U BiH na snazi 65 rješenja o odobrenju za stavljanje na tržište GM hrane za životinje

Genetički modificirane biljke počele su se komercijalno uzgajati početkom devedesetih godina 20. stoljeća, najprije u SAD-u, a zatim su se postupno počele uzgajati i u drugim zemljama. Ta se proizvodnja vrlo brzo širila, pa su već 1996. površine pod genetički modificiranim usjevima iznosile 1,7 milijuna ha. U razdoblju od 1996. do 2019. te su površine povećane 112 puta, na 190,4 milijuna ha, što biotehnologiju čini najbrže rastućom tehnologijom u uzgoju biljnih kultura na svijetu. Danas se GM biljke uzgajaju u 29 zemalja svijeta, od kojih su 24 zemlje u razvoju i 5 industrijski razvijene zemlje. U 10 zemalja nalazi se 98% ukupno zasijanih GM kultura. Osim toga, oko 40 zemalja uvozi proizvode od genetički modificiranih biljaka.

GMO u EU

Najviše uzgajani biotehnološki usjevi su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. U 2019. soja je bila vodeća biotehnološka vrsta s 91,9 milijuna ha koja je zauzimala 48% globalne površine biotehnoloških usjeva. Slijede kukuruz sa 60,9 milijuna ha, pamuk s 25,7 milijuna ha i uljana repica s 10,1 milijunom ha. Ostale vrste bile su zasijane na 1,8 milijuna ha. Na temelju globalne površine zasijanih usjeva za pojedine vrste procjenjuje se da su 79% pamuka, 74% soje, 31% kukuruza i 27% uljane repice u 2019. činili biotehnološki usjevi. EU je, glede uzgoja GM kultura, izrazito konzervativan. Jedina GM biljka s dozvolom za uzgoj u EU je MON 810 kukuruz i u 2019. uzgajan je samo u Španjolskoj i Portugalu. Postojanje GMO-a u BiH propisano je Zakonom o genetički modificiranim organizmima te Zakonom o genetički modificiranim organizmima u Republici Srpskoj. Shodno zakonima, praćenje stanja GMO-a može se promatrati kroz: uzgoj, uporabu kao hrane za ljude i kao hrane za životinje odnosno kako je zakonom definirano – “ograničenu uporabu GMO-a u kontroliranom zatvorenom sustavu, namjerno unošenje u okoliš (zasijavanje), stavljanje na tržište: kao hrana ili hrana za životinje, kao reprodukcijski materijal u poljoprivredi i šumarstvu ili kao sredstva za zaštitu bilja, kao lijekovi ili reprodukcijski materijal u veterinarstvu i pri uporabi GMO-a i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje i/ili potječu od GMO-a u kozmetici, farmaciji ili zdravstvenoj zaštiti ljudi”. Danas u BiH ni jedan genetički modificiran usjev nema rješenje o odobrenju za uzgoj. Također, ni jedan genetički modificiran organizam nema rješenje o odobrenju za uporabu u hrani za prehranu ljudi na tržištu BiH. To znači da se na tržište BiH trenutačno ne može stavljati hrana namijenjena za prehranu ljudi koja se sastoji, sadrži ili vodi podrijetlo od GMO-a. Kada je riječ o hrani za životinje, Vijeće za GMO je u proteklom razdoblju davalo suglasnost za uvoz prvenstveno soje (sojina sačma) kao komponente u pripremi hrane za stoku koja je rezultat genetičkih modifikacija. Pravila za uvoz GM hrane (za životinje) u BiH ista su kao i u zemljama EU-a. Obveza proizvođača hrane za životinje je da jasno istakne oznaku da proizvod sadrži GMO. U isto vrijeme, nije obvezno označavati proizvode dobivene od životinja (meso, mlijeko, sir i sl.) koje su hranjene GM hranom, što ostavlja prostor za raspravu i kritike.

Stanje u BiH

U BiH je na snazi 65 rješenja o odobrenju za stavljanje na tržište genetički modificirane hrane za životinje. Prema podacima Agencije za sigurnost hrane BiH, broj izdanih rješenja o odobrenju za stavljanje na tržište ove vrste hrane za životinje iz godine u godinu je u porastu. – Trenutačno u BiH 31 subjekt ima odobrenje odnosno izdano rješenje za stavljanje na tržište sojine sačme koja sadrži GMO. U pitanju je ukupno devet genetičkih modifikacija soje koje su već odobrene na tržištu Europske unije – kazao je za BHRT Armin Čolaković, šef Odsjeka za GMO Agencije za sigurnost hrane BiH. S obzirom na to da je u BiH deficitarna soja, kaže Čolaković, samo 10% potreba za sojom se proizvodi u BiH, ostalo se uvozi i to je jedan od najvažnijih razloga što se krenulo u proces odobravanja soje koja sadrži GMO.