Povodom Dana općine Kiseljak, HKD Napredak, podružnica Kiseljak priređuje izložbu slika pod nazivom “Salvador Dali” kao i  39. međunarodnu likovnu koloniju planinskog krajolika “Kiseljak 2019.”

U zabavnom dijelu programa nastupit će prof. Frano Martinčević te prof.dr.sc Marko Bukša a događaj planiran za 11.srpnja u izložbenom paviljonu Srednje škole s početkom u 20 sati održat će se pod pokroviteljstvom Općine Kiseljak.

 

SALVADOR DALÌ španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova
Među velikanima svjetskog slikarstva Dalí spada među one najplodnije, najsvestranije, ekstremno buntovne i iznimno maštovite. Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, Markiz od Pubola, znan kao Salvador Dalí rođen je 11. svibnja 1904. u katalonskom mjestu Figuerasu, gdje je i umro 23. siječnja 1989. Inzistirao je na svom “arapskom porijeklu” tvrdeći da je potomak Maura, koji su živjeli na jugu Španjolske. Odrastao je uz strogog oca, po zanimanju notara i odvjetnika, i majke koja je poticala Dalíjeve umjetničke težnje. Odrastao je u uvjerenju da je reinkarnacija pokojnog brata umrlog prije njegovog rođenja, a imao je i mlađu sestru. U dječačkoj dobi upoznao je slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku. Već 1917. Dalíjev otac organizira izložbu u njihovom domu, a 1918. Dalí se upoznaje sa stvaralaštvom akademskog slikarstva XIX. stoljeća. Svoju prvu izložbu, Dalí je imao u dobi od 15 godina u kazalištu u Figuerasu (koje je danas Dalíjev muzej). U Madridu je 1922. upisao studij umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti San Fernando, koju nije okončao jer je 1926. izbačen s Akademije zbog poticanja studentskih demonstracija protiv svojih profesora, koje je smatrao osrednjim slikarima. Dogodilo se to pred sam kraj akademije kad je odbio polagati posljednje ispite, smatrajući da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita. On se tada povlači u Cadaqués gdje počinje manično slikati. Tijekom ovog perioda dokazao je svoj umjetnički genij sa slikom Košara s kruhom, koja je predstavljala vrhunac Dalíjevog realizma.
Dalí se okušao i u dadaističkoj umjetnosti koja će izvršiti velik utjecaj na njegov kasniji rad. Postao je dio skupine, kasnije i vođa iste, kojoj su pripadali pisci, pjesnici, režiseri, slikari. S mnogima od njih je održao dugogodišnje prijateljstvo, no s Lorcom, prijateljem iz djetinjstva, bio je posebno vezan. Godine 1926. upoznaje Pabla Picassa, svog idola, koji je već od slikara Miróa čuo dobre stvari o Dalíju. Dalí je upijao je raznovrsne utjecaje i izrađivao je slike po uzoru na tadašnju avangardu Picassa i Miróa te na klasične umjetnike kao što su Rafael, Bronzino, Francisco de Zurbarán, Jan Vermeer i Velázquez. Nije kopirao nego kombinirao različite elemente predstavljene njegovim stilom. Nakon izbacivanja s Akademije, Dali odlazi u Pariz gdje dostiže svoju umjetničku zrelost i uključuje se u umjetnički pokret koji će ga proslaviti, ali isti taj pokret upravo će Dalí učiniti svjetski poznatim i karakterističnim. Tad Dalí počinje razvijati svoj osobni, prepoznatljivi stil koji se u početku odlikovao mnoštvom seksualnih simbola na njegovim nadrealističkim slikama. Iako su njegova djela iz ovog perioda bila uvelike skandalozna, kritičari su bili oduševljeni. U ovom periodu Dalí je počeo njegovati svoje svjetski poznate brkove koje je, kako sam kaže, modelirao prema Velázquezu.
Presudan događaj za njegov život i karijeru je susret s Galom Éluard, suprugom Dalijevog poznanika. Gala, je bila ruska imigrantkinja, starija od Dalíja, a po njegovim riječima utjelovljenje njegovog dječačkog sna te utjelovljenje ženskog lika koje je on ranije prikazivao u likovima žena na njegovim slikama. Najveća sličnost između Gale i Dalíjevih mladenačkih snova može se vidjeti na slici Djevojka iz Ampurdána gdje se primjećuje da Galina razgolićena pozadina izgleda jednako kao i pozadina djevojke na slici. Dalí se tada službeno pridružio nadrealističkoj školi koju su osnovali André Breton, Louis Aragon i Paul Éluard, Galin suprug. Po primanju u skupinu, Dalí je razvio svoju paranoično-kritičku metodu slikanja prema kojoj su nadrealisti trebali pristupiti svojoj podsvijesti radi veće umjetničke kreativnosti, a ostali nadrealisti su ga od tada uzdizali na pijedestal.
Godine 1929. otvorena mu je i prva izložba u Parizu. No on nije prisustvovao otvporenju jer s Galom bježi u Španjolsku dva dana prije otvorenja. Gala je s Dalíjem živjela od 1929., vjenčali su se 1934. i ponovo su se vjenčali 1958, ovaj put prema katoličkom obredu, kako bi udovoljili zakonima Francove Španjolske.
Godine 1931., Dalí slika, prema mnogima, svoju najpoznatiju sliku – Postojanost pamćenja. Ova slika, znana još i kao Mekani satovi, u nadrealizam je uvela koncept mekanih, tekućih džepnih satova. Opće prihvaćena interpretacija djela je ta da satovi negiraju pretpostavku da je vrijeme fiksno i determinističko, a ovo potvrđuju i ostali prizori sa slike, kao što su insekti koji izjedaju neke od satova, te krajolik koji se širi.

