Na današnji dan 1998. godine od karcinoma pluća preminuo je Gojko Šušak, danas bi imao 80. godina da je dobio borbu s rakom.
Ovim povodom, mnogi se prisjećaju ratnog ministra obrane Republike Hrvatske i najbližeg suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Jedan je od najzaslužnijih političara hrvatskih političara ratnih 90-ih, a mnogi procjenjuju kako bi Hrvatska bila u teškoj poziciji da nije bilo njegovih veza s Pentagonom i SAD-om.
O liku i djelu Gojka Šuška u Hrvatskoj se i danas vode sporovi. Jedni mu se dive i slave ga, drugi optužuju za kriminal, a neki ga i preziru kao nacionalistu. Šušak je jedna od tema oko kojih se društvo jako polariziralo.
Šušak je rođen u ustaškoj obitelji u ožujku 1945. u Širokom Brijegu. Onima koji ga ne vole sigurno je i to trn u oku. Život mu nije bio uvijek lak. Šušak je rano ostao bez oca i brata koji su nestali iste godine nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a 1963. godine odselio je u Rijeku gdje je započeo studij matematike i fizike. No, nakon što je odslužio vojni rok u JNA, spakirao je kofere i 1968. emigrirao, prvo u Austriju, a potom u Kanadu gdje je gradio život i obitelj, dobivši troje djece sa suprugom Đurđom.
Njegovo djelovanje u tuđini itekako je bilo aktivno, što na poslovnom što na političkom planu. Kao mladi emigrant, počeo je raditi u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a ubrzo nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo.
Poznat je po otporu prema Titu i Jugoslaviji
Istovremeno Šušak nije zaboravio svoje korijene pa je bio vrlo angažiran pripadnik hrvatske dijaspore u krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu. Njegova najupečatljivija akcija zasigurno je bila ona iz 1979. kada je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”, što je, s obzirom na to da je životinja u tom trenutku bila živa, na noge digla kanadske vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
A onda se, osam godina kasnije, rodilo se prijateljstvo između Tuđmana i Šuška, koji mu je bio domaćin na prvoj kanadskoj turneji, da bi mu, po osnutku HDZ-a, pomogao u prikupljanju novca za nadolazeću predizbornu kampanju.
Njegove veze sa SAD-om su bile važne
U Hrvatsku se vratio na samom početku 1990. godine te je u prvoj Vladi obnašao je dužnost ministra iseljeništva. Već u ožujku 1991. imenovan je zamjenikom ministra obrane, a u rujnu iste godine Tuđman ga je postavio za ministra obrane, na funkciju obnašao do svoje smrti.
“Za to sam, tako mi Boga, i te kako kompetentan. Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države”, rekao je Šušak nakon imenovanja.
Ono po čemu će nakon toga ostati upamćen, definitivno su veze s SAD-om pred kraj rata, jer veliko je pitanje bi li se Hrvatska usudila vojnim akcijama vratiti najveći dio okupiranog teritorija bez pomoći i “amena” Washingtona. No istovremeno, mnogi su mu zamjerali politiku koju je vodio prema prema Bosni i Hercegovini, zbog stvaranja Hrvatske Republike Herceg-Bosne te zbog izbijanja hrvatsko-bošnjačkog rata.
“Da Hrvati nisu stvorili Herceg-Bosnu i HVO, nestalo bi ih u potpunom rasulu koje je tamo trajalo”, tvrdio je Šušak, dok su njegovi kritičari tvrdili da je upravo on jedan od najodgovornijih za to što je izbio krvavi rat između Hrvata i Bošnjaka te da bi završio u Haagu kao optuženik da nije umro.
“Ispustio je dušu, a ja sam ga poljubio”
O tome kakav je čovjek bio Gojko Šušak, pitali smo umirovljenog generala Ljubu Ćesića Rojsa, koji nam je rekao kako je bio puno više od političara i uspješnog ministra. Šušak mu je, otkrio nam je, umro na rukama…
“Ispustio je dušu, a ja sam ga poljubio, kleknuo, zaplakao i izmolio pet očenaša. Znao sam kakvog smo čovjeka izgubili”, tužno će Rojs. Na pitanje po čemu ga pamti, od svih učinjenih djela, odmah mu na pamet padaju dvije osobine.
“Pamtim ga po ljudskoj toplini i skromnosti. Nije patio ‘od veličine’ a osim toga, uistinu je bio čovjek od riječi. Običaj je reći ‘da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Šuška’, no zapravo je obrnuto. Da nije bilo Šuška, njegovih veza s SAD-om i Pentagonom – ne bi bilo ni Tuđmana”, tvrdi general.
A neposredno prije smrti Šušak mu je, kaže, rekao: “Ja sam svoj san dosanjao. Stvorili smo slobodnu i neovisnu državu i ja mogu mirno otputovati. Ali žao mi je što nismo trajno riješili pitanje Hrvata u BiH”.
Borak.TV
