“Daleko od toga da branim SNSD, ali, draga Bisera, kada stvoriš matricu da drugim narodima biraš predstavnike, onda moraš biti spreman da i sam budeš dio te matrice”, napisala je SDS-ova političarka Aleksandra Pandurević u komentaru na istup visoke dužnosnice SDA Bisere Turković. Turković, koja je odlazeća šefica diplomacije BiH, zamjerila je novoj bošnjačkoj političkoj reprezentaciji što bi jedan od bošnjačkih ministara u novom sazivu Vijeća ministara mogao doći iz redova SNSD-a Milorada Dodika, čime bi praktički izgubili mogućnost blokada odluka te bi bilo ozakonjeno njihovo preglasavanje u toj državnoj instituciji.
Nezgodan položaj
Takvo što dovelo je u nezgodan položaj probošnjačku “osmorku” koja se našla pod udarom botova i aktivista SDA te medijskih trabanata pod egidom nacionalne izdaje. Ova činjenica također je pokolebala i jedinstvo unutar “osmorke”, koja se složila oko apetita raspodjele dužnosti, no posve sigurno ne bi mogla preživjeti činjenicu da Denis Šulić postane državni ministar izbjeglica i raseljenih osoba. U slučaju da bi Šulić glasovao kao i stranački kolege iz SNSD-a, što je posve izvjesno, a primjerice, protiv bili bošnjački ministri Elmedin Dino Konaković ili pak Zukan Helez, onda bi takva odluka mogla proći. Čak i unatoč protivljenju većine bošnjačkih kolega. To definira Zakon o Vijeću ministara koji kaže da će se svaka odluka smatrati donesenom ako za nju glasuje natpolovična većina ministara te najmanje po jedan iz reda svakog naroda. Dodatni problem bošnjačkoj kvoti predstavlja i činjenica da su u Vijeće ministara kandidirali Edina Fortu koji pak dolazi kao predstavnik ostalih. Do sada su uglavnom predstavnika manjina kandidirali iz RS-a, i to kao četvrtog iz njihove “reprezentacije”. Ovaj slučaj s prijedlogom izbora Bošnjaka u Vijeće ministara, kojega nastoji progurati srpska strana, na najzorniji je mogući način dao za pravo hrvatskoj strani koja godinama inzistira da na mjesta određena za predstavljanje konstitutivnih naroda i predstavnika manjina trebaju biti imenovani dužnosnici koji su izraz volje naroda koji ih biraju. A četiri puta Bošnjaci su u najviše tijelo – Predsjedništvo BiH ugurali Željka Komšića protivno volji Hrvata. O tome posebno svjedoče posljednji izbori, kada su se Hrvati prvi put od pojave demokracije okupili oko jedne kandidatkinje Borjane Krišto, no nisu je uspjeli izabrati u državni vrh upravo zbog dirigiranog političkog nasilja koje se nad njima provodi iz dijela političkog Sarajeva. Slična je situacija i u federalnom Domu naroda, gdje su, od 23 hrvatska izaslanika, bošnjačke stranke uspjele ugurati svojih pet predstavnika. Identičnih kakav je i Šulić u Vijeću ministara. No, oko toga se ne podiže previše prašine te se sve pravda demokratskom praksom. Valja reći kako je i prijedlog o imenovanju Bošnjaka iz redova SNSD-a posve sukladan Zakonu o Vijeću ministara, pa čak i državnom Ustavu. No, nije politički ispravan ni pošten i generirat će nove probleme koji se mogu odraziti i na međunacionalne odnose. Da se ne spominje vrlo izvjesnu blokadu Vijeća ministara koje nije ni imenovano.
Dodikov Bošnjak
Iako su naveli druge poteze predsjednika RS-a, posve je jasno da je to postalo točka razdora oko uspostave novog saziva Vijeća ministara za dvije od osam stranaka. Reagirali su iz Narodnog europskog saveza (NES) i Stranke za BiH te su uputili zajedničko priopćenje za javnost u kojemu su u prvi plan gurnuli “negiranje države i Ustavnog suda”, nakon čega, kao i u svim drugim slučajevima lošeg stranačkog PR-a, isplivavaju stvarni razlozi pobune – da Dodik namjerava u Vijeće ministara BiH imenovati Denisa Šulića – “Bošnjaka po Dodikovoj mjeri”. Upravo to bolno prizemljenje jasno sugerira kako je važno da nove vlasti okupljene oko vodećih bošnjačkih, srpskih, ali i hrvatskih stranaka moraju dovršiti izbornu reformu koju je djelomično načeo visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt. A to znači za vijeke vjekova spriječiti mogućnost zloupotreba s preglasavanjem konstitutivnih naroda koji su temelj bez kojega država BiH ne može opstati.