Godine 1936., Dalí sudjeluje na Međunarodnoj londonskoj nadrealističkoj izložbi gdje je održao u neočekivanom izdanju, u ronilačkom odijelu, s eksibionističkim rekvizitima. On se sam počeo smatrati jedinim pravim nadrealistom, a sam nadrealizam počeo je izjednačavati sa sobom. To potvrđuje i izjava:
„Nadrealizam se već sada izjednačava s Dalíjem… Za sve se govori da je dalíjevsko… mekoća, ukrasi koji se rastapaju, ljepljivost, biološka razgradnja i truljenje, neobični srednjovjekovni predmet nepoznate upotrebe. Mistična tjeskobna svjetlost koju je u slikarstvu otkrio La Nain – isto je dalíjevska. “Nemogući” film s harfistima, preljubnicima i dirigentima mora se dopasti Dalíju… Pariški kruh više nije bio pariški. Bio je to moj kruh, Dalíjev kruh, Salvadorov kruh.”

Mnogi ga kolege suvremenici kritiziraju, te postaju pomalo zavidni na uspjehu. André Breton, čovjek koji je Dalíja uveo, ali i izbacio iz nadrealističke škole konstruira anagram “Avida Dollars” (iz imena Salvador Dalí) koji se može prevesti kao “željan dolara”, a upravo tim anagramom je želio opisati Dalíjevu pohlepu i egoizam a od tada je Dalíja nazivao samo tim nazivom.
No, za Dalíja odlazak nije bio toliko težak jer su s njim otišli i mnogi drugi nadrealisti, čak i oni najbolji i najneovisniji. Edward James, koji je nakon izbacivanja iz nadrealističke škole bio Dalíjev patron, pomogao je Dalíju da se uzdigne u svijetu umjetnosti tako što je kupovao njegova djela i financijski mu pomagao. Njih dvoje su postali jako dobri prijatelji i James se pojavljuje na Dalíjevoj slici Labudovi koji reflektiraju slonove. Njih dvojica su također surađivali na dva najpoznatija nadrealistička objekta: Telefon sa slušalicom od jastoga i Sofa u obliku usta Mae West.

