Planski napad ukupno pet brigada Armije BiH rezultirao je progonom više od 15.000 Hrvata iz Bugojna te otvaranjem na desetine logora kroz koje je prošlo oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika, a koji su u ostvarenju plana etničkog čišćenja imali važnu ulogu
Predsjedništvo Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH održalo je sjednicu u Bugojnu, a povratničkom naselju Kandija. Ni datum 16. srpnja kao ni mjesto održavanja Bugojno, nisu odabrani slučajno, kaže Miroslav Zelić, predsjednik HULDR u BiH.
“Simbolično su odabrani i datum i mjesto kako bi se prisjetili svih žrtava i strašnih zločina koje je počinila Armija BiH nad Hrvatima ovoga kraja. Naime,16. srpnja 1993. započela je agresija muslimanske Armije BiH na Hrvate Bugojna. Planski napad ukupno pet brigada Armije BiH rezultirao je progonom više od 15.000 Hrvata iz Bugojna te otvaranjem na desetine logora kroz koje je prošlo oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika, a koji su u ostvarenju plana etničkog čišćenja imali važnu ulogu. Najzloglasniji su bili Bh banka, Gimnazija i Stadion kao zadnja stanica za one koji su imali sreću i dočekali razmjenu. Prije razmjene koja je obavljena 19. ožujka 1994. u Mostaru mnogi od zatočenih u logorima su proveli punih osam mjeseci”, kaže Zelić koji se i sam nalazi u ovoj posljednjoj skupini.
Odajući počast onima koji nisu preživjeli torture logora Armije BiH u Bugojnu, ali i skupini od 15 nasilno odvedenih logoraša za čijim se posmrtnim ostacima i dalje traga, članovi predsjedništva HULDR u BiH zapalili su svijeće i položili vijence pred Spomen obilježjem u Kukrikama u Kandiji. Nakon toga su na sjednici su razgovarali su o aktualnim pitanjima vezanim uz status hrvatski logoraša uz isticanje potrebe za stalnim promicanjem istine o stradanju hrvatskih logoraša koji su bili zatočeni u logorima Vojske Republike Srpske i Armije BiH u kojima je završilo daleko više pripadnika HVO-a nad kojima su počinjeni stravični zločini, uz kršenja svih odredaba Ženevske konvencije, uključujući izgladnjivanja i svakodnevna premlaćivanja, nasilno vađenje krvi i odvođenja na prve crte obrane gdje su služili kao živi štit do odvođenja u nepoznato, likvidacija i prikrivanje grobnica s posmrtnim ostacima kao ključnim dokazima zločina.
