Mnogo je veći broj domaćih i međunarodnih “entiteta” koji su zainteresirani da do dogovora ne dođe, no oni su u apsolutnoj manjini. Iskorak na putu prema EU bio bi najveći od Daytona i donio bi novu nadu nasuprot odumiranju poluprotektorata
Vjerojatno posljednje okupljanje u pokušaju nadilaženja razlika koje nisu uspjele usuglasiti stranačke radne skupine imat će čelnici pet vladajućih stranaka u zemlji, čime će dati i odgovor na pitanje može li se Bosna i Hercegovina nadati otvaranju nove stranice, vjerojatno najvažnije nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, piše Večernji list BiH. Valja reći kako je mnogo veći broj domaćih i međunarodnih “entiteta” koji su zainteresirani da do dogovora ne dođe, no oni su u apsolutnoj manjini u odnosu na građane kojima je otvaranje pregovora s Europskom unijom znak nade da je moguća drukčija, bolja BiH od eksperimenta s poluprotektoratom u kojemu žive gotovo tri desetljeća.
Kompromis (ne)moguć
A da bi se takvo što ostvarilo, bit će potrebno da bošnjački, srpski i hrvatski političari pokažu mnogo više spremnosti za kompromise, ali i rizika kako bi se oduprli dominantnim narativima iz vlastitih nacionalističkih kuhinja koje svaki njihov potez mjere posebnim mjerilima. Ako ni današnji razgovori ne poluče uspjeh, posve pouzdano će biti rezultat upravo povlačenja pred “vlastitom” publikom, ali i zbog malignog utjecaja dijela međunarodnih administracija koje su, zbog vlastitog intervencionizma i pokušaja da zemlju urede sa sebi podobnim političarima, odnose domaćih političara još dodatno zatrovale. Današnji sastanak najavljen za popodnevne sate u Mostaru najprije bi trebao dati odgovor postoji li spremnost za izmjene Izbornog zakona kojima bi se spriječilo preglasavanje Hrvata, zatim gdje će biti sjedište prizivnog odjela, odnosno hoće li sukob interesa u Bosni i Hercegovini biti uređen strožim propisima nego što je slučaj sa zemljama članicama Europske unije. Ususret mostarskom okupljanju ni jedna od strana nije pokazala osobitu spremnost popustiti u svojim nacionalnim pozicijama s jedinom razlikom – podržavaju li ih u tome razni vanjski sponzori koji još dodatno usložnjavaju mogućnost iskoraka. Čelnik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Dragan Čović izjavio je kako hrvatska strana neće odustati od zahtjeva, koji je i sastavni dio koalicijskog sporazuma na državnoj razini, da se zajamči izbor legitimnih članova Predsjedništva BiH i tako spriječi mogućnost preglasavanja najmanje brojnog konstitutivnog naroda – Hrvata.
Pritisak stranaca
U četiri navrata do sada na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka biran je Željko Komšić, a u još dva navrata Vlada Federacije BiH uspostavljena je uz ignoriranje većinske volje ovoga naroda, 2000. i 2010. godine, ponovno u režiji bošnjačkih stranaka i njima podobnih Hrvata. U takvome inzistiranju Čovića je podržao i čelnik druge najveće hrvatske stranke u BiH Ilija Cvitanović, koji ga je pozvao da ne odustaje od zahtjeva da se zajamči legitimno političko predstavljanje. Bošnjačke pak stranke rješavanje ovoga pitanja povezuju s izmjenom Ustava Bosne i Hercegovine, što je apsolutno nerealno pitanje jer s jedne strane Ustav zemlje nije mijenjan gotovo 30 godina od Daytona, a s druge strane nacionalna i politička klima odavno nije bila užarenija te je nemoguće očekivati okupljanje dvije trećine u Parlamentu oko bilo koje teme. Nije, međutim, samo Predsjedništvo BiH prijeporno, nego i način biranja članova Središnjeg izbornog povjerenstva, odnosno dio u Izbornom zakonu oko tzv. integriteta izbornog procesa. Oko obiju ovih tema stvari su, prema Večernjakovim informacijama, bile usklađene dok pritisak na probošnjačku “trojku” nisu izvršili predstavnici dijela međunarodnih administracija. Valja reći kako je i Zakonom o sudovima ustupak napravila srpska strana, pristajući na novu državnu instituciju. Zakon o sukobu interesa problematičan je jer je nametnuo veće standarde nego u članicama EU-a.
