženju posla

 

Za širu zajednicu: povećani su troškovi socijalnih i zdravstvenih usluga, rastuće napetosti na tržištu stanovanja i potreba za inovativnim politikama.

Primjeri rješenja i izazovi

Jedan zanimljiv pristup je model Housing First — odmah omogućiti smještaj ljudima bez stana, a tek potom raditi na integraciji i stabilizaciji. Ovaj model primijenjen je u nekoliko zemalja s dobrim rezultatima. 

Međutim, izazovi su velike razmjere: čak i u Njemačkoj, rastuće potrebe nadilaze trenutne kapacitete. Potrebno je i više javnih stanova, reguliranje najma, povećanje izgradnje i bolja podrška najranjivijim skupinama. 

Zašto je ovo relevantno za nas?

Iako je tema usmjerena na Njemačku, ima snažne veze i za nas — u BiH, Hrvatskoj i regiji općenito. Trendovi u razvijenim državama često su pokazatelj i upozorenje:

  • rast cijena stanovanja i najma može brzo postati problem i kod nas

  • migracije unutar EU i iz regije mogu promijeniti demografsku i socijalnu strukturu stanovanja

  • politike stanovanja i socijalne zaštite zahtijevaju dugoročan pristup i preventivu, ne samo reakciju

Beskućništvo u Njemačkoj nije samo socijalna “tematika” za medije — to je kontinuirani i rastući problem koji ukazuje na slabosti čak i u vrlo razvijenim sustavima. Za mnoge ljude, “prelazak od ulice do stana” nije jednostavan i zahtijeva radikalne mjere: od izgradnje dostupnih stanova do podrške najugroženijima i primjene modela poput Housing First. Ako državne i lokalne vlasti ne reagiraju pravovremeno, s većim sredstvima i inovativnim pristupima, brojke mogu još više rasti — a posljedice osjetiti cijelo društvo.