Dr. Josip Paladino otkrio detalje o svom radu u Mostaru i donošenju odluka u sekundi

Prof. dr. Josip Paladino, jedan od najuglednijih hrvatskih neurokirurga, u emisiji Romana Bolkovića “1 na 1” HTV-a govorio je o svojem radu u operacijskoj dvorani, koju opisuje kao prostor najveće jasnoće. Opisao je kako se priprema za operacije, zašto su odluke važnije od same tehnike te zbog čega njegove operacije traju kraće od uobičajenih.

U operacijsku je dvoranu prvi put ušao 1. svibnja 1978., a zadnji put u petak popodne, kad je završio operaciju u Mostaru. Kako kaže dr. Josip Paladino, nema ljepšeg i zanimljivijeg mjesta od operacijske dvorane. Ona za njega predstavlja prostor najveće jasnoće, upravo zato što se ondje sve objašnjava, nema varanja i nema mogućnosti lažiranja.

– U nogometu, kad si među 11 igrača, uhvatiš na utakmici neki moment kad se možeš nasloniti na koljena, možeš malo šetati, lopta nije kod tebe, trener gleda na drugu stranu, ali u operacijskoj sali neurokirurg je sam. Asistent ima vrlo malo mogućnosti ikome išta pomoći, oni više sudjeluju edukacijski – opisuje dr. Paladino, piše HRT.

To je, kaže, “one man band”. Za njega je to svojevrsni užitak, jer snosi svu odgovornost i sve odluke donosi sam.

– U neurokirurgiji odluke se donose unutar nekoliko sekundi. Operater ne operira prstima, nego odlukama. Važno je da operacija bude što kraća, da se pacijenti bolje i brže oporave – dodaje dr. Paladino, koji navodi da njegove operacije traju samo četiri-pet sati.

Mladi kirurzi, radi svoje sigurnosti, vole pronaći sve moguće anatomske činjenice i detalje u operacijskom polju. Njega to ne zanima. On radi ono što je u “fokusu priče”.

– Davno sam prošao fazu kad sam uživao u sitnoj preparaciji, ali tu se gubi vrijeme. Kad treba donijeti odluku, primjerice kada neka žila krvari, a ne vidite koja krvari, tu može pomoći iskustvo, jer to si vidio par stotina puta. Odluke su te koje čine dinamiku, a ne prsti. Naravno, ne smijete biti ljevoruk, ali prsti su manje važni – objašnjava.

Operater ne operira prstima, nego odlukama. Važno je da operacija bude što kraća, da se pacijenti bolje i brže oporave – rekao je dr. Josip Paladino

Bez obzira na to koga je i kada operirao, nikada u životu nije osjetio strah od te odgovornosti.

– Kopam pacijentu po mozgu, po duši, po identitetu, dok on spava. Ali nikad nisam osjetio strah od odgovornosti. Tamo se osjećam puno bolje nego u ambulanti. Tamo mi je najugodnije, tamo sam kao riba u vodi – kaže dr. Paladino.

Neposredno prije operacije zamišlja njezin tijek, smišlja nekoliko opcija koje zna dan unaprijed. Kad uđe kroz vrata operacijske dvorane, trudi se opustiti atmosferu u timu pa im tako priča šale i viceve. A tijekom same operacije uvijek sluša glazbu.

– Sasvim je sigurno da dobra muzika djeluje pozitivno, isto kao i boja i kvaliteta svjetla. Volim rock and roll, R&B… U salama sam uvijek montirao zvučnike tako da sam imao dobar razglas na zidu – govori.

Odnos s pacijentom

Na kraju ističe važnost odnosa s pacijentom.

– Ne distanciram se od svojeg pacijenta, to mi je možda mana, ali možda i prednost. U potpunosti se identificiram sa svojom ulogom u trenutku kada sjednem s pacijentom i razgovaram o njegovoj bolesti. Kada mu moram reći što mu je, pokazati što ću mu napraviti, uvijek mu napravim na slikama. Ljudi se boje onoga što ne znaju, pa ako im pokažeš put kojim ćeš proći, bit će mu lakše nego da zatvori oči i ne zna što ga čeka – zaključuje dr. Paladino, prenosi HRT.