Za sve ove institucije očigledno je da broj zaposlenih Hrvata nije u skladu s nacionalnim kvotama koje bi trebale biti utemeljene na načelu proporcionalnosti, što se pokazuje kao ozbiljan problem u ravnoteži zaposlenja

U jedanaest od 32 državne institucije koje su dostavile podatke na traženje državnog zastupnika Šemsudina Mehmedovića zaposleno je mnogo manje Hrvata nego što bi to trebao biti slučaj. Time je ponovno svojim inzistiranjem ovaj bivši SDA-ovac, koji svoju vidljivost u javnost pokušava nametnuti interpretacijama brojki o podzastupljenosti Bošnjaka, učinio uslugu Hrvatima. Inače, Mehmedović, jednako kao i druge nacionalističke političke opcije, vodi novu kampanju za “proporcionalnost”, što je drugi naziv za pokušaj ovladavanja državom po formuli kako je to radila srbijanska vlast neposredno uoči raspada jugoslavenske države. Na Mehmedovićev upit, do 21. studenoga pristigli su podaci ili odgovori iz 36 institucija, piše Večernji list BiH.
Četiri su ili ignorirale upit ili su pak poručile da ne žele odgovoriti, kao što je glasio dopis iz Tajništva Predsjedništva BiH, formalno najviše institucije zakonodavne vlasti. Agencija za osiguranje BiH zapošljava samo jednoga Hrvata, dok bi, prema izračunima, trebala zapošljavati dva Hrvata. U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH četiri su Hrvata, dok bi ih, po dogovorenome, trebalo biti pet. Institut za standardizaciju BiH ima četiri Hrvata, ali bi ih, po očekivanjima, trebalo biti šest. Konkurencijsko vijeće BiH zapošljava samo tri Hrvata, dok bi njihov broj također trebao biti pet. Neovisni operator sustava BiH zapošljava 13 Hrvata, a trebalo bi ih biti 15. Tajništvo Ustavnog suda BiH zapošljava 12 Hrvata, dok bi ih trebalo zapošljavati 18. Služba za poslove sa strancima zapošljava 38 Hrvata, a prema izračunima, trebala bi zapošljavati 41. Služba za zajedničke poslove institucija BiH zapošljava 80 Hrvata, dok bi njihov broj trebao biti 86. Sud BiH zapošljava 25 Hrvata, a trebao bi 41. Tužiteljstvo BiH zapošljava 31 Hrvata, dok bi ih trebalo zapošljavati 39.

Na kraju, Vijeće za državnu pomoć BiH zapošljava samo jednoga Hrvata, dok bi, prema stvarnom udjelu u raspodjeli, trebalo zapošljavati dva. Za sve ove institucije očigledno je da broj zaposlenih Hrvata nije u skladu s nacionalnim kvotama koje bi trebale biti utemeljene na načelu proporcionalnosti, što se pokazuje kao ozbiljan problem u ravnoteži zaposlenja. Ukupno gledajući, 32 institucije koje su dostavile podatke imaju 2054 zaposlene osobe, među kojima su 943 Bošnjaka, 344 Hrvata, 664 Srbina, 18 neopredijeljenih i 85 ostalih. Prema ovoj raspodjeli, Hrvati čine 16,75% zaposlenih, dok bi, prema izračunima temeljenim na popisu iz 1991. godine, njihov broj trebao biti 17,3%, što znači da je broj Hrvata zaposlenih u državnim institucijama ispod očekivanoga. Bošnjaka je tada bilo nešto iznad 43, a Srba 33 posto. Popis iz 1991. i dalje je osnova za sve izračune s obzirom na to da Aneks 7 još nitko nije proglasio ispunjenim ili okončanim.

Međutim, broj Hrvata zaposlenih u institucijama nije jedini problem. Manjak proporcionalnosti može se vidjeti i u broju vodećih službenika u državnim institucijama. Od 281 vodećeg službenika, Bošnjaka je 95, Srba 90, a Hrvata 80. Neopredjeljenih je 5, a ostalih 11.

Narušeno povjerenje

Ove brojke odražavaju disproporciju u odnosu na njihov postotak u ukupnom broju zaposlenih, što upućuje na potrebu za daljnjim radom na osiguravanju proporcionalnog zapošljavanja i na vodećim pozicijama. Među institucijama koje imaju najveći problem u zapošljavanju Hrvata izdvajaju se posebno sudstvo i pravosudne institucije, poput Suda BiH i Tužiteljstva BiH, gdje je broj zaposlenih Hrvata daleko ispod očekivanoga. Sud BiH zapošljava samo 25 Hrvata, dok bi, prema izračunima, trebao zapošljavati 41. Slična je situacija i u Tužiteljstvu BiH, gdje je zaposlen 31 Hrvat, a prema proporcionalnoj raspodjeli, trebalo bi ih biti 39.

Ovaj manjak proporcionalnosti u ključnim državnim institucijama upućuje na dugoročni problem u ravnoteži zapošljavanja, a time i u načinu na koji se vode ključne dužnosti u državi. Osim toga, ove institucije predstavljaju temeljni okvir za pravnu sigurnost i ravnotežu u BiH, a manjak proporcionalnosti može dovesti do daljnjeg narušavanja povjerenja u pravosudni sustav. S obzirom na ovaj ozbiljan problem, ostaje pitanje hoće li odgovorni donositelji odluka, pa i sam zastupnik Šemsudin Mehmedović, kojemu treba zahvaliti na upornosti, poduzeti konkretne korake za promjenu ovih nerazmjernih brojeva. •