Ivana Gudelj iz Busovače, a sad s stalnim mjestom prebivališta u Vitezu mlada je samohrana majka dvoje mališana. Ivana svojom pozitivnom energijom i svojim sjajnim crtežima, prije svega portretima, u više navrata je oduševila širu javnost. U više navrata mediji su pisali o ovoj izuzetno talentiranoj umjetnici, no mi smo odlučili uraditi intervju s Ivanom i saznati kako ona gleda na taj svoj talent i što je motivira kako bi se bavila onim što najbolje radi, crtanjem!
Za početak najbolje da nam kažeš nešto više o svojoj dosadašnjoj karijeri?
Dobar dan, evo i mene! Moje ime je Ivana Gudelj, živim u Vitezu i crtam ove divne portrete, okice, nosice, prstiće!
Talent za crtanje sam počela otkrivati već u osnovnoj školi, i zahvaljujući mojoj nastavnici likovnog, upisala sam srednju dizajnersku školu u Kiseljaku.
Onda te neke lude godine, okolnosti, život, titula mame Darka i Tamare, papir i olovka su čekali u ladici. Narasla djeca, a ja probudila talent u sebi, koji je čučao i čekao, hvala Bogu! Uvijek sam voljela praviti zanimljive stvari, dekorirati, igrati se bojama, pa čak i drugačije oblačiti, šta ću kad sam posebna!
Kako je sve počelo, sad kao moram biti ozbiljna. Portrete sam počela crtati tako što sam se odlučila za rođendan meni dragoj curici pokloniti nešto unikatno sjela sam i nacrtala je. Nakon što sam stigla na rođendan, puno mama i djece, oduševljenje svih kada su vidjeli sliku, I onda je tako krenulo nacrtaj jedno ,drugo, peto i evo me tu sam danas gdje jesam, naravno uvijek sam zahvalna za svu tu podršku na početku koja se ne zaboravlja. Volim reći da su to sve moja djeca, sve što sam ih do sada nacrtala, noćima im gledala u okice, crtala nosiće ,kosicu, pa i pričala im.



Za mene je i danas budućnost i svaki novi dan jer stalno crtam nešto drugačije, zanimljivije i volim kad mi se ljudi jave sa svojim idejama pa skupa ih realiziramo, dogovaramo se i na kraju postanemo i prijatelji. Volim upoznavati ljude, volim život, a planova imam puno, ili bolje rečeno želja. Jedna od njih je da napravim dječju slikovnicu s svojim ilustracijama i otiskam svoju maštu, a moja mašta nema kraja. Znam se u društvu zezati da neću stati dok ne nacrtam većinu stanovništva Bosne ali i Hercegovine(imam puno narudžbi i sa južne strane naše lijepe države). Sad sam malo poznata, pa ovako intervju, razgovori, autogrami, na poruke ću se javljati poslije(šalim se).
Evo mogla bih ja ovako pričati do sutra, ali ne daju mi, pa ću završiti sa porukom da naručite moje portrete jer će jednog dana puno vrijediti vašim unucima, praunucima. Portreti su uvijek lijepa uspomena i nasljedstvo, a kao i svaki slikar kad budem anđeo na nebu u haljini od oblaka tek tad ću bit poznata ,a moje slike vrijedne ,pa neka nam se nove generacije obogate.(sad se ne šalim!)
Šaljem vam puno šarenih pozdrava!