Čini mi se da potpunog stranca upoznaš kada mu se u oči zagledaš pa se netko obučen u tuđe laži pred tobom ogoli do srži servirajući ti na dlanu sve svoje želje i strahove. Potom te nekim stidljivim osmijesima moli za samo trunku istine za kojom oduvijek žudi.
Nekako, u tom trenutku osjetiš kao da si mu dužan. Da, dužan si nekome tko ti vjeruje vratiti nadu u, ako ništa drugo, barem nomalan, život. U neku željenu stvarnost jer od jučerašnje bježi.
Ponekad sve što je potrebno jeste netko potpuno novi, netko tko ne osuđuje naše greške iz prošlosti, a u našu budućnost vjeruje kao da je njegova. Potrebni su nam novi datumi koje ćemo slaviti, nove ljubavi, nova prijateljstva da bismo shvatili da smo stari mi čak i nama samima bili previše. Osuđeni na tugu, lagano počinjemo joj izmicati za jedan korak jer neka obećanja zapravo su samo obmane, a mi smo stvoreni za život, nikako za zabludu.
Možda nam u susret korača netko tko će nam prepoznati dušu i kome ćemo prepoznati dušu. Zbilja, toliko je jednostavno velikodušno prihvatiti nekoga tko ti nikada neće dopustiti da izgubiš sebe. Netko će te voljeti i najsretniju, ali i s uplakanim očima. I brisat će ti suze, i od njih na sve načine stvarati osmijehe. I napokon ćeš biti sretna. I napokon ćeš biti sretan jer bijeg od laži vodi te u najposebnije zalaske sunca i svitanja zore. S nekim su i tuge pune sreće, a s nekim i osmijesi tužni. Na vama je. Pripadajte tamo gdje ćete vi biti vi bez maskiranja čak i najmanjeg atoma svoga bića.
Netko te čeka tako ogoljenu s ogrtačem od ljubavi da te ugrije toplinom svoje duše. Ne propusti prepustiti se novom poglavlju, možda je upravno ono bajka tvoga života.
Autor: Maja Slomo
