Jasmin Stavros preminuo je u dobi od 68 godina. Borio se s teškom bolesti, rakom kostiju, a liječio u KBC-u Rebro.

Podsjetimo, krajem ožujka ove godine potvrđeno je da Stavros boluje od raka kostiju. Pjevač je odmah hospitaliziran, a liječnici su posumnjali da se rak proširio i na želudac.

“Bolest je nastala tamo negdje u prvom mjesecu. Imao sam bolove u stomaku i onda sam dobio čir na dvanaestercu, to su mi operirali hitno u Karlovcu, onda sam dobio sepsu i onda su me prebacili na odjel u Karlovac. Tamo sam bio nekih 12 – 13 dana i došao sam doma i odmah sutradan u Vinogradsku jer se nije moglo izdržati od bolova, a nije se znalo što mi je”, ispričao je tada Stavros.

Prije dva tjedna prebačen je na Kliniku za plućne bolesti Jordanovac nakon što je došlo do komplikacija s plućima. “Istina je da je pacijent prebačen na Jordanovac zbog nastalih komplikacija. O kakvim je komplikacijama riječ, ne mogu govoriti”, rekao je Fedor Šantek, specijalist radioterapije i onkologije sa zagrebačkog KBC-a Rebro.

Karijeru počeo s 15 godina kao bubnjar

Rođen u Splitu, 1. studenog 1954., Milo je od malih nogu bio izložen glazbi. Doslovno svi članovi njegove obitelji bavili su se glazbom, i djed, i majka i otac i brat. Stoga, ne iznenađuje posebno da je još kao dijete odlazio na sate pjevanja, da od 12. godine svira bubnjeve i da je već s 15 svoj hobi i strast pretvorio u posao, profesionalno svirajući s tada popularnim splitskim bendovima kao što su Delfini, More i Mladi batali koji su se kasnije preimenovali u Magazin.

Iako mu je u jednoj fazi života nogomet bio ogromna strast pa je čak i igrao u Hajduku i s obzirom na odlične reakcije trenera vjerovao da će postati jedan od najboljih nogometaša svijeta, njegov otac nije se s tim mogao pomiriti. Tvrdio je da su svi nogometaši probisvijeti i natjerao Stavrosa da nauči svirati klavir koji je, tvrdi on, mrzio. U jednoj fazi morali su odlučiti nogomet ili glazba i otac je tu odluku donio umjesto njega.

Iako je najveći dio karijere bio poznat kao zabavnjak, ranih sedamdesetih počeo je otkrivati jazz i ubrzo postaje studijski svirač u Jugotonu i jedan od najtraženijih bubnjara na prostoru bivše Jugoslavije, a lista njegovih suradnika duga je i impresivna. Od Arsena Dedića i Josipe Lisac, preko Miše Kovača i Ivice Šerfezija, pa sve do Nede Ukraden i Ljupke Dimitrovske.

Osim toga, četiri godine svirao je udaraljke u HNK gdje su mu dirigirale veličine kao što su Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli i Papandopulo, a u tom je periodu svirao i s Oliverom Dragojevićem i Meri Cetinić.