Brown je bio Markov prvi izbor još od 14. godine, a njegov uspjeh čini se još značajnijim ako se ima u vidu kolika je konkurencija za studije na ovoj visokoškolskoj ustanovi.
“Ove godine na Brownu je konkurisalo 51.302 studenta. Primljeno je pet posto od prijavljenih kandidata. Od tog broja samo 10 posto su internacionalni studenti, kojih je najviše iz Azije, Velike Britanije, Kanade i Singapura”, kaže on za Danas.
Osim na Brownu, on je konkurirao na još osam američkih sveučilišta: Northeastern University, Michigan University, Boston Arhitecture college, UMass Amhrest, Pratt, Wentworth Institute of technology, University of Rhode Island i Worcester Polytechnic Institute.
Primljen je na svih devet sveučilišta.
“Upis na američke fakultete veoma je složen. Za uspjeh je neophodan razultat iz škole, rezultat SAT testa, a važno je i bavljenje vanškolskim aktivnostima. Uz to se za sve fakultete piše esej, čiji se kvalitet također procjenjuje. Za uspjeh je važno sve, a možda najviše sama ličnost kandidata, da u ogromnom broju djece koja konkuriraju prepoznaju baš vas i da u vama vide nešto drugačije i posebno”, odgovara Marko na pitanje šta je bilo presudno da baš on bude među malobrojnim odabranim studentima.
To što je od šest fakulteta na kojima je konkurirao dobio najveće akademske stipendije za njega je bilo iznenađenje.
“One se različito zovu, ali spadaju u stipendije koje se dodijeljuju studentima na temelju njihovih akademskih postignuća. Izabrao sam da studiram na Brownu koji je bio moj prvi izbor. To je, što bi Amerikanci rekli, ‘my dream school’. Studirat ću arhitekturu koja me interesira od najmlađeg uzrasta”, ističe ovaj mladi Beograđanin..
Trenutno se na Brownu nalazi samo tri studenata iz Srbije.
Na prvoj godini je mladić koji se upisao poslije završene Matematičke gimnazije, na drugoj godini je Markov brat Aleksa koji studira inženjerstvo, a na trećoj godini je mladić iz Beograda koji je dio vaterpolo tima fakulteta.
O Aleksinom uspjehu Danas je pisao prije dvije godine, kada je primljen na svih 14 sveučilišta u SAD-a i Velikoj Britaniji na koje je prijavio.
“Broj kandidata koji konkuriraju na najbolje fakultete se povećava iz godine u godinu. Kada je moj brat primljen prije dvije godine to je bila najmanja upisna stopa u povijesti postojanja američkih fakulteta. Međutim, procenat kandidata koji se prima je u posljednje dvije godine nastavio padati. Moj brat Aleksa mi je najveći uzor. Od kada je primljen na Brown, bez obzira što je to bio moj prvi izbor fakulteta, motivacija i želja da i ja tamo studiram su postali još veći. Sretan sam što ćemo ponovi biti zajedno i ići ka ostvarenju želja i ciljeva. Sretan sam i zbog naših roditelja, mame Milene i tate Aleksandra, koji su najbolji roditelji na svijetu. Samo zahvaljujući njihovoj ogromnoj ljubavi i bezrezervnoj potpori u svim sferama života moglo se stići do ovakvog rezultata”, kaže na kraju razgovora Marko.
Različite perspektive
Marko je od početka školovanja pohađao internacionalnu školu, a najveći dio vremena je proveo u okruženju gdje su 90 posto djece i nastavnika stranci. Smatra kako je to imalo veliki značaj u njegovom osobnom i akademskom formiranju, da mu je dalo širinu i omogućilo da posmatra stvari iz različitih perspektiva.
Pored škole bavio se i sportom. Njegov stariji brat je kao srednjoškolac bio uspješan košarkaš, a Marko se opredijelio za atletiku.
“Bavio sam se sportom u atletskom klubu „Crvena zvezda“ od najranijeg uzrasta. Moja mama je bila atletičarka, pa je to nekako bio prirodan put. Sport mi je kao i svima koji su u njemu dao mnogo, od discipline, organiziranosti, odnosa prema pobjedi i porazu, do prijateljstva, za koja se nadam da će biti trajna”, ističe Marko Obradović.
