Uvođenje elektronske kontrole izbornog procesa – kroz skeniranje listića, elektronsku identifikaciju birača i videonadzor – predstavlja savremeni pokušaj unapređenja izborne transparentnosti, koji u nekim zemljama donosi pozitivne rezultate. Međutim, iskustva brojnih država pokazuju da ovi sustavi ne funkcioniraju u vakuumu neutralnosti. Naprotiv – ako se implementiraju u politički zatrovanom i sigurnosno rizičnom okruženju, oni mogu produbiti nepovjerenje, a ne ublažiti ga.

U tom smislu, Bosna i Hercegovina je posebno osjetljiv slučaj.

Politički kontekst nepovjerenja

BiH ima duboko fragmentiran institucionalni okvir, sa izbornim povjerenstbima podložnim etničkim i političkim utjecajima, višestrukim razinama vlasti, te slabim nadzorom nad ključnim procesima u realnom vremenu. U takvom sustavu, tehnologija – umjesto da bude neutralno sredstvo demokracije – lako postaje instrument kontrole, manipulacije i sumnji.

Primjeri iz svijeta potvrđuju da u društvima gdje institucije nisu neovisne, a politički akteri ne prihvačaju rezultate izbora bez sumnje, uvođenje tehnologije ne smanjuje problem, već ga zamagljuje. Takvo je iskustvo Sjedinjenih Američkih Država, gdje je uprkos naprednoj tehnologiji, nepovjerenje u rezultate izbora 2020. godine uzrokovalo institucionalnu krizu.

Sigurnosni izazovi digitalizacije izbora

U tehničkom smislu, elektronski sustav identifikacije i brojanja glasova zahtijeva visoku razinu ciber sigurnosti, neovisnu reviziju softvera, zaštitu podatkovnih veza i digitalni audit svakog koraka procesa. Nažalost, BiH trenutno ne ispunjava nijedan od tih uvjeta.

Iskustva iz Albanije, Gruzije, pa čak i Njemačke pokazuju da:
• elektronski uređaji mogu zakazati na dan izbora – bilo zbog tehničkih kvarova ili namjerne sabotaže;
• softver zatvorenog koda bez nadzora otvara prostor za „black box“ manipulaciju – rezultati se mogu promijeniti, a da to nitko ne primijeti;
• hakiranje centralnih servera predstavlja jednu od najvećih slabosti digitalnog procesa – posebno u zemljama koje nemaju SOP protokole odgovora na ciber incidente.

Ako se ovome doda činjenica da u BiH već postoje političke strukture koje osporavaju legitimnost državnih institucija, onda se postavlja ključno pitanje: tko kontrolira sustav i tko nadzire nadzornike?

Videonadzor – alat transparentnosti ili pritiska?

Jedna od najspornijih mjera je postavljanje kamera u biračke centre. U teoriji, one bi trebale osigurati transparentnost. Međutim, u praksi, u manjim sredinama i osjetljivim etničkim zajednicama, prisustvo kamere može djelovati kao sredstvo zastrašivanja, posebno ako birači misle da ih netko može identificirati ili nadzirati kako glasuju.

Osim toga, nema garancije da video zapisi neće biti zloupotrijebljeni – izvučeni iz konteksta, montirani ili distribuirani s ciljem kompromitacije birača ili članova odbora.

Povjerenje kao preduvjet, a ne posljedica tehnologije

Najveća zabluda jeste vjerovanje da tehnologija sama po sebi rješava problem izborne krađe. U stvarnosti, tehnologija samo amplificira ono što već postoji – u uređenim sustavima, pojačava poštenje; u korumpiranim, olakšava sofisticiranu manipulaciju.

Zato upozoravam – bez jasne neovisne kontrole nad sustavom, bez javne objave softverskog koda, bez obveznog papirnog traga koji se može ponovno prebrojati, te bez sudjelovanja opozicijskih i međunarodnih promatrača u nadzoru nad svakim segmentom, digitalizacija izbora u BiH može postati sredstvo prekrivene kontrole, a ne demokracije.

I na kraju,

Uvođenje tehnologije u izborni proces može biti korisno samo ako postoji institucionalna neovisnost, tehnička pripremljenost, transparentnost i uključivanje svih strana u nadzor nad sustavom. U suprotnom, postoji realan rizik da se birački proces pretvori u digitalnu iluziju legitimiteta, iza koje se kriju isti obrasci manipulacije.

Bosna i Hercegovina nije još spremna za ovaj korak bez ozbiljne pripreme, novisnog nadzora, javne kontrole i snažne međunarodne nazočnosti. U suprotnom, umjesto izbora koji jačaju povjerenje građana, možemo imati izbore koji produbljuju krizu.

Prof. dr. Hadžib Salkić,
stručnjak za digitalnu forenziku i informacijsku sigurnost / Kiseljak.info