Usvajanje Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću i o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH bilo bi iznimno snažna poruka europskim partnerima kako, unatoč zastoju koji je bio evidentan posljednjih mjeseci, zemlja ipak može pronaći najmanji zajednički nazivnik oko kojega se mogu okupiti njezine ključne političke snage
Iako smo kao država zakasnili u ispunjavanju obveza koje bi omogućile odluku o otvaranju pregovora s Europskom unijom u ovoj godini, sjednica Doma naroda Parlamenta BiH donijela je rijetko viđen prizor u zemlji koju obilježava česta odsutnost kompromisa i zajedničkog pogleda na vanjskopolitičke prioritete te dala toliko poseban optimizam kako bi pregovori ipak mogli biti otvoreni u skorije vrijeme.
Dogovor Kolegija
Kolegij Doma koji čine Kemal Ademović, Dragan Čović i Nikola Špirić (dakle, “trojka” – HDZ – SNSD) dogovorio je da će 23. prosinca biti održana hitna sjednica Doma naroda na kojoj će se naći europski zakoni nužni za otvaranje pregovora. Možda bi bilo presmjelo nazvati ovaj potez obnovom koalicijskih odnosa koji su u krizi dulje vremena, no svakako je događaj koji zaslužuje pohvale te pokazuje kako se možda nekada i nekonvencionalnim metodama može doći do rješenja. Naravno, pod uvjetom da zakoni budu usvojeni i u drugom, Zastupničkom domu Parlamenta BiH, a koji je sazvao sjednicu također u ponedjeljak s prijedlozima dvaju zakona istog naziva, no nešto drugačijeg sadržaja, poglavito u kontekstu Suda BiH.
Usvajanje Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću i o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH bilo bi iznimno snažna poruka europskim partnerima kako, unatoč zastoju koji je bio evidentan posljednjih mjeseci, zemlja ipak može pronaći najmanji zajednički nazivnik oko kojega se mogu okupiti njezine ključne političke snage predvođene predstavnicima triju konstitutivnih naroda. Naravno, za otvaranje procesa pregovora bit će potrebno i imenovati glavnog pregovarača, odnosno ustrojiti Ured glavnog pregovarača, no upitno je kada bi se takva odluka mogla donijeti na europskoj razini. Podsjećamo, Europsko vijeće donijelo je u ožujku prošle godine odluku o otvaranju pristupnih pregovora s BiH, a isto to Europsko vijeće zasjeda danas, pri čemu se ne očekuju nikakve spektakularne odluke glede BiH.
Rizik u cijeloj priči ogleda se u činjenici da je 2026. izborna godina, što znači da bi aktivnosti na ispunjavanju preostalih preduvjeta trebalo završiti što je prije moguće, poželjno u prvih nekoliko mjeseci iduće godine. U suprotnom postoji mogućnost da Bosna i Hercegovina ponovno uđe u spiralu unutarnjih napetosti i zapaljivih poruka koje bi napravile odmak od europskog puta zemlje, ali i dodatno usporile zamah koji je pokazao Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Važno je, uz ostalo, iskoristiti zamah i raspoloženje koji postoje u Europskoj uniji glede procesa proširenja, a u tom smisli valja uputiti i na izjavu koju je uoči sjednice Europskog vijeća dao predsjednik António Costa, koji je naglasio kako trenutačni geopolitički kontekst naglašava važnost proširenja kao najvažnije geostrateške investicije EU-a u mir, sigurnost, stabilnost i prosperitet.
Inače, na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u prvom čitanju usvojen je prijedlog zakona o izmjeni Zakona o službi u Oružanim snagama BiH koji je predložio izaslanik Džemal Smajić, i to jednoglasno. Izmjene ovog zakona pretpostavljaju da će se povećati starosna granica trajanja profesionalne vojne službe vojnika u Oružanim snagama BiH, i to do 45. godine života.
Zakonske izmjene
Predsjedateljica Kluba Hrvata Marina Pendeš, uz poruku kako Hrvati podržavaju ovaj prijedlog zakona, naglasila je kako će u idućoj fazi uložiti amandmane kako bi se ta starosna granica podignula i još više, odnosno na 50 godina. Objasnila je to činjenicom da zanimanje mladih ljudi za Oružane snage trenutačno nije toliko izraženo kao nekada, dok postojeći pripadnici vojske imaju znanje i žele raditi svoj posao.
Ipak, zamjenik predsjedatelja Doma naroda PS BiH Nikola Špirić navodi da profesionalna vojska ne bi trebala biti socijalna ustanova te da bi dizanje starosne granice na 55 – 60 godina stvorilo vojsku staraca koja se ne bi mogla nositi s izazovima s kojima se nose suvremene, dobro obučene vojske.
