Proslava sv. Ivana Krstitelja – Kraljeva Sutjeska

Neveliko srednjobosansko naselje Kr. Sutjeska je smještena u kotlini kroz koju protječe rječica Trstionica. S magistralne ceste Sarajevo-Zenica vodi asfaltni put od Kaknja u smjeru jugoistoka do Kr. Sutjeske. Na samom rubu naselja, u podnožju brda Teševa, smješten je franjevački samostan s crkvom. Kroz gotovo šest i pol stoljeća samostan je duhovno i kulturno središte toga kraja. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog ljetopisca Bartola Pizanskog iz 1385/90. bog. Samostan je vjerojatno porušen 1463. god., odnosno istodobno kada su Turci sa zemljom sravnili kraljevski dvor u Sutjesci. No samostan se spominje već 1469. god. u jednom turskom popisu, što znači da je ubrzo došlo do njegova reaktiviranja. U vrijeme progona 1521-24. samostan je nasilno porušen. Prošlo je više vremena dok su franjevci uspjeli isposlovati dopuštenje za gradnju novoga. Kako su Turci zabranjivali upotrebu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni samostan brže je propadao, a bio je i više podložan zapaljivosti. Dopuštenje za popravke teško se dobivalo, a ako bi se popravka izvršila bez odobrenja, franjevci su se izlagali globama i zatvaranjima. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima premazivane čađu, da ne budu upadne.

Bog. 1658. izgorio je samostan sa svim dragocjenostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut 1664. U vrijeme Bečkoga rata, pod konac 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Nakon smirivanja političkih prilika ponovno su se vratili 1704. Samostan je obnovljen 1821. god., a 1833. nadograđen za još jedan trakt. U takvome stanju ostao je do 1889. godine, kada je, izuzevši spomenuti trakt, u cijelosti porušen radi gradnje novoga. Izgradnja novoga samostana započela je 19. travnja, a svečani blagoslov kamena temeljca obavljen je 13. svibnja 1890. god. Izvođač radova bio je građevinski poduzetnik Ivan Holz. Samostan je blagoslovljen 20. srpnja 1892., premda su radovi na njemu potrajali sve do 1897. godine. U novi je samostan uvedena voda 1914, a električno osvjetljenje 1920. god. Električnu energiju dobivao je iz vlastite hidrocentrale na rijeci Trstionici, koju su vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele. Samostanska zgrada temeljito je obnovljena 1982-88. bog.

Do početka 20. stoljeća u sutješkom samostanu bio je za dio franjevačkih kandidata organiziran studij filozofije i bogoslovije. Tamo je kasnije smješten novicijat gdje je ostao sve do 1973. godine.

Sličnu povijest kao i samostan imala je i sutješka crkva. Prva crkva podignuta je vjerojatno kada i samostan, u prvoj polovici 14. stoljeća. Porušena je u vrijeme progona 1521-24. bog. Uskoro je obnovljena, budući da se već 1530. spominje u jednom dokumentu. Renovirana je 1596. U 18. stoljeću dvaput je obnavljana: 1728. i 1784-85. bog. Ipak je zbog dotrajalosti porušena 1821. i nanovo izgrađena, da bi opet na njezinu mjestu 1858. bila podignuta nova.

U blizini samostana nalaze se temelji staroga kraljevskog dvora iz vremena prije turskog osvojenja Bosne. Uz kraljevsku palaču otkriveni su i ostaci crkve (dvorske kapele), koja je po svojoj prilici građena u gotičkom slogu. Nedaleko od Sutjeske nalazi se Bobovac, srednjovjekovni grad, u kojem je također bilo sjedište bosanskih vladara.

Franjevci su pastorizirali sutješke katolike već od svoga dolaska u taj kraj u 14. stoljeću. Od tada je dušobrižništvo tamo trajno u njihovoj nadležnosti, također i nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Početkom 17. stoljeća sutješki franjevci pastoriziraju veliko područje u koje su uključene župe Vareš, Kuzmadanj, Seočanica, Derventa, Dubočac, Vinska, Vasiljevo Polje i Radunjevac – dakle od srednje Bosne pa do Save između rijeke Ukrine i Bosne. U tim je župama tada živjelo 18.940 katolika Hrvata. Sredinom sedamdesetih godina 17. stoljeća njihov se broj smanjio zbog raznih epidemija. Nakon Bečkog rata (1683-1699) pastoriziraju i župe porušenih samostana: Olova, Modriče, Tuzle i Gradovrha.

Sutješka župa imala je 1743. god. 1.891 katolika, a 1768. god. samo 1.750. Kasnije je broj katolika ubrzano rastao: 1813. god. bilo ih je 2.673, 1877. god. 3.838, te 1935. god. 5.463. Sredinom 19. stoljeća u svoj pastoralni rad franjevci uključuju i pučku prosvjetu. Prva školska zgrada izgrađena je 1857. god., ali je sama škola utemeljena nekoliko godina ranije.

Sutješka župa brojala je 1991. godine 12.500 katolika (1974:10.670). Zbog ratnih događanja 1992-95. većina katolika sutješke župe je izbjegla. Povratak je slab tako da župa po posljednjem popisu na koncu 2016. godine ima tek 1.160 vjernika u 530 obitelji.

Župu tvore slijedeća naselja: Sutjeska, Aljinići, Babići, Bijelo Polje, Bištrani, Bjelavići, Bulčići, Čatići, Dobrinje, Dujmovići, Gora, Govedovići, Grmače, Klanac, Kopjari, Kovači, Kučukovići, Lučići, Lukovo Brdo, Miljačići, Papratno, Pavlovići. , Pezeri, Poljani, Poljice, Ratanj, Seoce, Slapnica, Šćitari, Šošnje, Teševo, Trnovci, Turbići i Zajezda.

Na području vrlo prostrane sutješke župe nalaze se podružne crkve u Čatićima, Poljanima, Pavlovićima, Bjelavićima, Dobrinju i Grmačama, te 19 kapelica.

Posljednjih godina traju radovi na obnovi samostanske crkve sv. Ivana Krstitelja. Nakon što je završeno uređenje fasade slijede radovi na unutarnjem uređenju crkve.