Kod Mostara je jučer počela ekshumacija na lokalitetu Drežnice gdje se traga za posmrtnim ostacima tri žrtve iz domovinskog rata, a prema informacijama koje je dobio Institut za nestale osobe BiH riječ je o žrtvama maskara u hercegovačkom selu Grabovica.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe Emza Fazlagić je za Klix kazala kako je potraga za posmrtnim ostacima žrtava iz proteklog rata počela 15. 11. i da će se sutra nastaviti.

“Pretražuje se teren uz željezničku stanicu u Drežnici, ali za danas nije ništa pronađeno i sutra će se nastaviti sa pretraživanjem tog lokaliteta“, kazala je Fazlagić za Klix.ba.

Iskopavanja se rade po naredbi Suda BiH, a pod nadzorom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine.

U hercegovačkom selu Grabovica između Jablanice i Mostara stravičan zločin dogodio se 1993. godine, kad su pripadnici Armije RBiH na okrutan način ubili 33 civila hrvatske nacionalnosti.

Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete, a najmlađa žrtva ovog zločina koji se dogodio u noći sa 8. na 9. listopada 1993. godine, bila je Mladenka Zadro koja je, kada je ubijena u majčinu naručju, imala samo 4 godine, a najstarija žrtva bio je 87-godišnji Marko Marić.

Nakon 30 godina još se ništa ne zna o sudbini 17 osoba koje se i dalje vode nestalim.

Iz Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica ’93” su u više navrata pozivali sve nadležne službe da poduzmu potrebne aktivnosti kako bi se pronašli posmrtni ostaci, ali se u tri decenije nije potraga makla s mjesta.

Upozoravali su kako se posmrtni ostaci ne mogu pronaći dok se ne kaže gdje su, navodeći kako je sigurno, da su sklonjeni, a dok se ne pronađu kako obitelji žrtava neće pronaći mir.

Bio je to rujan 1993. u malom zaseoku Grabovica, pored Jablanice.

Mladenka se nalazila u kući sa svojom obitelji, ocem, majkom, bakom, djedom i dvojicom braće.Tog rujanskog dana nitko od obitelji Zadro nije slutio kakva stravična sudbina iza ugla vreba na njih, kao i na njihove Grabovčane.Mučnu rujansku sparinu odjednom je otjerala smrtna hladnoća koju je sa sobom donio IV. korpus Armije BiH.

Tristo Ćelinih i Cacinih zvijeri napravili su zvjerstvo nezamislivo ni najpomračenijem ljudskom umu.Trideset i troje Grabovčana, Hrvata, mučeno je, zaklano, razapeto, živo spaljeno i silovano.Tijela su završila u Neretvi, a glave su nabijene na kolac.Čuli su se i rafali koji ovog puta nisu bili ispaljivani u zrak, već su poput koplja u Isusovu boku bili ispaljeni u već umorena i izmučena tijela nevinih ljudi. Začulo se kucanje na vratima, kada su dvojica ušla u kuću obitelji Zadro.

Prvo su izveli Mladena, njegovu majku i oca. Mladenka, majka Ljubica, kao i braća Goran i Zoran potražili su zaklon.Čuo se rafal, pa ponovno rafal, zvukovi koji su ulijevali strah u kosti i ledili krv u žilama.Dječak je pretpostavio kakva sudbina je snašla njegova oca, baku i djeda.Smrad smrti širio se selom.

Dječak je zamolio mamu da se sklone zajedno s bratom i sestrom.Majka, baš kao i svaka druga majka tješila se da je to još jedan običan dan s obzirom na to koliko se vojnika izredalo u Grabovici.Majka Ljubica nije ni slutila da su rafali koje je čula ugasili život njene obitelji, kao i njenih susjeda, majci ni na kraj pameti nije bilo da su ona i njena Mladenka iduće koje će stići nezapamćeno zvjerstvo.Vojnici su došli po Ljubicu i Mladenku.Ljubici je tada već bilo jasno kakva sudbina čeka nji i njenu djevojčicu.Prigrlila je tako Ljubica svoju malenu djevojčicu najjače što je mogla.

Dijete je bilo prestrašeno, treslo je, a jadna majka je na sebi osjetila svaki otkucaj srca svoje djevojčice.Ne brini Mladenka, uskoro će sve prestati, prestat će bol, patnja, strah…Malo tijelose tada zauvijek umirilo, srce Mladenks i njene majke ugasio je rafal kojeg je ispucala jedna okrutna, hladnokrvna zvijer.Posljednje misli majke bile su uz malenu Mladenku i dvojicu dječaka koji su izbjegli masakr i postali živi svjedoci nezapamćenog zvjerstva.Mladenka, četverogodišnji anđeo, sada je zajedno sa svojom obitelji na nebu.Od tamo pazi na svoju braću, a njena rodna Grabovica danas ne postoji.

Tamo su samo ostale ruševine kuća koje su nekada bile pune života.Ostala je tuga, bol, jauci i smrt, kao i želja za pravdom koja nije nikada dostigla počinitelje ovog pokolja, a na tu nepravdu nas podsjeti malena Mladenka svakog devetog rujna.O Mladenki danas malo tko zna da je postojala, malo tko zna da je njen mali život obilježen ratom.Ne znaju ljudi da Mladenka nije imala vremena za igru i normalno odrastanje, ne znaju vjerojatno ni da joj je majka svaku uspavanku pjevala sa strahom kao da je posljednja.Tko zna koliko je malo dijete patilo i kako joj se tijelo treslo od straha na svaki zvuk rafala koji je dopirao do njenih ušiju.

Dijete je bilo prestrašeno, treslo je, a jadna majka je na sebi osjetila svaki otkucaj srca svoje djevojčice.Ne brini Mladenka, uskoro će sve prestati, prestat će bol, patnja, strah…Malo tijelose tada zauvijek umirilo, srce Mladenks i njene majke ugasio je rafal kojeg je ispucala jedna okrutna, hladnokrvna zvijer.Posljednje misli majke bile su uz malenu Mladenku i dvojicu dječaka koji su izbjegli masakr i postali živi svjedoci nezapamćenog zvjerstva.Mladenka, četverogodišnji anđeo, sada je zajedno sa svojom obitelji na nebu.Od tamo pazi na svoju braću, a njena rodna Grabovica danas ne postoji.

Tamo su samo ostale ruševine kuća koje su nekada bile pune života.Ostala je tuga, bol, jauci i smrt, kao i želja za pravdom koja nije nikada dostigla počinitelje ovog pokolja, a na tu nepravdu nas podsjeti malena Mladenka svakog devetog rujna.O Mladenki danas malo tko zna da je postojala, malo tko zna da je njen mali život obilježen ratom.Ne znaju ljudi da Mladenka nije imala vremena za igru i normalno odrastanje, ne znaju vjerojatno ni da joj je majka svaku uspavanku pjevala sa strahom kao da je posljednja.Tko zna koliko je malo dijete patilo i kako joj se tijelo treslo od straha na svaki zvuk rafala koji je dopirao do njenih ušiju.