Kao što je Troplet obećao, objavljujemo najuspjelije učeničke radove Tropleteva literarnoga natječaja. Danas objavljujemo uradak Lee Ivanić iz OŠ Gromiljak, Kiseljak, prvonagrađeni u kategoriji osnovnih škola.

U današnje vrijeme sve je teže susresti prijatelja, osobito u ovo krizno doba kada svijetom vlada pandemija. Fizički smo udaljeni od ljudi i zbog toga nam je teško susresti nove prijatelje. Jedini način da imaš prijatelja je da budeš prijatelj.

Prije smo, šetajući kroz grad, susretali nove prijatelje. Jedan osmijeh i jedna riječ bili su dovoljni da nam promijene čitav život. Susretnete neku osobu na ulici, nasmijete joj se i ne slutite da će vam ta osoba promijeniti čitav život samo jednim treptajem oka, uljepšati ga, a možda u njega donijeti i nemire. Danas je to sve drugačije, društvene mreže su nam postale temelj upoznavanja. Pošaljete jednu poruku i upoznate novoga prijatelja. Netko koga ne vidimo i ne čujemo postane nam drag, a ni ne znamo da jedna pogrešna poruka, jedna pogrešna riječ učine da sve nestane kao dim cigarete. Netko koga volimo samo tako nestane, bez riječi, poruke. Samo ode. Zbog toga smo sve usamljeniji, manje pričamo, više šutimo i zapostavljamo prijatelje. Ipak, lijepo je susresti prijatelja. Onoga tko te razumije, kome vjeruješ, tko te tješi u teškim trenutcima, s kojim je dovoljno samo biti – bez ijedne jedine riječi, bez razmišljanja što i kako treba reći ili uraditi. Samo u par riječi je teško opisati takav osjećaj kad si s tom osobom. Lijepo je susresti takvoga čovjeka. Jer koliko god tužni bili, ta osoba će vas samo jednim osmijehom i zagrljajem razveseliti. Ma koliko bili umorni, ta osoba je vaš odmor. U svaki vaš nemir unese svoj mir. Jednim zagrljajem liječi sve rane, one najdublje, koje najviše bole. Samo jedna suza te osobe para srce i lomi ga, a samo jedan osmijeh čini da sve oko vas bude nestvarno. Ali prijateljstvo bez iskrenosti ne postoji, ne može opstati. Jedna laž uništi sve lijepo što se dogodi. Da nema ovakvih ljudi, dobrih i iskrenih, ovaj svijet bi bio siromašan i prazan. Danas se sve manje trudimo oko prijateljstva, prijateljstvo nam je postalo teret, iako je to nešto najljepše što nam se može dogoditi.

Mnogo poučnih stvari koje bi trebali primjenjivati u prijateljstvu naučili smo od našeg spasitelja, Isusa Krista. Učili smo da je bitna iskrenost jer je iskrenost jedna od temeljnih stvari u prijateljstvu. Bez iskrenosti nema prijateljstva. Bitna je i snaga koja se pokazuje više kroz djela nego kroz prazne riječi. Trebamo procjenjivati čovjeka više prema njegovim djelima, nego prema njegovim riječima. Jer mnogi obećavaju, a čine suprotno od obećanog. Strpljivost – Krist je strpljiv dok čeka naše pokajanje; čeka na našu vjernost i ljubav. Poput Krista, i mi moramo biti strpljivi s drugima, saslušati ih i pomoći. Zadnje i najhitnije – opraštanje. Trebamo oprostiti svakome tko nas je povrijedio ili nam nanio bol. Oprostiti ne znači zaboraviti i opraštanje ne mijenja prošlost, ali život je kratak da bi ga trošili na mržnju i svađe. Svi mi pravimo greške i učimo na njima. Netko na prvoj, netko na drugoj, a neki nikad, ali svi mi griješimo. Isus nam je pokazao da trebamo praštati, oprostio je Judi i dao nam jednu veliku pouku; nije svatko dobar prijatelj tko sjedi za vašim stolom i govori vam prazne riječi. Postoje ljudi koji su loši po nas, koji su oholi, misle samo na sebe. Isusa je izdao onaj koji je sjedio s njim za stolom, kojemu je prao noge i s kojim je objedovao na posljednjoj večeri. Juda nam je primjer kakav prijatelj ne trebamo biti.

Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. A zapravo su bitni samo oni pravi koji su ti poput obitelji, prijatelji koji su kao biseri – rijetki i dragocjeni. Kada susretnemo novog prijatelja, treba nam vremena da steknemo povjerenje jer prijateljstvo se dugo gradi. Nekoga upoznamo još u djetinjstvu, nekoga u školi, na fakultetu, poslu ili na ulici, a neke mnogo kasnije. Koliko god prijatelja imali, rijetko bi za sve njih rekli da su nam istinski prijatelji. Jer postoje oni koji su nam bliži od svih, kojima vjerujemo više nego bilo kome drugome. Za svaku osobu prijateljstvo ima drugačije značenje, to zavisi od osobe do osobe. Svatko bira prijatelja prema sebi, svojim navikama i razmišljanjima. Za mene prijateljstvo i susretanje novih prijatelja ima veliku vrijednost. Mnogi ljudi prolaze kroz život običnog čovjeka, ali samo oni pravi ostavljaju trag u njegovom srcu. Iskreno prijateljstvo je jače od svega, ono je čvrsto i neuništivo, a nesreća otkriva one koji nisu pravi. Prijatelji pokazuju svoju ljubav kada su vremena teška, a ne sretna. U životu postoje i trenutci kada vam se putevi raziđu s nekim prijateljima. Takvi ljudi su nam ostali u sjećanju, samo smo ih sreli u pogrešno vrijeme i u pogrešnom trenutku. S njima su nam ostale samo uspomene i nada da ćemo se ponovo nekada sresti.

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela i zbog toga ga treba čuvati. Srce je bogatstvo se ne prodaje i ne kupuje, već se poklanja i trebamo ga pokloniti onome tko ga zaslužuje.

Ime i prezime: Lea Ivanić

Adresa: Gromiljak 101

Mjesto: Gromiljak

Škola: OŠ „Gromiljak”

Razred: VIII. 1

O natječaju, Zborniku i dodjeli nagrada više na: https://www.troplet.ba/?p=42622