Bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Ivo Komšić izjavio je u emisiji Pressing na N1 da u kolovozu 1995., nakon završetka operacije Oluja, nije postojala objektivna vojna ili politička okolnost koja bi opravdala priznanje Republike Srpske, navodeći da su združene snage Armije BiH, HVO-a i Hrvatske vojske u to vrijeme opkolile Banju Luku te da je grad bio na rubu pada.

Komšić je naglasio da je odnos snaga na terenu u to vrijeme, prvi put tijekom rata, bio izuzetno povoljan za Bosnu i Hercegovinu, te da su prethodni politički i vojni zahtjevi vodstva bosanskih Srba i Srbije bili potpuno oslabljeni.

“Oluja je završila 7. kolovoza, a već 8. kolovoza združene snage Armije BiH, HVO-a i Hrvatske vojske opkolile su Banju Luku. Sve fronte su bile probijene, u gradu je vladala panika, ljudi su bili spakirani i spremni za bijeg. Posljednja linija obrane Banje Luke je pala”, rekao je Komšić.

Prema njegovim riječima, u tom trenutku Radovan Karadžić više nije kontrolirao ni približno dio teritorija koji se danas koristi za opravdavanje postojanja Republike Srpske.

„Karadžić tada nije držao ni trideset posto teritorija. Sve je bilo labavo, sustav se raspadao, a prvi put u ratu smo mi bili u poziciji diktirati političke i vojne uvjete, a ne Milošević i Karadžić“, rekao je.

Komšić je naglasio da u takvim okolnostima nije bilo međunarodne prepreke nastavku vojnih operacija i ulasku u Banju Luku.

„Prema riječima generala Wesleyja Clarka, koji je zapovijedao NATO snagama, da su naše snage ušle u Banju Luku, nitko ne bi intervenirao. Nije bilo prijetnje međunarodne reakcije koja bi zaustavila takav razvoj događaja“, izjavio je.

Unatoč tome, kako je rekao, odluka o priznavanju Republike Srpske donesena je, bez znanja članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

„Nismo znali za tu odluku. Članovi Predsjedništva nisu bili obaviješteni. O legalizaciji Republike Srpske saznali smo iz medija. Da je itko od nas bio prisutan na sastancima u Ankari, to se ne bi dogodilo“, rekao je Komšić.

Ponovio je da Republika Srpska nije legalizirana u Daytonskom mirovnom sporazumu, kako se često tvrdi u javnosti, već ranije – u rujnu 1995.

„Republika Srpska je priznata 8. rujna 1995. u Ženevi, kada je tadašnji ministar vanjskih poslova BIH Muhamed Šaćirbegović potpisao sporazum s Matom Granićem i Milanom Milutinovićem. To nije bila samoinicijativna odluka, već odluka donesena po nalogu Alije Izetbegovića“, rekao je Komšić.