Drugi svjetski rat Dalí i Gala proveli su u SAD, gdje je on ponovo počeo prakticirati kršćanstvo. Godine 1941. izlaže s Miróom u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, a 1942. mu izlazi autobiografija Tajni život Salvadora Dalíja. Godine 1947. nakratko se vraća u Francusku gdje mu je talijanski fratar Gabriele Maria Berardi napravio obred egzorcizma. Fratrovo imanje je sadržavalo i skulpturu Krista na križu za koju je fratar tvrdio da mu je izradio Dalí. Skulptura je otkrivena 2005. godine i stručnjaci su utvrdili da postoji velika vjerojatnost da je skulptura Dalíjeva.
Godine 1948. u Americi izdaje 50 tajni čarolije umjetnosti, a već 1949. vraća se s Galom u Europu gdje i ostaje do kraja života.
Godine 1949., Gala i Dalí se vraćaju u Dalíjevu rodnu Kataloniju, u Španjolsku, kojom je tada vladao Franco, što izazva veliko nezadovoljstvo kod suvremenika. Upravo zbog ovoga se pretpostavlja da je odbacivanje nekih njegovih kasnijih djela imalo više veze s politikom nego sa samim djelima. Te godine započinje novu slikarsku seriju koja započinje slikom Madona iz Port Lligata koju je naslikao u dvije inačice. Manju je Dalí predstavio papi Piju XII. no puno poznatija od Madone je slika Isus sv. Ivana od Križa iz 1951. gdje Krist dominira nad zaljevom Port Lligata.
Između 1950. i 1960. Dalí se nije toliko bavio slikarstvom koliko drugim umjetničkim i intelektualnim radom koji uključuje izdavanje Mističnog manifesta (1951.), predavanje o fenomenološkim aspektima paranoično-kritičke metode (1953.), započinje sa svojom tzv. “mističnom serijom” u koji spadaju djela kao što je Ekumenski sabor.
Godine 1959., André Breron otvara izložbu povodom četrdesete obljetnice nadrealizma na kojoj su se nalazila djela slikara kao što su Salvador Dalí, Joan Miró, Enrique Tábara i Eugenio Granell. Sljedeće godine, isti taj Breton protivi se postavljaju jednog Dalíjevog djela na međunarodnoj nadrealističkoj izložbi u New Yorku.

Tijekom svojih kasnih godina, Dalí se nije ograničio samo na slikarstvo nego se počeo baviti i drugim poslovima: izrađivao je djela pomoću metode prskanja tinte na prazan papir i postao je jedan od prvih slikara koji je holografiju koristio u svrhu umjetnosti. Velik broj njegovih djela iz ovog perioda sadrži mnoge optičke iluzije. Kasnije su mnogi mlađi umjetnici, kao Andy Warhol, spominjali da je Dalí izvršio velik utjecaj na pop art. Dalíjev poslijeratni slikarski period obilježen je tehničkim virtuozitetom i velikim zanimanjem za optičke iluzije, znanost i religiju. Dalí, koji je bio pod velikim šokom nakon bombardiranja Hirošime i ponovo je oživljavao religioznosti, ovaj je period nazvao “Nuklearni misticizam”. U nekim slikama Dalí kombinira kršćansku ikonografiju s dezintegracijom inspiriranom nuklearnom fizikom.

dezintegracijom inspiriranom nuklearnom fizikom.
Godine 1960. Dalí je počeo s preuređivanjem kazališta u Figuerasu, koje je danas Dalíjev muzej. Ovaj projekt, koji je bio njegov najveći samostalni projekt, okupirao je najveći dio njegove energije tijekom sredine 1970-ih, a renovacije je radio tijekom sredine 1980-ih.
Još jedan značajan period ovog kasnog razdoblja je tzv. period “gigantizma” u koji spadaju slike Kolumbovo otkriće Amerike (Kolumbov san), Lov na tune i Halucinogeni toreador. Ove slike vrve dionizijskim likovima, a predstavljaju neku vrstu oporuke i plod četrdesetogodišnjeg umjetničkog rada i oblikovanja.

Osim slikanja i dizajna, Dalí se tijekom ovog perioda posvetio i kazališnoj umjetnosti. Godine 1961. u Veneciji je premijerno izveden Balet o Gali s libretom i scenografijom koje je napravio sam Dalí.
Godine 1964. u Tokiju je održana prva velika retrospektiva Dalíjevih djela, a iste te godine izlazi i Dalíjev slavni Dnevnik jednog genija.
Tijekom 1970-ih Dalíjev život su obilježila otvaranja mnogih muzeja i izložaba u njegovu čast, dok 1978. postaje član Akademije lijepih umjetnosti u Parizu.
Godine 1980. Dalíjevo zdravlje se naglo pogoršava. Nažalost supruga Gala, iz neznanja daje mu krivi lijek koji mu je toliko oštetio živčani sustav da je izgubio skoro sve umjetničke sposobnosti. Sa 76. godina, “uvijek zdravi” Dalí je izgledao kao ruina, što se najviše moglo vidjeti na njegovim rukama koje su se tresle kao da ima Parkinsonovu bolest.
Godine 1982., kralj Juan Carlos I. imenuje ga markizom od Pubola. Zbog dane mu časti, Dalí je kralju poklonio sliku Glava Europe, koju mu je predao kada ga je ovaj posjetio na smrtnoj postelji i izjavio kako je uvijek bio Dalíjev pobornik. Godine 1982. umire Gala Dalí. Nakon njezine smrti, Dalí je izgubio velik dio volje za životom te umire u siječnju 1989. u 84. godini života. Po svojoj želji, pokopan je u svom Teatro-Museou, a svoje bogatstvo i djela oporučno ostavlja španjolskoj državi. Od 286 djela koje je ostavio Španjolskoj, 56 ih se nalazi u Figuerasu, a 230 u Madridu.

