Na e-mail adresu portala Kiseljak.info  je stigao prvo upit a nakon potvrdnog odgovora i tekst o aktivnostima učenika trećeg razreda Srednje medicinske škole.
Tekst prenosimo u cjelosti…

Učenici trećeg razreda Srednje medicinske škole u sklopu predmeta Demokratija i ljudska prava rade na projektu o kadaveričnim transplantacijama u TK s ciljem podizanja svijesti građanima.

O kadaveričnim transplantacijama se ne govori dovoljno, a posljedica svega toga je nemogućnost da se spasi više ljudskih života. Sama transplantacija uveliko ovisi od donora.

Pandemija je dodatno usporila proces transplantacija, a problem je nepostojanje zakona koji reguliše ovu oblast. Stoga, javnost treba uputiti kako je ovo human čin koji može pomoći.

Kadaverične transplantacije predstavljaju presađivanje organa sa moždano mrtve osobe, osobi kojoj su organi neophodni. Tijekom našeg višemjesečnog istraživanja, saznali smo kako je u našem kantonu sve veći broj osoba kojima su organi neophodni, a to su najčešće bubrezi. Presaditi se mogu tkiva i organi. Pored toga mogu se transplantirati: o srčani zalisci…). rgani (gušterača, jetra, pluća…) i tkiva (rožnica, kože, do sada je, u okviru kadaveričnih donacija u Tuzli obavljeno 75 transplantacija organa (27 bubrega, 20 jetri i 28 rožnica).

Prva kadaverična transplantacija u UKC Tuzla urađena je 21. juna 2006. Uspješna transplantacija omogućava novi život, ali i boljem kvalitetu života pa se mnogi mogu vratiti normalnim životnim i radnim aktivnostima.

Na dijalizu se troši ogroman broj novca svake godine, nekoliko stotina hiljada KM, a zdravlj e osoba na dijalizi svakako ne napreduje. Pacijenti poslije transplantacije se brže oporavljaju, a nakon dijalize pacijenti se nekoliko dana osjećaju loše, zatim imaju malo odmora i opet se vraćaju na dijalizu. Samim tim, idealno rješenje za ovaj problem jesu kadaverične transplantacije.

Tako bi se pomoglo osobama čije je zdravlje veoma ugroženo čiji život ovisi od aparata, njihovi životi bili bi olakšani, umjesto da organi od moždano mrtvih osoba trunu i propadaju pod zemljom. Većina ljudi nije upućena da je vjerski dozvoljen ovaj poduhvat i da zapravo jedan naš organ može nekome podariti novi život.

U Federaciji trenutno postoji oko 2.000 dijaliziranih pacijenata, a prije deset godina je bilo upola manje pacijenata i sredstva za dijalizu su bila znatno a manja. U Tuzli se godišnje uradi više od 20.000 dijaliza, jedan bolesnik za dijalizu daje 30.000 KM svake godine Posle smrti voljene osobe, o itelji i ne razmišlja o tome kako na ovaj način mogu puno pomoći.

U Hrvatskoj se transplantacije događaju svak odnevno, a naša zemlja mnogo zaostaje u tome. Ovim medicinskim postupkom bi znatno smanjili sve troškove dijalize i liječenja pacijenata. Pomogli bi zdravstvu, pojedincu i njegovoj porodici.

Kadaveričnim donorom se može smatrati svaka osoba koja se za života nije izričito protivila donaciji organa. Time se veliki broj umrlih osoba može smatrati mogućim donorom.

Pitali smo građane šta misle o doniranju organa. Evo šta su nam kazali: “Moje malo nekome mnogo znači.” “Ovim humanim činom mogu produžiti nečiji “Bolje životni vijek i poboljšati nečiji život.” pomoći nego da moji organi trunu pod zemljom .”Naš cilj je ukazati na potrebu za doniranjem te probuditi humanost i plemenitost kako u sebi tako i u drugima jer transplantacija se smatra velika mogućnost u borbi protiv mnogih bolesti koje rastu svakim danom sve više, a nikada ne treba zaboraviti da će i nama nekada trebati vrsta ove pomoći. Budi human, budi donor! S poštovanjem, učenici 3k Velida Smajić i Edna Hasić