Bivši član Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH Novak Božičković tvrdi kako uopće ne postoje uvjeti za provedbu posrednih izbora s popunjavanjem izaslanika u Domu naroda, obrazlažući detaljno jedan pravni karusel koji je nastao brisanjem dijela odredbi Izbornog zakona BiH po žalbi Bože Ljubića čak iako aktualni saziv SIP-a podržan od bošnjačke politike tvrdi suprotno, a vrlo servilna međunarodna zajednica nastoji problem “riješiti” udovoljavanjem glasnijoj strani.
Božičković je za Večernjak objasnio što zapravo koči krajnje pojednostavljeno tumačenje samo jedne odredbe zakona u kojoj se SIP-u daje nadležnost određivanja mandata po županijama, no pri tome se posve ignoriraju dva članka te, što je posebno važno, izbrisana rečenica da se iz svake županije bira po jedan izaslanik konstitutivnih naroda ako je takav izabran u županijskoj skupštini. U čemu je ključ problema?
Pravni karusel
– Da ne postoji zakonski okvir za popunjavanje Doma naroda FBiH, vidi se iz odredbi Izbornog zakona BiH. Naime, točno je da je člankom 10.12 stavkom 1. propisano da se popunjavanje Doma naroda FBiH obavlja tako da SIP BiH nakon svakog popisa pučanstva vrši određivanje točnog broja izaslanika iz reda bošnjačkog, hrvatskog, srpskog i naroda iz reda ostalih koji se uime svake županije biraju u Dom naroda FBiH. Međutim, člankom 20.16 A u stavku 1. propisano je da će se do potpune provedbe Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH primjenjivati pravila iz stavka 2. članka 20.16 A, a stavkom 2. propisani su privremeni kriteriji za određivanje broja izaslanika uime svake županije – navodi Božičković.
Objašnjava što je poremećeno presudom Ustavnoga suda u predmetu Bože Ljubića. – S obzirom na to da su, prema presudi Ustavnog suda BiH iz 2016. godine po zahtjevu Bože Ljubića, stavljene izvan snage pojedine odredbe članka 10.12, ali i odredbe kompletnog stavka 2. članka 20.16 A, prestao je postojati pravni temelj za popunjavanje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i nastala je pat-pozicija jer ne postoji zakonska osnova za spomenuto popunjavanje – kaže ovaj ugledni pravnik i višegodišnji član SIP-a. On ujedno vodi pravni spor o nezakonitom imenovanju aktualnoga saziva SIP-a iz kojega je on razriješen. Objasnio je gdje se zapravo dolazi do slijepe ulice u “šumi” odredbi Izbornoga zakona.
– To zbog toga što iz st. 1. čl. 20.16 A proizlazi da se do potpune provedbe Aneksa 7 odgađa primjena stavka 1. čl. 10.12, a st. 2. čl. 20.16 A prestao je vrijediti odlukom Ustavnog suda BiH, tako da, dok se ne izvrše izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, ne postoji zakonski okvir za popunjavanje i konstituiranje Doma naroda Parlamenta FBiH – smatra on. S obzirom na to da je proveden popis pučanstva, sada je napravljen svojevrsni pravni karusel u kojemu jedna odredba zakona poništava drugu i čini neprovedivom provedbu posrednih izbora, odnosno biranje izaslanika iz županija za federalni Dom naroda. Upitan kako pak komentira navode po kojima se u Ustavu Federacije BiH nalaze sporne odredbe o izboru po jednoga izaslanika, objašnjava kako to zapravo ne mijenja ništa u suštini.
– Priča da se izmjene Izbornog zakona BiH ne mogu vršiti u dijelu zakona koji se odnosi na izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH onako kako bi to trebalo izvršiti u vezi s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”, pod izgovorom da bi to bilo u suprotnosti s Ustavom FBiH, neosnovane su u kontekstu drugih zakonskih rješenja koja postoje u BiH – rekao je. Pri tome je sukladno Ustavu RS-a naveo postojanje entitetskog VSTV-a i ta je odredba trenutačno važeća, a da je državni Zakon o VSTV-u propisao ukidanje entitetskih VSTV-ova.
Zakon o VSTV-u i RS
– Znači li to onda da je državni Zakon o VSTV-u BiH u suprotnosti s entitetskim Ustavom RS-a!? – pita se Božičković. Na isti način vidi i odredbe Izbornoga zakona koje su izbrisale normu o biranju po jednoga izaslanika iz reda svakoga konstitutivnog
naroda. Po njegovu mišljenju, za SIP ni bilo koga nisu obvezujuće odredbe Ustava FBiH.
– Jer, ako može postojati situacija po kojoj je državnim zakonom drukčije uređeno neko pitanje u odnosu na Ustav RS-a, onda bi se također trebalo dopustiti da se državnim zakonom uredi određeno pitanje drukčije nego što je to uređeno Ustavom Federacije BiH – smatra Božičković.