Općina Kiseljak

Kiseljak je općina u Županiji Središnja Bosna. Na prostoru općine živi oko 22 tisuće stanovnika, u gradu oko 5 tisuća. Leži na tri rijeke Lepenica, Kreševčica i Fojnička rijeka. Prvi spomen naseljenog mjesta u općini Kiseljak nalazimo u Povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV sa Splitskog Sabora 20. srpnja 1244., u kojoj daruje crkvu svetog Mihovila u Rotilju (Rocilj) u Župi Lepenica. Danas se, u spomen na taj datum, obilježava Dan Općine Kiseljak. Prostor Kiseljaka kroz prapovijest i povijest bilo je naseljeno područje. Danas se na prostoru ove općine nalaze mnoga povijesna i arheološka nalazišta koja svjedoče o minulim vremenima. Na ovom prostoru je oko 700 stećaka (biliga, kam, mramorje) srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika te jedan od najljepših u BiH, stećak župana i kneza Radoje. Replika ovog stećka je postavljena u središtu grada na trgu istog imena. Naselje Milodraž u općini Kiseljak nosi uspomenu na vjenčanje princeze Hercegovine Katarine Kosača i princa Bosne Stjepana Tomaša 26. svibnja 1448. kao i na fra Anđela Zvizdovića koji je isposlovao dokument Ahdnamu, 28. svibnja 1463. od El-Fatiha (osvajača) o slobodi propovijedanja vjere. Današnji Kiseljak razvio se zahvaljujući mnogim izvorištima mineralne vode duž cijele kotline. Mnogi svjetski istraživači navode niz podataka o vrijednosti mineralne vode i njenom korištenju za liječenje, kao i o izvozu vode u bliže i dalje gradove i zemlje. Nakon dolaska Austrougarske, Kiseljak se jače razvija kao toplice (lječilište), te središte trgovine i obrta. Dvorski savjetnik iz Beča profesor doktor Ludwig ustvrdio da voda kiseljak iz Kiseljaka po svom sastavu zauzima vodeće mjesto među europskim mineralnim vodama. Grad Kiseljak je po mineralnoj vodi postao prepoznatljiv u zemlji i svijetu i na tome gradi svoje razvojne i turističke planove. Poslije II. svjetskog rata Kiseljak izrasta u uređeniju varošicu i postaje središte jedne relativno veće regije. Općina Kiseljak raspolaže i drugim velikim prirodnim bogatstvima na kojima su zasnovane perspektive njenog razvoja. Pored mineralne i termalne vode, radioaktivnog blata i radioaktivnog plina, Kiseljak raspolaže i sa velikim šumskim i rudnim bogatstvima, prvenstveno sa ležištima crvene i bijele gline (kaolina) i dolomitnog pijeska.
HKD „NAPREDAK“ podružnica Kiseljak nositelj je glavnog dijela kulturnih manifestacija na prostoru općine Kiseljak a može se reći i šire. Podružnica HKD Napredak obnovljena je 1990., odmah nakon što je obnovljen rad Društva u BiH. Prepoznatljiva je međunarodna likovna kolonija „PLANINSKI KRAJOLIK“ koja se ove godine organizira po 39-i put. Veliki broj likovnih izložbi, kazališnih večeri, predstavljenih knjiga, manifestacija kojima se čuva tradicija i običaji Hrvata (Dani kruha, Maškare, Dani kulture o Božiću i Uskrsu, obilježavanju značajnih datuma iz bogate povijesti Hrvata i ovog kraja itd. Utemeljitelj je hrvatske Radio TV Kiss, itd. Gaji vrlo plodnu suradnju sa školama i drugim pravnim subjektima u Kiseljaku ali i sa mnogim prijateljima i društvima u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu.