Godine 1976. šezdesetogodišnjem muškarcu, koji je veći dio života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, dijagnosticiran je terminalni rak pluća, a liječnici su mu rekli da mu je preostalo još samo nekoliko mjeseci života.
Vratio se na rodni grčki otok Ikariju, gdje ljudi žive dulje nego bilo gdje u Europi, očekujući da će tamo umrijeti. Umjesto toga, živio je još više od četiri desetljeća, postavši simbol tajne dugovječnosti ovoga otoka, piše Greekreporter.
Stamatis Moraitis rođen je na Ikariji, a kao mladić se preselio u Sjedinjene Države u potrazi za boljim životom. Tamo je upoznao Grkinju Elpiniki, kojom se oženio i s njom dobio troje djece. Služio je i u američkoj vojsci tijekom Drugoga svjetskog rata.
Godine 1976. počeo je imati problema s disanjem pa je otišao liječniku zbog sumnje na srčane tegobe. Srce mu je bilo zdravo, ali su pregledi otkrili mnogo ozbiljniji problem – terminalni rak pluća. Liječnici su mu rekli da mu je ostalo još svega nekoliko mjeseci života.
Budući da je isto mišljenje dobio od više liječnika, Moraitis je morao donijeti tešku odluku: ostati u SAD-u i podvrgnuti se agresivnoj kemoterapiji u blizini svoje djece ili se vratiti na rodnu Ikariju i posljednje mjesece života provesti u miru. Odlučio se vratiti u Grčku, želeći ujedno biti pokopan u obiteljskoj grobnici. Time je, umjesto skupa sprovoda u Americi, mogao uštedjeti novac za suprugu i djecu, piše Nova.rs.
Mjeseci su se pretvorili u godine. Rak je, činilo se, nestao. Vrt je napredovao, a Moraitis je čak dogradio dvije sobe kako bi ga djeca i unuci iz Amerike mogli posjećivati. Uživao je u lokalnoj hrani, domaćem vinu i jednostavnom životu.
Gotovo četiri desetljeća kasnije rekao je za BBC: „Nisam liječnik, ali mislim da je vino pomoglo.“
Tajna dugovječnosti Ikarije
Grčki otok Ikarija jedna je od najpoznatijih svjetskih „plavih zona“, mjesta na kojima ljudi žive znatno dulje od prosjeka. Mnogi stanovnici dožive 100 i više godina, uz dobro zdravlje i aktivan život.
Otok se često naziva i „otokom na kojem ljudi zaboravljaju umrijeti“. Stanovnici Ikarije u prosjeku žive oko deset godina dulje od ljudi u većem dijelu zapadne Europe, a Moraitis je postao jedan od najpoznatijih primjera tog fenomena. Njegov oporavak mnogi su opisivali kao medicinsko čudo, dok su ga drugi povezivali s načinom života na otoku – čistim zrakom, zdravom prehranom i životom s manje stresa.
Moraitis je govorio da dugovječnost duguje prirodnoj hrani, ljekovitom bilju, domaćem vinu, svakodnevnom radu na otvorenom i mirnom životu. Nije volio flaširano vino, već je u restorane donosio svoje, tvrdeći da industrijska vina sadrže previše konzervansa.
Njegov način života odgovara onome što pokazuju i istraživanja. Studije objavljene u američkoj Nacionalnoj medicinskoj knjižnici ukazuju na to da životne navike imaju mnogo veći utjecaj na očekivani životni vijek od genetike, koja u tome sudjeluje s oko 20 posto. Stanovnici „plavih zona“, poput Ikarije, ne samo da žive dulje već rjeđe obolijevaju od kroničnih bolesti. Slične zaključke navode i stručnjaci za prehranu, ističući da se lokalna mediteranska prehrana u velikoj mjeri podudara s preporukama liječnika.
Moraitis je preminuo 2. veljače 2013. godine te je pokopan u obiteljskoj grobnici na Ikariji četiri dana kasnije, piše Protothema. Službeno je preminuo u 98. godini, dok je on sam tvrdio da ima 102 godine jer nije bio siguran kada je točno rođen.
