U nizu tragičnih i loših vijesti koje danima dolaze sa prostora Petrinje i okolice, koju je pogodio razorni potres, uvijek se pronađu i teme koje kreiraju ljudi dobrog srca i neiscrpne nergije koju troše na pomoć nastradalim stanovnicima petrinje.
PIŠE: Josip Križanović
Jedna takva vezana je za mladu djevojku ,Gabrielu Horvat, koja nam dolazi nedaleko od Kutine ,ali svojim porijeklom dolazi sa područja Središnje Bosne, točnije iz Novog Travnika dolazi njena majka.
Upravo zbog toga Gabriela je imala priliku odrasati u Novom Travniku i uz “naše” običaje.
Gabriela nam je ovaj put ustupila nekoliko fotografija, ali i ispričala potresnu i dirljivu priču o Petrinji, ljudima koji su stradali kao i svojoj velikoj humanoj ulozi na području Petrinje gdje pomaže ljudima koji su nastradali usljed razornog potresa.
Evo što je izjavila za portal centralna.ba : “Imala sam tu čast biti odgojena na način kako su odgajana djeca iz BiH na što sam iznimno ponosna. Radim sa ljudima, za Hrvatski Crveni križ sam prvi put volontirala sa svojih 10 godina. Educirana sam za predavača prve pomoći, pružanje psihosocijalne pomoći, za interventni tim te se bavim sportom. Za ovu situaciju to je idealan spoj svega toga.” govori nam Gabriela.
“Prvi dan kad sam došla bio je kaos. Došla sam nakon potresa pola sata. Zateklo nas je katastrofalno stanje. Tuga i suze su preplavile grad. Jecaji ljudi, plač djece, lavež pasa koji su tražili žrtve i zvuk sirena postale su “melodija grada”. Tu melodiju grada još uvijek čujem. Tješila sam ljude koji su ostali u 20 sekundi bez svega što su gradili cijeli život, a u sebi sam pucala. Plakala sam sa majkama koje su svoju djecu držale u naramku. Tješiš ljude i želiš pomoć, a sve to i tebe boli. Grliš i plačeš. Osjetila sam svaku suzu koja je kapnula na moje rame kada sam ih grlila, bolilo je i bolit će me još dugo” prepričava nam Gabriela Horvat.
“Prvi put sam se susrela sa izlaskom na teren zbog potresa. Nadam se da je i zadnji. Prvi put sam osjetila bol drugih nepoznatih ljudi, ali isto tako prvi put sam osjetila koliko smo zapravo mi ljudi veliki. U iznimno kratkom roku došao je velik broj volontera iz raznih krajeva. Ta sloga, zajedništvo i isti cilj nas je držao i punio energijom. Evo već 16 dana pomažem, ne samo ja već i moj tim. Prvih nekoliko dana nismo stizali jest. Kad smo stali na minutu to nam je bilo woow. Kad bi odspavali 2 sata to bi bilo odlično. Dajemo zadnji atom snage, noćima ne spavamo kako bi ljudima pomogli i bili ovdje za cijeli grad. Pošto Petrinja ima mnogo sela koja su manje dostupna automobilima, morali smo obilaziti quadom. Ovom prilikom se zahvaljujem dečkima koji su nam ustupili svoje quadove i tim činom nahranili mnoge. Hvala svim volonterima i ugostiteljima koji su došli i o svom trošku radili sve.” nastavlja Gabriela prepričavajući te potresne trenutke
“Ugostitelji su došli 29.12 i već do 30.12 su nahranili mnoge. Veliko im hvala što nesebično dijele i pomažu, veliki ste! Stižu nam razne dojave kako ljudi nemaju ništa pa odemo na teren i kažu nam suprotno. Sada su svi opskrbljeni sa svime te nema razloga za paniku. Ljudima će biti potrebna pomoć i kroz par mjeseci pa se iskreno nadam da nas nitko neće zaboraviti. Na terenu obiđemo mnogo ljudi te se trudimo doći sa osmijehom na licu i kojom lijepom riječju kako bi ih malo utješili.”
“Kažu mi da sam vedra i nasmijana što njima puno znači, kad uđemo u razgovor odakle smo svi kažu “sigurno je tako jer imas bosanske krvi”. Veseli me činjenica koliko je naših ljudi iz Bosne ovdje. Zaista prekrasno. Mnogi pitaju “kako izdržiš?” Odgovor na to pitanje uvijek bude “zbog ljudi, zbog onog osmijeha djeteta kad mu pokloniš lizalicu, zbog one lijepe riječi što ti upute kada dođeš, zbog radosti u očima ljudi kojima dođeš i zbog unutarnjeg osjećaja sreće koji proradi u tebi”. Hvala svima na donacijama i pomoći dobri ljudi, nadam se ovakvom zajedništvu i bez ovakvih ružnih situacija.” završava svoju priču Gabriela Horvat.
Na kraju samo možemo sa divljenjem i velikim poštovanjem govoriti o “malim”, nepoznatim ljudima velikog srca koji svoj život i svoje vrijeme su spremni trošiti na pomoć onima kojima je trenutno to najpotrebnije. Upravo takva je i naša Gabriela Horvat kojoj zahvaljujemo na suradnji i na ustupljenim fotografijama.
Izvor: Centralna.ba
