„U Kraljevstvu nebeskom nagrade i Božji blagoslovi ne daju se po zaslugama nego po potrebi onoga kome je Božji dar i blagoslov potreban“

što su započeli ujutro, izvršeno je. Ali oni koji su započeli potkraj dana, i ne znajući da se u vinogradu – slikovito rečeno – radi, imaju doma svoje obitelji, imaju svoje potrebe i na te potrebe gospodar iz Isusove prispodobe odgovara svojom dobrotom. ‘Jer treba’, daje se. Naravno, i ‘jer je pravedno’, daje se. Zakinuti pravdu strašan je grijeh, ali dovesti u pitanje dobrotu još je teži grijeh“, naglasio je vrhbosanski nadbiskup.

Pozvao je stoga sve da, po zagovoru proroka Ilije pod čijom se zaštitom vjernici tu već stoljeće i pol okupljaju, grade zajednicu u kojoj će dobrota biti pravilo srca, savjesti i djelovanja, poštujući pravilo pravde. „Svakome treba dati ono što je njegovo, a onome tko nema i onome tko treba, treba dati i više od onoga što je njegovo i više od onoga što je objektivno zaradio, ‘jer mu treba’. To je svrha djelovanja svih naših Caritasa; to je svrha kršćanske ljubavi; to je iskorak iz pravde u ljubav i dobrotu“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„U tome su nam, na osobit način, primjer sveci i veliki likovi iz naše crkvene prošlosti. Stoga je krasan običaj da se u oltare, kad god je to moguće, kad ih se posvećuje, ugrađuju relikvije moći svetaca. Mi ćemo danas u ovaj oltar ugraditi relikvije svetaca čiji su posmrtni ostaci nađeni u rimskim katakombama. A ovaj običaj ugrađivanja moći odnosno relikvija u oltare ponajprije je zato da, na simbolički način, zajednici koja se okuplja oko oltara stalno poručuje da je društvo svetaca jedino pravo društvo za Krista Gospodina koji na oltar dolazi pod prilikama kruha i vina. Društvo svetaca. On, zajedno sa svecima, slavi liturgiju i u njegovoj funkciji, u njegovoj službi je svećenik koji pristupa tome oltaru, a sve u službi budućih svetaca koji se okupljaju u ovakvim dvoranama“, posvijestio je pastir Crkve vrhbosanske.

Zazvavši na kraju zagovor proroka Ilije, nadbiskup Tomo molio je Božji blagoslov za tu crkvu i sve koji se u njoj okupljaju, za sve koji su pridonijeli njezinoj izgradnji i uređenju, kao i za sve stanovnike toga mjesta i kraja. Vjernike je pozvao da po primjeru svetaca grade svetost u vlastitom životu i tako budu svjedoci Božje dobrote u svijetu. Podsjetivši na riječi proroka Izaije prema kojima Božji putovi nisu ljudski putovi te da Njegove misli nisu ljudske misli, istaknuo je kako Božja logika nadilazi ljudsko shvaćanje pravde i otvara prostor dobroti i ljubavi. Stoga je zaključio pozivom da dobrota i ljubav budu pravilo ljudskih misli, odnosa i djelovanja – u Kiseljaku, njegovoj okolici i bilo gdje u svijetu.

Poslije homilije uslijedio je obred posvete. Nakon otpjevanih litanija i izgovorene povelje o posveti crkvi i oltara nadbiskup je u oltar položio relikvije kostiju mučenika čija su tijela nađena u rimskim katakombama te je potom posvetio najprije oltar pa na simboličan način crkvu tako što je pomazao četiri križa na crkvenim zidovima.

Prije završnog blagoslova župnik fra Antun pozdravio je sve nazočne te uputio zahvalu nadbiskupu kao i svima koji su na bilo koji način pomogli kod organiziranja proslave. Nadbiskupu Vukšiću potom je uručen prigodan dar.

Poslije mise druženje se nastavilo kod zajedničkog stola.

Župa Kiseljak za proslavu se duhovno pripremala trodnevnim misnim slavljima. Prvi i drugi dan svetu misu predvodio je fra Mario Knezović, župnik i gvardijan u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru, a misu uočnicu fra Damir Pavić, tajnik provincije Bosne Srebrene. Na dan središnjeg slavlja, u jutarnjim satima, proslavljena je sveta misa koju je predvodio kreševski dekan fra Josip za sve pokojne župljane, svećenike, časne sestre i sve žrtve ratova i poraća.

Župa Kiseljak nastala je 1876. odvajanjem od župe Banbrdo. U župi su se mise slavile najprije u manjoj kapelici, dok je prva crkva sagrađena na brijegu tek 1897., prema projektu Josipa Vancaša. Ova crkva je porušena 1984. jer nije više mogla udovoljavati potrebama te je 1986. završena nova crkva prema projektu Antuna Karavanića. U svojim počecima župa je brojala oko 800 vjernika, najveći broj vjernika bilježi 1991. kada je bilo prisutnih 5.990 župljana. Danas župa broji oko 4.500 vjernika. (kta)