Danas se ratovi više ne vode samo na Zemlji, već i u svemiru i digitalnom prostoru. Iran posljednjih godina razvija vlastiti svemirski program i lansirao je nekoliko satelita, poput Noor-1, Noor-2, Noor-3 i Khayyam, koji se nalaze u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) na visinama od oko 400 do 500 kilometara. Ova se orbita u svijetu najčešće koristi za satelitsko izviđanje, nadzor teritorija i prikupljanje obavještajnih podataka.
Osim toga, mnoge zemlje koriste Sunčevo-sinkronu orbitu (SSO) za precizno snimanje Zemlje, dok se geostacionarna orbita (GEO) na visini od oko 36 tisuća kilometara koristi za komunikacijske i vojne satelite.
Upravo kombinacijom satelitskih sustava, kibernetičkih tehnologija, digitalnog nadzora i analize velikih količina podataka, moderni sukobi između Irana, Izraela i Sjedinjenih Država sve se više sele s klasičnog bojišta u digitalni i svemirski prostor, gdje sateliti, dronovi i kibernetičke operacije igraju ključnu ulogu u prikupljanju informacija i donošenju vojnih odluka.
Jedna od mogućih sljedećih faza takvih sukoba je rat u svemirskim orbitama, gdje bi se razvijale tehnologije za ometanje, onesposobljavanje ili čak uništavanje satelita drugih zemalja, ili scenarij u kojem bi sateliti djelovali protiv drugih satelita u orbiti. Takav oblik sukoba već se ozbiljno razmatra u modernim vojnim strategijama velikih sila.
Kiseljak.info
