Suvremeni sukob između Izraela, Sjedinjenih Država i Irana jasno pokazuje prijelaz na mrežno-centrično i algoritmima vođeno ratovanje. Bespilotne platforme (UAV/UCAV sustavi) više nisu taktički dodaci, već ključni operativni čvorovi unutar C4ISR arhitekture, integrirani sa satelitskim komunikacijama, sustavima elektroničkog ratovanja (EW) i kibernetičkim sposobnostima.
Od posebne je strateške važnosti korištenje komercijalnih LEO satelitskih konstelacija poput Elona Muska Starlink, koji pružaju redundantne, visokopropusne i relativno otporne komunikacijske kanale u uvjetima smetnji i degradirane infrastrukture.
To omogućuje situacijsku svjesnost u stvarnom vremenu, decentralizirano zapovijedanje i brzu fuziju podataka sa senzorskih platformi.
Izraelsko-američki model oslanja se na precizno vođene sustave, analitiku ciljeva potpomognutu umjetnom inteligencijom, integrirane SIGINT i kibernetičko-kinetičke operacije. Nasuprot tome, Iran koristi asimetričnu doktrinu napada zasićenja, zadržavanja streljiva i isplativih UAV sustava, nastojeći kompenzirati tehnološki jaz kroz masovnu i operativnu disperziju.
Ključna dimenzija ovog sukoba više nije samo kinetička snaga, već sposobnost održavanja komunikacijske superiornosti i otpornosti na elektroničke i kibernetičke napade. Militarizacija komercijalnih satelitskih mreža dodatno postavlja pitanje pravnog statusa privatnih tehnoloških aktera i potencijalne eskalacije sukoba u svemirskom području.
U konačnici, dominantna strana neće biti ona s najvećim brojem dronova, već ona koja učinkovitije integrira umjetnu inteligenciju, satelitske komunikacije, elektroničko ratovanje i kibernetičke operacije u jedinstveni, interoperabilni operativni sustav.
