Svojedobno je tada čelni čovjek Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” Franjo Topić uputio vjerojatno posljednje snažno upozorenje kako je važno očuvati hrvatsku, ali i srpsku prisutnost u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, piše Večernji list BiH.
“Nemate gotovo ni jednog direktora ozbiljnije ustanove u Sarajevu koji je Hrvat. Mislim da je šteta za bošnjačku vlast, mora se posebno odnositi prema Srbima i Hrvatima jer glavni grad mora biti primjer za sve. Sarajevo bez Srba i Hrvata nikada više neće imati taj svoj ugled i status”, rekao je svojedobno Topić.
Nažalost, njegovo se dobronamjerno upozorenje danas u potpunosti ostvaruje, a riječi i savjeti nisu se slušali. Prošloga je tjedna gradska vlast u Sarajevu formirana čak devet mjeseci nakon održanih lokalnih izbora, no unatoč zakašnjenju i formalnim rokovima, unutar Gradskog vijeća, kao ni u izabranim strukturama vlasti, nije imenovan ni jedan Hrvat. Ta je činjenica tek kratko zabilježena u sarajevskoj javnosti, i to kao sporedna vijest koja je potisnuta već sutradan. Nije više tema ni jedne političke stranke, ali ni javnosti. No, riječ je o kršenju ne samo političkog načela multietničnosti nego i eksplicitnog pravnog okvira.
Jasno upozorenje
Ustav Federacije BiH, kao i Statut Grada Sarajeva, jasno propisuju potrebu poštivanja konstitutivnosti i ravnopravne zastupljenosti sva tri naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata – u vlasti. Ignoriranje tih odredbi, uz potpunu pasivnost većine medija i političkih krugova, pokazuje alarmantnu tendenciju da se u glavnom gradu zemlje ustavne norme relativiziraju kada je riječ o hrvatskom i srpskom pitanju. Na upit upućen na nekoliko adresa međunarodne zajednice, odgovor je stigao jedino iz Ureda visokog predstavnika (OHR), i to u obliku principijelnog podsjetnika. “OHR nije upoznat sa svim detaljima i razlozima koji su doveli do odluka Gradskog vijeća Sarajeva. Međutim, opće načelo je da sva tijela, na svim razinama vlasti, trebaju uložiti maksimalne napore kako bi očuvala načela multietničnosti i osigurali izbalansiranu zastupljenost svih konstitutivnih naroda u vlasti – Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih”, poručili su iz OHR-a. U stvarnosti, Sarajevo se već godinama sve više udaljava od ideje multietničkog glavnog grada, i to ne samo na simboličkoj nego i institucionalnoj razini. Usporedbe s Mostarom i Distriktom Brčko, koji često služe kao negativni primjeri političkih blokada, ovdje, međutim, idu u sasvim drugom smjeru. Mostar, unatoč brojnim izazovima, institucionalno osigurava ravnotežu između Hrvata i Bošnjaka, čak i unatoč tome što pojedini političari pokušavaju spinovati tu temu kako bi se odvukla pozornost sa Sarajeva. Istodobno, Brčko, kao distrikt pod posebnom upravom, s visokim stupnjem funkcionalne ravnopravnosti naroda, pokazuje da je suživot moguć uz jasna pravila i političku volju. Sarajevo, nažalost, više ne može ponijeti oreolu glavnog grada svih. U tom pogledu izgubilo je simboličku ulogu “europskog Jeruzalema” i postalo grad s ozbiljno narušenom političkom ravnotežom.
Bošnjački centar
Dok bošnjačka politička elita formalno zagovara “građanski model” uređenja, praksa pokazuje da se taj koncept koristi kao sredstvo za eliminaciju predstavnika Hrvata i Srba iz vlasti, a ne kao stvarno uključivanje svih građana bez obzira na etničku pripadnost. Zabrinjavajuće je što vlasti u Sarajevu ovu situaciju ne doživljavaju kao problem. Umjesto toga, ignoriraju se ustavne obveze, statistički podaci i politička odgovornost prema jednom višeslojnom, povijesno važnom gradu koji bi morao biti primjer suživota, ravnopravnosti i inkluzivnosti. Danas Sarajevo sve više postaje isključivo bošnjački administrativni centar, umjesto da bude središte svih naroda i građana Bosne i Hercegovine. Takav razvoj događaja ne samo da ugrožava domaću političku stabilnost nego i dodatno udaljava BiH od europskih vrijednosti kojima teži. Primjeri Mostara i Brčkog nisu savršeni, ali jasno pokazuju da institucionalna ravnoteža nije nemoguća. Štoviše, ona je nužna ako BiH želi ostati država triju naroda i svih građana. Sarajevo se teško “nosi” s tom odgovornošću, što onda ne opravdava status glavnog grada jedne multietničke zemlje.
