Ofenzivu predvodi islamistička militantna skupina Hajat Tahrir al-Šam (HTS) – koja ima dugu povijest u sirijskom sukobu.
HTS je osnovan pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao izravna podružnica Al-Kaide. Ubijeni vođa Islamske država (ISIL), Abu Bakr al-Bagdadi također je bio uključen u formiranje Al-Nusre. Navedena skupina smatrala se jednim od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina protiv predsjednika Asada, piše BBC.
Al-Nusra je bila vođena džihadističkom ideologijom, a ne nekakvom željom za demokratizacijom Sirije. 2016. je njen vođa Abu Mohamed al-Jolani javno raskinuo veze s Al-Kaidom i raspustio Jabhat al-Nusru te osnovao novu organizaciju, koja je uzela ime Hajat Tahrir al-Šam kada se spojila s nekoliko drugih sličnih skupina godinu dana kasnije.
Protekle četiri godine činilo se da je rat u Siriji zapravo završio. Vladavina predsjednika Bašara al-Asada bila je neosporna u većim gradovima zemlje, dok su neki drugi dijelovi Sirije bili izvan njegove izravne kontrole. To uključuje područja s kurdskom većinom na istoku, koja su više-manje odvojena od sirijske državne kontrole od prvih godina sukoba.
2020. sklopljen sporazum o prekidu vatre
Ipak, bilo je nekih relativno prigušenih nemira na jugu, gdje je 2011. započela revolucija protiv Asadove vladavine. U golemoj sirijskoj pustinji, pripadnici skupine koja sebe naziva Islamska država i dalje predstavljaju sigurnosnu prijetnju, osobito tijekom sezone lova na tartufe kada ljudi odlaze u to područje kako bi pronašli vrlo profitabilnu deliciju.
A na sjeverozapadu, pokrajinu Idlib drže militantne skupine koje su tamo protjerane na vrhuncu rata. HTS, dominantna sila u Idlibu, je ta koja je pokrenula iznenadni napad na Alep.
Godinama je Idlib bio bojno polje dok su snage sirijske vlade pokušavale vratiti kontrolu. Međutim, sporazum o prekidu vatre iz 2020. uz posredovanje Rusije, koja je dugo bila ključni Asadov saveznik, i Turske, koja je poduprla pobunjenike, donio je mir.
Oko četiri milijuna ljudi živi u pokrajini Idlib, pri čemu ih je dosta stiglo iz mjesta i gradova koje su Asadove snage osvojile od pobunjenika u brutalnom ratu iscrpljivanja.
Već su se vodile žestoke bitke za Alep
Alep je bio jedno od najkrvavijih bojišta i predstavljao je jedan od najvećih poraza pobunjenika. Kako bi postigao pobjedu, Asad se oslanjao na rusku pomoć iz zraka i iransku pomoć na terenu, uglavnom kroz milicije koje je sponzorirao Iran. Među njima je bio i Hezbolah.
Nema sumnje da je neuspjeh koji je Hezbolah nedavno pretrpio zbog izraelske ofenzive u Libanonu, kao i izraelskih napada na iranske vojne zapovjednike u Siriji, igrao značajnu ulogu u odluci džihadističkih i pobunjeničkih skupina u Idlibu da izvrše iznenadni, neočekivani napad na Alep.
HTS je već neko vrijeme uspostavio svoju bazu moći u Idlibu, iako su njegovi napori u postizanju legitimnosti ukaljani kršenjima ljudskih prava. Također je bio uključen u neke žestoke sukobe s drugim skupinama. Njegove ambicije izvan Idliba postale su nejasne.
Od razlaza s Al-Kaidom, cilj HTS-a bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je ISIL pokušao i nije uspio.
