Reći ću ti, ali bojim se da nećeš razumjeti.
Ništa mi osim ljubavi nije važno.
Ona postoji, da, ali ljubav nije volim te.
Znaš, to je kad ti netko nasmijava suze pa na tim, pomalo rumenim, obrazima iscrtava rupice.
Ljubav je kada se između poljubaca ili zagrljaja izgubiš u vječnosti jer ni na šta manje ne želiš pristati.
Ljubav je kada nekoga toliko želiš budnog, ali ipak ga pustiš da spava pa samo legneš i poput majke bdiješ nad nečijim snovima.
Ljubav je kada ti je nečija duša draža od tvoje. Kada si pričalica, ali zbog nekog naučiš slušati pa se u tišini u kojoj si se ranije gubio, napokon pronalaziš.
Ljubav je kada odlučim svakim atomom svoga bića podržati tvoje odluke i želje, prihvatiti sve tvoje greške kao da su moje, kada teret s tvojih leđa odlučim prepoloviti jer ipak nas je dvoje, a ja ću rado podijeliti svoja leđa i put s tobom.
Ljubav je kada mi pokažeš najoštećenije i najranjivije dijelove svoje duše, a ja ti po tko zna koji put uspijem dokazati da još uvijek sija poput zlata.
Ljubav je kada te zagrlim, a osjećam kao da mi je čitav svemir nadohvat ruke.
Ljubav je kada glazbu, koju toliko voliš slušati, zamijeniš nečijim otkucajima srca pa, napokon, prepoznaš omiljenu melodiju.
Ljubav je kada je količina nečije sreće mjerna jedinica za tvoju pa za tvoj osmijeh bude potreban nečiji i to se nastavi sutra, dan poslije, i onaj poslije tog. Tako do vječnosti, bez jednog jedinog trenutka predaha.
Ljubav je kada želiš, onako iz srca, postati bolja osoba jer tvoja ljubav zaslužuje sve najbolje, a ti se ratnički boriš da zaslužiš nju ili njega.
Ljubav je kada sjediš s nekim na klupi u parku ili, možda, u nekom iznajmljenom stanu piješ čaj jer, eto, ne volite kavu i u tom trenutku shvaćaš da ti ništa drugo, nikada nije ni bilo potrebno.
Znaš, ljubav je kada se smiješ, toliko jako da ti se mišići upale, ali ti se nastavljaš smijati jer s nekima ne možeš drugačije pa se zahvaljuješ Bogu što si osuđen na sreću i na tu jednu osobu koja je sinonim za nju.
Ljubav je i tvoja nesavršenost, i sve ono ružno što mi kažu za tebe, i tvoja prošlost prije ove ljubavi, i moji pokušaji da ratnički odbranim tvoje ime jer ne znaju oni, a neće ni saznati, da ti dušu nitko ne poznaje kao ja i da si prije bio živ, ali nisi postojao i da ti grudi kriju dječije srce veće čak od svemira.
Ljubav je kada pronađeš nekog, a taj netko je sve što si oduvijek tražio. I zahvaljuješ Bogu na njemu, i moliš Ga za njega. I shvatiš da, više od svega, želiš nečiji osmijeh čak i po cijenu svoje tuge.
Ništa mi osim tebe nije važno, ali bojim se da nećeš razumjeti.
Kiseljak.info/Maja Slomo
